Difference between revisions 2492536 and 2492537 on bswiki

{{zaštita}}
{{razlikovati|Bosanci}}
{{Glavno značenje|Bošnjaci}}
{{EtničkaInfokutija
| grupa         = Bošnjaci<br/>Бошњаци
| slika         = <table border=0 align="center">
 <tr>
    <td>[[Datoteka:Molnár Elisabeth and Mary on the coronation of Cherles II of Hungary (cropped).png|50x50px]]</td>
(contracted; show full) u osmanlijskom dobu, odnosno današnji naziv za najbrojniji od tri konstitutivna naroda u BiH. ''Bošnjak'', kao i stariji naziv ''Bošnjanin'' (lat. ''Bosnensis''), prvobitno je bilo ime koje je označavalo pripadnost srednjovjekovnoj [[bosanska država|bosanskoj državi]]."<ref>Hrvatska enciklopedija (LZMK) – [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8952 Bošnjaci]; ''Bošnjaci, naziv za podanike bosanskih vladara u predosman
lijsko doba, podanike sultana u osmanlijsko doba, odnosno današnji naziv za najbrojniji od triju konstitutivnih naroda u BiH. ''Bošnjak'', kao i stariji naziv ''Bošnjanin'' ([[latinski jezik|lat.]] ''Bosnensis''), prvotno je ime koje označuje pripadništvo srednjovjekovnoj bosanskoj državi.''</ref> Do [[15. vijek|15. vijeka]],<ref name=OED/> sufiks ''-(n)in'' je bio zamijenjen sufiksom ''-ak'' da bi se stvorila trenutna forma &(contracted; show full)iti do drugih islamiziranih i srodnih [[Južni Slaveni|južnoslavenskih]] naroda, kao što su [[Hrvati]] (uglavnom ona populacija onoga što je postalo Turska Hrvatska, te oni slavonski muslimani koji su migrirali u Bosnu i [[Sandžak]], nakon 1687. godine, kada su [[Osmanlije]] izgubile sve zemlje sjeverno od rijeke [[Sava|Save]] u tzv. ''Austro-turskom ratu''). Neki Bošnjaci vuku korijene i od srpskih i crnogorskih [[muhadžir]]a, ali i drugih nejužnoslavenskih pojedinaca, koji su pod osman
lijskom vlašću bili konvertirani (preobraćeni, ''prevedeni'') na islam i prihvaćeni u zajedničku bošnjačku zajednicu (to su, npr., slavenizirani bosanski [[Vlasi]],<ref name="Historija Bošnjaka, str. 119">Mustafa Imamović – Historija Bošnjaka, Osmanska država i islamska civilizacija, str. 119</ref> [[Mađari]],<ref name="Historija Bošnjaka, str. 119"/> [[Albanci]],<ref name="Historija Bošnjaka, str. 119"/> i njemački [[Saksonija|Sasi]]<(contracted; show full)na područja sjevernog i zapadnog [[Ejalet Bosna|Ejaleta Bosne]], [[Turci]] potiču migraciju velikog broja odvažnih doseljenika s vojnim vještinama iz [[Srbija|Srbije]] i [[BiH]]. Mnogi od tih doseljenika bili su [[Vlasi]], pripadnici nomadske pre-slavenske [[balkan]]ske populacije koja je usvojila latinizirani jezik i specijalizirala se za stočarstvo, uzgoj konja, ''trgovinu na daljinu'', te borbe. Većina su bili članovi [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]]. Prije osman
lijskog osvajanja, crkva je imala veoma malo članova u bosanskim područjima izvan Hercegovine i istočnom pojasu doline [[Drina|Drine]]; ne postoji čvrst dokaz o bilo kakvim građevinama [[Pravoslavna crkva|Pravoslavne crkve]] u centralnoj, sjevernoj ili zapadnoj Bosni prije 1463. godine. Vremenom, većina vlaškog stanovništva je usvojila srpski identitet.<ref>{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=0rIGA0rluO0C&pg=PA38|title=''Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed''(contracted; show full)abile poseban status i privilegije za bošnjačko plemstvo, a stvaranje moderne vojske je ugrozilo privilegije bosanskih muslimanskih vojnika i lokalnih gospodara, koji su zahtijevali veću nezavisnost od [[Carigrad]]a.<ref>Prof. Giacobelli, Francesco, Arthur J. Evans in Bosnia and Herzegovina during the 1875 revolt, Pp. 68-69, Anno Accademico 2011 / 2012, Università degli Studi di Padova</ref> Barbara Jelavić navodi: "Muslimani Bosne i Hercegovine (...) su postajali sve više razočarani osman
lijskom vladom. Centralizirajuće reforme su direktno utjecale na njihove privilegije i činilo se da ne nude nikakve kompenzacijske benefite."<ref>B. Jelavich, op. cit., str. 350</ref> Prekretnica za [[Husein-kapetan Gradaščević|Gradaščevića]] je bio kraj Rusko-osmanlijskog rata (1828–1829) Mirom u Drinopolju 1829. godine. Prema odredbama Ugovora, Osmansko carstvo je garantiralo vlast Srbiji, kao rezultat Srpske revolucije.<ref>English translation: Leopold Ranke, ''A History of Serbia and the Serbian Revolution.'' Preveo s njemačkog: Alexander Kerr (London: John Murray, 1847)</ref><ref>L. S. Stavrianos, ''The Balkans since 1453'' (London: Hurst and Co., 2000), str. 248–250.</ref> Ovakav potez je razbjesnio Bo(contracted; show full)27;biti Bošnjak'' u [[19. vijek|19. vijeku]] bio povlašteni društveni status, što je i potvrđeno (prije toga) od strane Ivana Franje Jukića, koji je napisao 1851. godine da "begovi i drugi muslimanski gospodari nazivaju seljake koji govore slavenske jezike ''poturicama'' (''poturčenima'') ili ''ćosama'' (''golobradima''), dok ih kršćani zovu ''balijima'' (vulgarni pojam koji proizlazi iz osman
lijskog perioda, a koji se odnosi na bošnjačke povremene nomade koji žive u planinskim područjima; danas je to najviše pogrdan naziv za Bošnjaka)".<ref>Ivan Franjo Jukić, ''Zemljopis i povjestnica Bosne'', str. 142–143, fn. 4</ref> Ponekad se čak i termin ''Turčin'' uobičajeno koristi za opisivanje Bošnjaka i drugih slavenskih muslimana. U Bosni je ovaj termin određivao religiozni, a ne etnički status, tj. musliman. Talijanski diplomata M. A. Pigafetta j(contracted; show full)

Na kolokvijalnom nivou, Bošnjaci su jezično mnogo više homogeni nego Srbi ili Hrvati koji govore nestandardnim dijalektima pored štokavskog. Uzimajući u obzir rječnik, bosanski jezik se odlikuje prihvatanjem niza osman
lijsko-turskih – kao i perzijskih i arapskih – posuđenica (orijentalizama), te njemačkih posuđenica (germanizama), koje se u hrvatskom i srpskom često teže zamijeniti s izvornim slavenskim parnjacima.

(contracted; show full)jubav i gubitak ili smrt drage osobe, ili ''slomljeno srce''. Sevdalinke se tradicionalno izvode sa [[saz]]u, turskom žičanom instrumentu koji je kasnije zamijenjen harmonikom (u sevdalinkama). Međutim, moderniji aranžman, u poruzi nekih koji zagovaraju izvornu formu, obično čini vokal u pratnji [[harmonika|harmonike]] zajedno s [[doboš]]em, [[kontrabas]]om, [[gitara|gitarom]], [[klarinet]]om i [[violina|violinom]]. Sevdalinke su jedinstvene u Bosni i Hercegovini. One su nastale u osman
lijskoj Bosni kao urbana bosanska muzika s prisustvom orijentalnih utjecaja. Početkom [[19. vijek]]a, bošnjačka pjesnikinja [[Umihana Čuvidina]] u velikoj mjeri doprinosi sevdalinci pisanjem pjesama o izgubljenim ljubavima, koje je i pjevala. Pjesnici koji su velikoj doprinijeli bogatoj baštini bošnjačkog naroda su, između ostalih – [[Derviš-paša Bajezidagić]], Abdullah Bosnevi, [[Hasan Kafi Pruščak]], Abdurrahman Sirri, [[Abdulvehab Ilhamija]], [[Mula Mustafa Bašeskija]], [[Hasan Kaimija]], [[Ivan Franjo Juki(contracted; show full)sne i Hercegovine|Bosanska Islamska zajednica]] je također bila pod utjecajem ''drugih struja'' unutar islama, osim one preovladavajuće [[hanefijski mezheb|hanefijske]] škole, posebno nakon rata 90-ih godina.<ref>Gaši, Ašk, Melamisufism i Bosnien, ''En dold gemenskap'', Lund Studies in History of Religions. Volume 45., str. 38. Department of History and Anthropology of Religions, Lund University, Lund, Sweden</ref>
Položaj sufizma u Bosni za vrijeme osman
lijskog doba je bio zakonski isti kao i u drugim dijelovima [[Osmansko carstvo|Carstva]]. Bošnjačke sufije su pisale književnost, često na orijentalnim jezicima (arapski, turski i perzijski), iako ih je bilo i nekoliko koji su koristili bosanski,<ref>Šabanović 1973</ref> kao što su Abdurrahman Sirri (1785–1846/47) i [[Abdulvehab Ilhamija]] (1773–1821). Još jedan [[sufi]] iz Bosne je [[Hamza Hali Bošnjak|Sheikh Hali Hamza]], čija se doktrina smatra suprotnom od one službenog tumačenja islama. Njegov(contracted; show full)

Kjell Magnusson ističe da je religija odigrala veliku ulogu u procesima koji su oblikovali nacionalne pokrete i formiranja novih država na [[Balkan]]u nakon osman
lijskog povlačenja, jer su [[Osmanlije]] razlikovale narode po njihovoj religijskoj pripadnosti.<ref>Magnusson 1994:336; Olsson 1994:24.</ref> Iako religija igra samo malu ulogu u svakodnevnom životu [[Narodi u Bosni i Hercegovini|naroda u Bosni i Hercegovini]] danas, sljedeći etničko-religijski stereotipi su još uvijek još uvijek prilično česti: ''Srbi moraju biti isto što i pravoslavci'', ''Hrvati moraju biti isto što i katolici'', a ''Bošnjaci mo(contracted; show full)vama i grbovima mnogih kantona, općina, gradova i naselja. Još uvijek se koristi kao službeni zaštitni znak bošnjačke pukovnije [[Oružane snage Bosne i Hercegovine|Oružanih snaga Bosne i Herzegovina]].<ref>http://www.mpr.gov.ba/userfiles/file/Biblioteka/zakoni/hr/ZAKON%20O%20ZASTAVI%20BiH/Zakon%20o%20zastavi%20BiH%20-%2019%20-%2001.pdf</ref> Ljiljani se također mogu često naći kao ukrasi u [[džamija|džamijama]], te na muslimanskim nadgrobnim spomenicima.

Druga bošnjačka zastava datira iz osman
lijskog doba i na njoj se nalazi bijeli polumjesec i zvijezda na zelenoj podlozi. Zastava je korištena i kao simbol kratkotrajne nezavisne Bosne u [[19. vijek]]u i [[Veliki bosanski ustanak|Velikog bosanskog ustanka]] protiv ''Turaka'' predvođenog [[Husein-kapetan Gradaščević|Husein-kapetanom Gradaščevićem]].

==Zajednice==
(contracted; show full){{Slavenski narodi}}
{{BiHPortal}}

[[Kategorija:Bošnjačke teme]]
[[Kategorija:Bošnjaci]]
[[Kategorija:Narodi Bosne i Hercegovine]]

{{Link GA|no}}