Difference between revisions 46213 and 46638 on bswikiquote

----

== Citati ==

*[[Alexander Hamilton]]
**"Pod ograničavajućim ustavom podrazumijevam ustav koji postavlja određena ograničenja zakonodavnoj vlasti, naprimjer, da zakonodavna vlast neće donositi nikakve zakone o lišenju imovine i časti, nikakve ''ex post facto'' zakone i slično. Ovakva ograničenja u praksi se jedino mogu održati posredstvom sudova, čija je dužnost da proglašavaju ništavnim sve akte koji su proitivni očiglednom smislu Ustava. Bez ovoga, sva zadržavanja pojedinačn(contracted; show full)ostojeće institucije sa božanstvenim, već da riskira pretvarajući sve alternativne mogućnosti u demone. To jeste, ustavna strepnja pretvara nepoznato u svemoguće zlo božanstvo. Ako je opasnost političke nade naivnost, opasnost političkog straha je gušenje političke mašte. Ustavni strah riskira neopravdanu odbranu statusa quo. On riskira sanktifikaciju postojećeg - uključujući postojeće nepravde - na mišljenju da je to vjerovatno najmanje loš od svih mogućih svjetova." (''Ibid.'')


*[[Joseph Raz]]
**"Ja ću smatrati da su ustavi definirani kombinacijom sedam odlika [...] [Prva] odlika identificira ustav kao ''konstituirajući'' za pravnu i političku strukturu tog pravnog sistema [...] [U]stav je ''stabilan'', barem u aspiraciji [...] [U]stav - kada govorimo o ovoj odlici - je ''pisan'' [...] [U]stav je ''superiorno pravo'' [...] [U]stav je ''utuživ'' [...] [U]stav je ''utvrđen'' [...] [U]stav ističe ''zajedničku ideologiju''." (''On Authority and Interpretation of Constitutions: Some Preliminaries'')
**"Ustavna teorija sastoji se od dva glavna dijela, objašnjenja autoriteta ustava, i objašnjenja načina na koji ustavi trebaju biti tumačeni. Prvi objašnjava pod kojim uslovima je ustav države legitiman, prema tome utvrđujući uslov pod kojim mu se građani imaju dužnost pokoravati. Čineći to, nudi objašnjenje principa političke moralnosti koji podupiru ustav, ukoliko što opravdavaju i legitimiziraju njegovo provođenje, ukoliko je uistinu opravdan. Teorija ustavnog tumačenja objašnjava načine na koje su određeni principi ustavnog tumačenja u različitim državama. Princip ustavne teorije koji ima široku podršku kaže da principi ustavnog tumačenja zavise u dijelu o teoriji ustavnog autoriteta. U određenju uslova ustavnog legitimiteta, teorija autoriteta ustava doprinosti određivanju principa tumačenja." (''Ibid.'')
**"[Č]ak i ako novi ustavi mogu izvoditi svoj autoritet iz autoriteta svojih tvoraca, stari ustavi, ukliko su uopće moralno valjani, moraju izvoditi svoj autoritet iz drugih izvora [...] Ali, ukoliko je tačan moj zaključak, neki bi mogli prigovoriti, onda je nekad nakon njegovog usvajanja ustav zastario i novi, drugačiji, ustav je došao na njegovo mjesto. Ali ovo je jednostavni nesporazum. Moj argument nije da se ustav promijenio, već da su se promijenili razlozi njegove valjanosti. Pravo može biti valjano iz različitih razloga, te se oni mogu mijenjati, bez da se pravo mijenja." (''Ibid.'')
**"''Dokle god ostaju u okviru granica postavljenih od moralnih principa'', ustavi sami sebi potvrđuju valjanost, utoliko što se njihova valjanost izvodi iz ničega više od činjenice da su tu. Treba se dodati da ovaj zaključak slijedi ''ako moralnost nedovoljno utvrđuje'' principe koji se tiču forme vlade i sadržaja pojedinačnih subjektivnih prava zajamčenih u ustavima [...] Osnovna posljedica jeste da je u okviru širokih granica postavljenih od moralnih principa, pravo temeljeno na praksi samo-opravdavajuće. Ustav države je legitimni ustav jer je to ustav kojeg ima.  " (''Ibid.'') 
**"[T]emeljni i snažni konzervativni argument [ustavne stabilnosti]: dok je moguće predvidjeti neposredne posljedice malih promjena u pravnim i društvenim praksama, promjene koje se događaju unutar postojećih struktura i nepotresaju ih, nemoguće je predvidjeti posljedice radikalnih promjena velikih razmjera [...] Samo po sebi to nije argument protiv radikalne reforme i promjene. Ne pokazuje da je vjerovatno da će radikalne reforme biti zgoreg. Ali on ipak potkopava mnoge razloge koje ljudi često brane u svojim nastojanjima za radikalnom reformom. Zajedno sa prednostima stabilnosti, to pridonosi određenom konzervativnom odnosu ponekad istaknutom isticanjem da u relativno stabilnim i pristojnim društvima postoji pretpostavka u prilog kontinuiteta u odnosu na koju se svi prijedlozi za promjenu moraju mjeriti." (''Ibid.'')
**"Općenito govoreći, argument stabilnosti i nedovoljne moralne određenosti ustavnih principa zajedno ustanovljavaju samo-legitimacijski aspekt ustavnih praksi i tradicija. [Ipak, postoje] dvije temeljne razlike između njih. / Na prvom mjestu, argument nedovoljne određenosti znači da u okviru širokih granica određenih moralnim principima sâmo postojanje ustava ustanovljava da je dobar ustav za predmetnu državu. I drugi bi bili dobri, ali budući da nisu usvojeni, ne oni već onaj koji je zajamčenn u praksama te države je njen legitimni ustav. Poželjnost stabilnosti ne određuje da je ustav legitiman. Ona se primjenjuje čak i na nelegitimne ustave. Nedostaci koji dolaze s nestabilnošću primjenjivi su i tamo, ali oni se prevazilaze drugim obzirima. / Drugo, dok argument nedovoljne određenosti dopušta da su, u granicama, postojeći ustavi samo-legitimirajući, to ne predstavlja razlog za nemijenjanjem ustava. Ustav je legitiman, ali također bi bile i mnoge alternative koje bi imali na njegovom mjestu. Argumenti stabilnosti, s druge strane, iako ne ustanovljavaju legitimnost postojećeg ustava, ustanovljavaju postojanje razloga za nemijenjanje postojećeg ustava. / Stvari su drugačije ako je ustav moralno legitiman - to jeste, ukoliko utemeljuje jedan od dozvoljenih oblika vladavine, ako leži u okviru dopuštenog kao što je određeno moralnim obzirima. Kada je tako, argumenti nedovoljne određenosti i stabilnosti udružuju se u legitimaciji ustava i pružaju razlog za zadržavanjem ustavne tradicije takve kakva je. / Kakvu ulogu, ako ikakvu, igraju tvorci ustava u davanju legitimnosti? Njihova uloga može imati veliki praktični značaj, iako je to sekundarna uloga, iz teorijske tačke gledišta. U osnovi oni pomažu da se pokrene ustavna tradicija, i ponekad njihov ugled pomaže mu da opstane. Oni ga mogu obdariti autoritetom u njegovim ranim godinama, a ugled kojeg uživaju može biti od velike važnosti u određivanju voljnosti stanovništva, i njihovih politički aktivnih grupa, da ga poštuju. Ta voljnost je ključna za opstanak i legitimitet ustava. Ali takva je u onoj mjeri u kojoj pomaže da dovode ustav u granice moralno dopuštenog." (''Ibid.'')              ⏎
⏎
*[[John Gardner]]
**"Ustav je konceptualna nužnost svakog pravnog sistema. U svakom pravnom sistemu postoje pravila koja preciziraju značajne institucije i zvaničnike vlade, i određuju ko će od njih šta činiti, i kako će međusobno djelovati, i kako će se određivati njihovo članstvo i sukcesija, i tako dalje." (''Can There Be a Written Constitution?'')
(contracted; show full)
**"[U]stavni autoriteti [...] ne moraju biti identifikovani u konačnim pravilima priznanja sistema, čak i u onom pravilu priznanja zahvaljujući kojem su oni ustavni autoriteti. Ukoliko je ustav pisan, samo [...] pisani ustav mora biti identifikovan u relevantnom pravilu prizanja, dok su glavne ustavne institucije one koje su identificirane ''u'' pisanom ustavu. Ovim putem također možemo vidjeti da običajno pravilo priznanja može biti us
klađeno sa pisanim ustavom." (''Ibid.'')
**"Ustavi se ne iscrpljuju njihovim pravom. U svakoj državi sa ustavom, i prema tome u svakoj državi sa pravnim sistemom, postoje također ustavna pravila koja se ističu od ostatka ustava upravo u tome što su pravila o kojima autoritativne institucije za primjenu prava ne mogu činiti autoritativne primjene. Ovo stvara prostor za djelovanja koja su neustavna, ali koja nisu ni nezakonita, niti pravo nevaljana." (''Ibid.'&(contracted; show full)== Također pogledajte ==

*[[Zakon]]
[[Kategorija:Tema]]
{{Wikipedia}}

[[cs:Ústava]]
[[pl:Konstytucja]]