Difference between revisions 46238 and 46239 on bswikiquote

----

==Citati==

*[[Andrei Marmor]]
**"(1) U svakom društvu koje ima funkcionalni pravni sistem, postoje neke društvene konvencije koje određuju ko se ima smatrati pravnim autoritetom u tom društvu i kako se njegov autoritet ima vršiti. / (2) Pravne norme sastoje se iz direktiva i instrukcija pravnih autoriteta - onih autoriteta koji su identificirani i konstituisani od društvenih konvencija iz (1)." (''[[Filozofija prava (Marmor)|Filozofija prava]]'')

*[[Berislav Perić]]
**"Pod pravnim sustavom prava razumijevamo skup svih pravnih normi što postoje u nekoj državnoj zajednici. Prema tome, ''sustav ili sistem prava i pozitivno pravo'' jest ista stvar, dva naziva za jedan isti sadržaj. Međutim, nazivom ''sustav prava'' hoće se pozitivnom pravu dati poseban smisao. Naime, želi se pokazati da postojeće i važeće pravo u jednoj državnoj zajednici (pozitivno pravo) nije ''nesređeni'' zbroj pravnih pravila nego da je to ''sređena cjelina'', usklađena, racionalno razvrstana i pregledna." (''[[Država i pravni sustav]]'')
**"Pravni je sustav, prema tome, nalik na dobro organiziranu kartoteku, koja onome kome je to potrebno, omogućuje da željeni podatak dobije što brže i točnije. A s obzirom na činjenicu da je pravnih pravila danomice sve više, tim i potreba za njihovom sređenošću i sistematizacijom postaje sve nužnijom. U davnim vremenima, kad je pravnih pravila bilo malo, kad društveni odnosi nisu bili razvijeni i složeni kao danas, kad država i pravo tek počinju razvijati svoj mehanizam, potreba za sustavom prava nije bila tako jaka. Ali, ''danas'', bez sistematiziranja prava, ne bi se pravo moglo primjenjivati normalno i učinkovito. Time se ni pravni poredak ne bi mogao uspješno ostvariti." (''Ibid.'')
**"Sustavne su jedinice dijelovi (elementi) sustava prava, koji su formirani na osnovi nekih kriterija. Najveća sustavna jedinica je sam sustav pozitivnog prava. A najmanji dio (element) u sustvu prava jest jedna pravna norma, koju se običava nazivati "atom prava", dakle, najsitnijim dijelom strukture prava. / I sada, između cjeline (sustav prava) i najsitnijeg dijela prava (pravne norme), postoje i druge sustavne jedinice: ''pravni institut ili ustanova, grana prava i grupa prava''. Prema tome, pregled čitave strukture pozitivnog prava putem sustavnih jedinica, odnosno od najmanjeg dijela do najveće cjeline, izgledao bi ovako: (1) Pravno pravilo ili norma (najmanji dio); (2) Pravni institut ili ustanova, (3) Pravna grana, (4) Pravna grupa, (5) Pravni sustav (kao najveća cjelina)." (''Ibid.'')
**"Može li se zaključiti [...] da je svaki pravni sustav podvrgnut u isti mah često proturječnom utjecaju tj. ''nacionalnom'', ali i ''internacionalnom''? Mislimo da je to realnost, koja se ne može negirati." (''Ibid.'')

*[[Brian Tamanaha]]
**"[D]ruštveno-pravni pozitivizam drži da pravni sistem postoji kada god postoje pravni zvaničnici (konvencionalno identifikovani kao takvi) koji su uključeni u stvaranje i reproduciranje pravnog sistema kroz zajednička sekundarna pravila, bez obzira na njihovu učinkovitost u generiranju rasprostranjene usklađenosti sa primarnim pravilima. Isto kao što nam pravni pozitivizam dopušta da dovodimo u pitanje da li je pravo moralno, društveno-pravni pozitivizam dopušta nam da dovodimo u pitanje da li pravo zadovoljava bilo kakve funkcije, i, ukoliko da, koje i u kojem omjeru." (''Društveno-pravni pozitivizam i općenita jurisprudencija'')
**"U skladu sa pogledom društveno-pravnog pozitivizma, pravni sistem će postojati kada postoji kompeks "pravnih" subjekata (konvencionalno identifikovanih kao takvih) koji koordiniraju svoja djelovanja da bi činili stvari sa normama. Sama činjenica koordinacije zahtijeva neki sporazum u njihovim društvenim praksama, koji će biti zadovoljen zajedničkom privrženošću sekundarnim pravilima. Ako, na primjer, zakonodavci promulgiraju zakone i sudije se slože oko toga koji zakoni su valjano usvojeni, i preuzmu korake da ih primjene, pravni sistem će postojati. Ovo je istina bez ikakvog obzira prema stajalištima pravnih zvaničnika prema sekundarnim ili primarnim pravilima, bez pomena o tome da li ih oni prihvataju ili ne, ili bez obzira na to da li se primarna pravila općenito poštuju. To je također tačno uprkos tome da li pravo zadovoljava neku funkciju, ili je u potpunosti nefunkcionalno [...] [D]ruštveno-pravni pozitivizam ne negira da pravo i pravni sistemi često uživaju značajan stepen prihvatanja od pravnih zvaničnika; radije, on jednostavno ne ugrađuje postojanje ovog normativnog elementa u koncept prava." (''Ibid.'')

*[[Felix S. Cohen]]
**"Naš pravni sistem je pun nadnaravnih koncepata, odnosno drugim riječima, koncepata koji ne mogu biti definisani u pojmovima iskustva, i iz kojih razne vrste empirijskih odluka tobože teku. Protiv ovih nedokazivih koncepata savremena jurisprudencija postavlja ultimatum. Bilo koja riječ koja ne može platiti u valuti činjenice, mora se proglasiti bankrotiranom, i mi ne trebamo da imamo s njom ikakvog posla." (''Transcendentalna budalaština i funkcionalni pristup'')

*[[H. L. A. Hart]]
**"Postoje stoga dva minimalna uslova, nužna i dovoljna za egzistenciju pravnog sistema. S jedne strane, pravila ponašanja, koja su valjana prema osnovnom kriterijumu valjanosti sistema, moraju se u većini slučajeva poštovati, a, s druge strane, njegova pravila priznanja, koja određuju kriterijume pravne valjanosti i njegova pravila promjene i presuđivanja moraju na efektivan način prihvatiti državni zvaničnici kao opće standarde javnog ponašanja. Prvi uslov je jedini koji građani ''treba'' da zadovolje: svaki od njih može da poštuje pravila 'sa svoje strane', bez obzira na razloge iz kojih to čini; doduše, u zdravom društvu, u stvari, oni često prihvataju ova pravila kao opće standarde ponašanja i pristaju na obavezu da ih poštuju, ili idu za tim da ovu obavezu pretvore u obavezu, više općeg karaktera, da se poštuje ustav. Drugi uslov moraju zadovoljiti i zvaničnici sistema. Oni ova pravila moraju smatrati općim standardima zvaničnog ponašanja i smatrati da su sopstvena odstupanja od pravila, kao i odstupanja drugih ljudi, samo izuzeci. Takođe je tačno da pored ovih postoje i mnoga primarna pravila koja se odnose na zvaničnike u njihovom privatnom svojstvu, koje samo oni trebaju da poštuju. / Tvrdnja da pravni sistem postoji, iskaz je s Janusovim licem, i tiče se poslušnosti običnih građana i obuhvata prihvatanje sekundarnih pravila od strane državnih zvaničnika, kao kritičkih općih standarda zvaničnog ponašanja." (''[[Koncept prava]]'')
**"Ponekad, međutim, javni sektor može biti odvojen od privatnog, u tom smislu što više nema opšteg poštovanja pravila koje su valjane prema kriterijumu valjanosti koji se respektuje na sudu. Različiti slučajevi koji dovode do ovoga pripadaju patologiji pravnih sistema; oni predstavljaju raspad jedne kompleksne i ustaljene prakse na koju se misli kada iznosimo eksterni činjenični iskaz da pravni sistem postoji [...] U svakom od ovih slučajeva mogu postojati prelazni stepeni u kojima sudovi obavljaju svoj posao, ili na datoj teritoriji ili u izgnanstvu, i kada se još uvijek koriste kriterijumi pravne valjanosti starog, nekada čvrsto etabliranog sistema; međutim, ove odluke nemaju pravno dejstvo na datoj teritoriji. Stepen na kojem je ispravno reći u tim slučajevima da je pravni sistem konačno prestao da postoji nije nešto što se može tačno utvrditi. Jednostavno, ako postoji velika šansa da se sistem restaurira ili ako su nepovoljne okolnosti uspostavljenog sistema samo slučajnost u općem ratu, čiji je ishod neizvjestan, nijedna kategorička tvrdnja da je sistem prestao da postoji se ne može opravdati. Ovo stoga, što je iskaz da pravni sistem postoji dovoljno širok i općeg karaktera da dopušta prekide u kontinuitetu pravnog sistema; njega niti povređuje niti osporava ono što se zbiva u kratkim vremenskim razmacima." (''Ibid.'')
**"Sve dok se ljudi ne bi podijelili po svojim stavovima i dok se 'zakon i red' ne bi narušili pogrešno bi bilo reći da je prvobitni sistem presao da postoji: izraz 'isti pravni sistem' suviše je širok i elastičan da bi bilo realno očekivati da jedinstveni konsenzus državnih zvaničnika po svim prvobitnim kriterijumima pravne valjanosti bude nužan uslov da pravni sistem ostane 'isti'. Sve što bismo mogli da učinimo bilo bi da opišemo ovu situaciju kao što smo učinili i obilježimo kao netipični, nenormalan slučaj koji u sebi nosi opasnost da će se sistem raspasti." (''Ibid.'')

*[[Joseph Raz]]
**"Pravni sistem je pravo zajednice ako, i samo ako, ga subjekti normi zakona općenito poštuju, a zvaničnici postavljeni zakonima sistema ih prihvataju i slijede. Isti test je primjenjiv na druge institucionalizovane normativne sisteme [...] [Postoje] tri glavne odlike pravnih i sličnih normativnih sistema. Prvo, oni imaju kriterij oko toga šta se treba izvršavati što zavisi u dijelu od djelovanja institucija za stvaranje i primjenu normi. Drugo, test o pripadnosti takvim sistemima zavisi od posjedovanja određenih internih odnosa sa normama koje uspostavljaju relevantne institucije. Treće, sistematska validnost takvih sistema zavisi od njihovog izvršavanja." (''[[Praktični razlozi i norme]]'')
**[I]dentitet pravnog sistema tokom vremena zavisi od kontinuiteta političkog sistema čiji dio je pravo, ali [knjiga] nastoji dati autonomnu definiciju granica trenutačnog pravnog sistema. Iako je tačno da autonomni kriteriji vode daleko u identifikaciji granica trenutačnog pravnog sistema, oni u konačnici ostavljaju određene margine sumnje. Trenutačni pravni sistem sastoji se samo od pravila koje određeni sistem sudova je obavezan da primjeni u skladu sa njihovim običajima i praksom. Ovo ostavlja pojam sistema sudova neobjašnjenim. Sudovi mogu biti posmatrani na način da pripadaju istom sistemu ako je njihova praksa da priznaju pravila na temelju istih kriterija validnosti (odnosno, ako prakticiraju isto pravilo priznanja). Ovaj test ostavlja široko otvorene granice. Moguće je reći da ne postoji ništa loše u tome i da je pojam "pravni sistem" jednostavno maglovit i neprecizam duž ove granice. S druge strane, i ovdje je možda razumno pribjeći karakteru političkog sistema kojeg je pravni sistem dio i izvršiti razlikovanje onih sudova koji su organi tog političkog sistema i onih koji to nisu. To će generirati precizniju definiciju trenutačnog pravnog sistema, ali njegova osnovna prednost je u naglašavanju činjenice da je pravo element u političkoj organizaciji društva. Ono može i treba biti tretirano kao autonomni sistem za mnoge svrhe, ali u konačnici njegove granice zavise od prirode i granica većeg političkog sistema čiji je dio." (''[[Koncept pravnog sistema: uvod u teoriju pravnog sistema]]'')
**"Pravni sistem može biti zamišljen kao sistem razloga za djelovanje. Pitanje njegovog identiteta je pitanje koji razlozi su pravni razlozi ili ako to istaknemo preciznije: koji razlozi su pravni razlozi jednog i istog pravnog sistema [...] [Postoje] dvije odlike koje su neophodne za činjenje razloga pravnim: (1) to su razlozi primjenjeni i prepoznati od sistema sudova. (2) Ti sudovi su ih dužni primjenjivati u skladu sa njihovim vlastitim praksama i običajima. Ove odlike objašnjavaju institucionalni karakter prava: pravo je sistem razloga priznatih i provođenih od autoritativnih pravno-primjenjujućih institucija." (''Ibid.'')
**"Identitet sistema pronalazi se u kriteriju ili skupu kriterija koji određuju koji zakoni su dio sistema, a koji nisu [...] Problem identiteta pravnog sistema je traganje za kriterijem ili skupom kriterija koji pružaju metod za određivanje da li bilo koji skup normativnih izjava jeste, ako je istinit, cjelokupan opis pravnog sistema." (''[[Autoritet prava]]'')
**"Trenutačni pravni sistem je pravni sistem u određenom trenutku vremena. Problem opsega je potraga za kriterijem identiteta trenutačnog pravnog sistema, dok je problem kontinuiteta potraga za kriterijem koji nude metod za određivanje da li su dva trenutačna pravna sistema dio jednog, neprekidnog, pravnog sistema." (''Ibid.'')
**"[P]riznanje od organa koji primjenjuju pravo je nužni uslov za postojanje prava. To čini institucionalizovanu prirodu prava neophodnim dijelom kriterija identiteta: pravo je dio sistema samo ako je priznato od pravnih institucija. Naglasak je, međutim, na institucijama koje primjenjuju pravo, a ne na onim koje ga stvaraju [...] Prvo, iako su institucije za stvaranje prava od najvećeg značaja u savremenim društvima, gdje je pravo shvaćeno kao posljedica promišljene ljudske odluke o tome kakvo društvo treba da bude, one su igrale malu ulogu ili nisu ni postojale u primitivnim društvima, gdje su zakoni shvatani kao nepromjenljivi ili su bili mijenjani uglavnom kroz sporo evoluirajuće običaje. Institucije za primjenu prava su, u drugu ruku, stalna odlika prava u svakom tipu društva i njihovo postojanje treba se smatrati određujućom karakteristikom prava. / Drugo, budući da većina pravnih sistema priznaje različite izvore prava, jedini način da se odredi koje su pravno-stvaralačke institucije i procedure određenog pravnog sistema jeste određivanje koji su izvori prava priznati od sudova. Prema tome, samo sudovi pravnog sistema mogu ponuditi indicije o njegovim kriterijima identiteta. / Treće, bitna je odluka pravnih sistema da su oni institucionalni, normativni sistemi. Stoga je razumno da se smatra da se pravo sastoji od onih normi, pravila i principa koji su predstavljeni pojedincima i institucijama kao vodiči za njihovo ponašanje od strane tijela pravnih institucija u cjelini. Kada djelovanja pravno-stvaralačkih i pravno-primjenjujućih institucija dođu u sukob, djelovanja pravno-primjenjujućih institucija su ona koja utječu na obzire subjekata prava; oni su konačni autoritet za određivanje šta je pravo." (''Ibid.'')
**"Učinkovitost je [...] relevantna samo utoliko što utječe na prakse pravno-primjenjujućih institucija. Ako, na primjer, sudovi stalno odbijaju da djeluju po osnovu zakona, taj zakon nije dio pravnog sistema po kojem sudovi rade, uprkos činjenici što je na zakonit način usvojen i nikada nije ukinut. Ako sudovi konstantno tumače zakon na način koji je suprotan njegovom izvornom značenju, njihovo tumačenje njega, a ne njegovo izvorno značnje, postaje pravo. Prema ovom pristupu, onda, postojanje prava je logički u vezi sa praksom pravno-primjenjujućih organa. Uslov članstva zakona u pravnom sistemu je, međutim, protučinjeničan: ukoliko im se prezentuje određeni slučaj sudovi će djelovati po zakonu. To može biti tačno čak i ako im se nikada - ili rijetko - prezentuje odgovarajući slučaj. Gonjenje u krivičnim slučajevima može se činiti rijetko, i građanske parnice mogu uvijek imati vansudsko poravnanje na način koji je suprotan pravu. Prema tome, pravo može biti valjano čak i ukoliko je većim dijelom neučinkovito." (''Ibid.'')

*[[Nikola Visković]]
**"Ukupnost pravnih normi općenito ili u jednom društvu naziva se pravni poredak, pravni sustav (sistem) ili najkraće pravo." (''[[Država i pravo]]'')
**"Pravo (ili pravni poredak) se definira [...] kao ukupnost prednormativnih pravnih odnosa koji se opravdavaju i proiciraju političko-pravnim ideologijama i prinudno uređuju sistemom pravnih normi na način da se u njima ostvaruju osnovni interesi vladajućih društvenih slojeva." (''[[Pojam prava: prilog integralnoj teoriji prava]]'')

*[[Oleg Mandić]]
**"Pravni sistem u nekoj državi može se definirati kao skup svih pravnih propise (sic) u kreposti, koji reguliraju razne aspekte njezinoga društvenog života i koji su - kao njegovi dijelovi - povezani u jednoj jedinstvenoj i logičkoj cjelini i raspoređeni prema vrstama društvenih odnosa što ih oni normiraju, slijedeći ista osnovna načela državnog uređenja. U organizacionom sklopu svake države pravo predstavlja cjelinu onih propisa o ponašanju, što ih u obliku pravnih propisa donose državni organi. Ta se cjelina ne sastoji od kaotičnoga skupa tih propisa, koja bi se nasumce (sic) izdavala od slučaja do slučaja. Nasuprot tome u svakom državnopravnom uređenju postoje određena načela koja odgovaraju onim ciljevima strategijskog karaktera, ostvarenju kojih teže državni organi." (''[[Sistem i interpretacija prava]]'')
**"U konkretnom slučaju odnosa države i njezina stanovništva unutrašnje suprotnosti države nastoje se razriješiti pomoću pravnih propisa. Svi oni propisi koji važe u nekom historijskom času čine zajedno pravni sistem dotične države." (''Ibid.'')

*[[Robert Samek]]
**"Normativni sistem je hijerarhijski sistem bezličnih propisa, u kome je donošenje nižih normi naređeno ili dopušteno višim (normama). Norme takvog sistema nisu tvorevine stvarnih akata volje normativnog autoriteta, već su postulirane atomske jedinice sistema koje su isto tako vještačke kao i sam sistem." (''[[Pravna tačka gledišta]]'')

*[[Scott J. Shapiro]]
**"U skladu sa onim što ću ja nazvati "Planska teorija prava", ''pravni sistemi su institucije društvenog planiranja i njihov temeljni cilj jeste da kompenziraju nedostatke alternativnih formi planiranja u okolnostima legalnosti.''" (''[[Legalnost]]'')
**"[D]va zakona su dio istog pravnog sistema samo u slučaju da su stvoreni i primjenjeni od zvaničnika iste pravne organizacije [...] [O]ni su proizvod aktivnosti ''jedne grupe'' koja dijeli plan i koja djeluje zajedno u planiranju za zajednicu." (''Ibid.'') 
**"Hajmo razlučiti između dva idealna tipa pravnih sistema. U "autoritativnom" sistemu, razlog zašto glavnina pravnih zvaničnika prihvata, ili govori da prihvata, pravila sistema jeste to što su ta pravila stvorena od onih koji su imali superiorni moralni autoritet ili rasuđivanje. Autoritativno porijeklo ovih pravila, drugim riječima, uzima se od najveće moralne važnosti. U "oportunističkom" sistemu, suprotno, porijeklo većine ovih pravila smatra se moralno beznačajnim. Zvaničnici u ovim režimima prihvataju ih jer priznaju, ili govore da priznaju, da su ova pravila moralno dobra i stoga unaprijeđuju temeljni cilj prava [...] Ekonomiju povjerenja u [autoritativnom] sistemu, prema tome, čine stanovišta povjerenja ili nepovjerenja koje dijele planeri sistema [...] [U oportunističkom sistemu], ekonomija povjerenja bila bi stanovišta povjerenja koje dijeli glavnina trenutnih učesnika sistema, prije nego stanovišta planera koji su ih izvorno stvorili [...] Empirijsko je pitanje, naravno, da li određeni pravni sistem više sliči autoritativnom sistemu ili oportunističkom sistemu." (''Ibid.'')

*[[Sylvie Delacroix]]
**"Interakcija pojedinaca unutar društva dovesti će do različitih vrsta žudnje. Pored onih očito fizičke prirode, postojat će također žudnje koje se odnose na sliku-o-sebi pojedinca (žudnje za dobrim ugledom, na primjer) i žudnje u vezi sa mogućnošću ispunjenja sopstvenih projekata bez ikakvih mješanja, kao i mogućnošću osiguranja plodova tih projekata. Te žudnje, jednom kada su koordinirane, dovesti će do nastanka formalnih i neformalnih pravila. Nema ništa tipično pravno u ovom scenariju. Ono što se čini da karakteriše pravni sistem kao posebnu vrstu normativnog poretka jeste određena vrsta sofisticiranosti, kao skupa pravila organiziranih oko nekog meta-pravila ili 'prâvila o pravilima'. Ova formalna karakterizacija, međutim, ni ne počinje da objašnjava razloge zašto mi pribjegavamo pravu kao posebnoj formi društvene organizacije." (''[[Pravne norme i normativnost: esej o genealogiji]]'')

== Također pogledajte ==

*[[Pravo]]
*[[Zakon]]
*[[Pravda]]

[[Kategorija:Temea]]
{{Wikipedia}}