Difference between revisions 46861 and 53686 on bswikiquote

{{Infokutija knjiga|
|naziv                       =Koncept prava
|autor                       =[[H. L. A. Hart]]
|slika                       =
|tekst uz sliku              =
|originalni naziv            =''The Concept of Law''
|datum prvog izdavanja       =1961.
}}
(contracted; show full) postoji: izraz 'isti pravni sistem' suviše je širok i elastičan da bi bilo realno očekivati da jedinstveni konsenzus državnih zvaničnika po svim prvobitnim kriterijumima pravne valjanosti bude nužan uslov da pravni sistem ostane 'isti'. Sve što bismo mogli da učinimo bilo bi da opišemo ovu situaciju kao što smo učinili i obilježimo kao netipični, nenormalan slučaj koji u sebi nosi opasnost da će se sistem raspasti." (''3. Patologija pravnog sistema'')  


==VII
I. Pravda i moral==

*"Postoji, dakle, izvjesna složenost u strukturi ideje [[Pravda|pravde]]. Možemo reći da nju čine dva dijela: jedno uniformno ili konstantno svojstvo, sažeto u načelu: "Prosuđuj iste slučajeve na isti način" i promjenjivi ili različit kriterijum koji se uzima pri uvrđivanju kada, iz bilo kojeg razloga, slučajevi nisu isti ili su različiti. Pravda, u ovom smislu, podsjeća na pojmove: "pravi", "visok", "topao", koji implicitno upućuju na standard koji zavisi od klasifikacije stvari na koju se odnose [...] Pravda je, međutim, mnogo složenija od ovih pojmova zato što promjenjivi standard koji u sebi nosi elemente relevantne sličnosti između različitih slučajeva koji su njim obuhvaćeni ne samo da se mijenja s vrstom predmeta na koji se primjenjuje, već se često može osporiti i kada se ima na umu jedna jedina vrsta predmeta. / U nekim slučajevima, doduše, sličnosti i razlike među ljudskim bićima, koje su relevantne kada se govori o kritici pravnih radnji kao pravednih ili nepravednih, sasvim su očigledne. Ovo je prvenstveno slučaj kada nas ne zanima pravda ili nepravda ''zakona'', već njegova ''primjena'' u određenim slučajevima." (''1. Principi pravde'').==

*"Važno je [...] cijeniti zašto, pored ove zavisnosti o jeziku kakav jeste, sa njegovom karakterističnom otvorenom teksturom, ne trebamo njegovati, čak ni kao ideal, koncepciju pravila tako detaljnog da se pitanje da li se primjenjivalo ili ne na određeni sličaj uvijek rješavalo unaprijed, i nikada nije uključivalo, u trenutku stvarne primjene, svježi izbor između otvorenih alternativa. Ukrako, razlog je u tome što je nužnost takvog izvora bačena na nas jer smo ljudi, a ne bogovi. To je odlika ljudskog stanja (pa tako i zakonodavca) da trpimo dva povezana hendikepa kada god težimo da regulišemo, nedvosmisleno i unaprijed, neku oblast ponašanja putem općih standarda koji bi se koristili na pojedinačne situacije bez dalje zvanične upute. Prvi hendikep jeste naše relativno neznanje činjenica; drugi je naša relativna neodređenost ciljeva."


*"Otvorena tekstura prava znači da, zaista, postoje područja ponašanja gdje se mnogo mora ostaviti za dalji razvoj sudovima ili zvaničnicima koji prave ravnotežu, u svjetlu okolnosti, između sukobljenih interesa koji se razlikuju u težini od slučaja do slučaja. Ipak, život prava sastoji se u velikoj mjeri u upravljaju kako zvaničnika, tako i privatnih osoba od određenih pravila koja, za razliku od primjena promjenjivih standarda, ''ne'' zahtijevaju od njih svježu prosudbu od slučaja do slučaja. Ova istaknuta odluka društvenog života ostaje tačna, čak i ako se nesigurnosti jave po pitanju primjenjivosti bilo kojeg pravila (pisanog ili komuniciranog precedentom) na kontektni predmet." 


*"Kada se dostigne područje otvorene teksture veoma često sve što korisno možemo ponuditi u odgovoru na pitanje "Šta je pravo po ovom pitanju?" jeste povučeno predviđanje onoga šta će sudovi učiniti. Štaviše, čak i kada je ono što pravila zahtijevaju jasno svima, tvrdnja toga se može često dati u formi predviđanja odluke suda. Ali važno je primijetiti da predominantno u drugom slučaju, a u određenoj mjeri i u prvom, osnov za takvo predviđanje je znanje da sudovi smatraju pravna pravila ne kao predviđanja, već kao standarde koje slijede u svojim odlukama, dovoljno određenim, uprkos njihovoj otvorenoj teksturi, da ograniče, iako ne i isključe, njihovu diskreciju. Stoga, u mnogim slučajevima, predviđanja šta će sud učiniti slična su predviđanju koje pravimo o šahistima da će pomjeriti lovca dijagonalno: to leži konačno na uvažavanju ne-prediktivnog aspekta pravila, i interne tačke gledišta pravila kao standarda koji su prihvaćeni od onih na koje se predviđanje odnosi."


==VIII. Pravda i moral==

*"Postoji, dakle, izvjesna složenost u strukturi ideje [[Pravda|pravde]]. Možemo reći da nju čine dva dijela: jedno uniformno ili konstantno svojstvo, sažeto u načelu: "Prosuđuj iste slučajeve na isti način" i promjenjivi ili različit kriterijum koji se uzima pri uvrđivanju kada, iz bilo kojeg razloga, slučajevi nisu isti ili su različiti. Pravda, u ovom smislu, podsjeća na pojmove: "pravi", "visok", "topao", koji implicitno upućuju na standard koji zavisi od klasifikacije stvari na koju se odnose [...] Pravda je, međutim, mnogo složenija od ovih pojmova zato što promjenjivi standard koji u sebi nosi elemente relevantne sličnosti između različitih slučajeva koji su njim obuhvaćeni ne samo da se mijenja s vrstom predmeta na koji se primjenjuje, već se često može osporiti i kada se ima na umu jedna jedina vrsta predmeta. / U nekim slučajevima, doduše, sličnosti i razlike među ljudskim bićima, koje su relevantne kada se govori o kritici pravnih radnji kao pravednih ili nepravednih, sasvim su očigledne. Ovo je prvenstveno slučaj kada nas ne zanima pravda ili nepravda ''zakona'', već njegova ''primjena'' u određenim slučajevima." (''1. Principi pravde'')


*"Ni u tumačenju zakona niti precedenata sudije nisu ograničene na alternative slijepog, proizvoljnog izbora, ili "mehaničke" dedukcije iz pravila sa predodređenim značenjem. Često njihov izbor je vođen pretpostavkom da je svrha pravila koje tumačenja razumna, tako da se pravilima nije namjeravala učiniti nepravda ili povrijediti ustanovljeni moralni principi. Sudska odluka, naročito po pitanjima visokog ustavnog značaja, često uključuje izbor između moralnih vrijednosti, a ne tek primjenu nekog jedinstvenog istaknutog moralnog principa; jer je ludost vjerovati da tamo gdje je značenje prava u sumnji, moralnost uvijek ima da ponudi jasan odgovor. U tom trenutku sudije mogu ponovo napraviti izbor koji nije ni proizvoljan niti mehanički; i ovdje često izražavaju karakteristične sudske vrline, čija naročita prikladnost za pravne odluke objašnjava zašto neki osjećaju nelagodu u zvanju takve sudske aktivnosti "zakonodavnom". Ove vrline su: nepristrasnost i neutralnost u pregledu alternativa; uzimanje u obzir interesa svih koji su pogođeni; i briga da iskoriste neki prihvaćeni opći princip kao promišljeni osnov za odluku. Nema sumnje da zbog toga što je pluralnost takvih principa uvijek moguća ne može se ''demonstrirati'' da je takva odluka jedinstveno ispravna: ali može se učiniti prihvatljivom kao razumnim proizvodom obavještenog nepristrasnog izbora." 


*"Moralna i pravna pravila imaju, stoga, izvjesne zapanjujuće sličnosti, što sasvim dovoljno govori da zajednička terminologija koju koriste nije uopće slučajna. Ukratko, moglo bi se reći da su ista po tome što ih shvatamo da obavezuju nezavisno od pristanka pojedinca koji je njima obavezan i što počivaju na jakom društvenom pritisku da se pojedinci pridržavaju tih pravila; povinovati se i pravnim i moralnim pravilima nije stvar pohvale, već minimalan doprinos društvenom životu koji treba uzeti kao nešto normalno. Sem toga, i pravo i moral sadrže pravila koja usmjeravaju ponašanje pojedinaca u situacijama koje se stalno ponavljaju u toku života, prije nego u posebnim aktivnostima ili okolnostima, i mada i jedna i druga mogu obuhvatati mnogo toga što je svojstveno stvarnim ili zamišljenim potrebama određenog društva, i jedna i druga postavljaju zahtjeve koje očigledno mora zadovoljiti bilo koja grupa ljudskih bića ako želi da i dalje živi zajedno. Stoga, neki vidovi zabrane nasilja prema licu i imovini, i neki zahtjevi poštenja i istinoljubivosti mogu se naći i u jednim i drugima. Ipak, uprkos ovih sličnosti, mnogima se činilo da je očigledno da ima karakteristika koje pravo i moral ne dijele, iako se u historiji pravne nauke pokazalo da je to veoma teško formulisati." (''2. Moralna i pravna obaveza'')


*"[...] [Č]etiri bitna, povezana svojstva koja nam, uzeta zajedno, pomažu da odvojimo moral ne samo od pravnih pravila, već i od ostalih oblika društvenih pravila. ''(I) Važnost'' [...] Za razliku od  moralnih, pravila držanja, ponašanja, odijevanja i neka, mada ne sve, pravna pravila, zauzimaju - po svojoj važnosti - relativno nisko mjesto na ljestvici pravila ustrojenoj po veličini njihove važnosti [...] Ipak, važnost ne leži u suštini statusa svih pravnih pravila kao što je to slučaj s moraln(contracted; show full) koje sankcije moraju imati u državnom sistemu, ukoliko treba služiti minimalnim svrhama za bića poput ljudi. Možemo reći, imajući u vidu prirodne činjenice i ciljeve, koje sankcije čine mogućim i nužnim u državnim sistemima, da je to ''prirodna nužnost''; i neka takva fraza potrebna je da istakne status minimalnog oblika zaštite za osobe, imovinu, i obećanja koja su također nezamjenjive odlike nacionalnog prava."


[[Kategorija:Literatura]]
[[Kategorija:H.L.A. Hart]]
{{Wikipedia}}