Difference between revisions 53687 and 53690 on bswikiquote

{{Infokutija knjiga|
|naziv                       =Koncept prava
|autor                       =[[H. L. A. Hart]]
|slika                       =
|tekst uz sliku              =spis teorije prava
|originalni naziv            =''The Concept of Law''
|datum prvog izdavanja       =1961.
}}

==I. Trajna pitanja==

*"Mali je broj pitanja o ljudskom društvu koja su ozbiljni mislioci postavljali i na njih odgovarali s takvom upornošću, na tako različite, čudne, pa čak i paradoksalne načine kao što je pitanje: 'Šta je [[pravo]]?' [...] [S]tanje u ovoj nauci koje se ne može porediti s ostalim naukama, koje su izučavane na sistematski način kao posebne akademske discipline.(contracted; show full)dmeta na koji se primjenjuje, već se često može osporiti i kada se ima na umu jedna jedina vrsta predmeta. / U nekim slučajevima, doduše, sličnosti i razlike među ljudskim bićima, koje su relevantne kada se govori o kritici pravnih radnji kao pravednih ili nepravednih, sasvim su očigledne. Ovo je prvenstveno slučaj kada nas ne zanima pravda ili nepravda ''zakona'', već njegova ''primjena'' u određenim slučajevima." (''1. Principi pravde'')



*"Ni u tumačenju zakona niti precedenata sudije nisu ograničene na alternative slijepog, proizvoljnog izbora, ili "mehaničke" dedukcije iz pravila sa predodređenim značenjem. Često njihov izbor je vođen pretpostavkom da je svrha pravila koje tumačenja razumna, tako da se pravilima nije namjeravala učiniti nepravda ili povrijediti ustanovljeni moralni principi. Sudska odluka, naročito po pitanjima visokog ustavnog značaja, često uključuje izbor između moralnih vrijednosti, a ne tek primjenu nekog jedinstvenog istaknutog moralnog principa; jer je ludost vjerovati da tamo gdje je značenje prava u sumnji, moralnost uvijek ima da ponudi jasan odgovor. U tom trenutku sudije mogu ponovo napraviti izbor koji nije ni proizvoljan niti mehanički; i ovdje često izražavaju karakteristične sudske vrline, čija naročita prikladnost za pravne odluke objašnjava zašto neki osjećaju nelagodu u zvanju takve sudske aktivnosti "zakonodavnom". Ove vrline su: nepristrasnost i neutralnost u pregledu alternativa; uzimanje u obzir interesa svih koji su pogođeni; i briga da iskoriste neki prihvaćeni opći princip kao promišljeni osnov za odluku. Nema sumnje da zbog toga što je pluralnost takvih principa uvijek moguća ne može se ''demonstrirati'' da je takva odluka jedinstveno ispravna: ali može se učiniti prihvatljivom kao razumnim proizvodom obavještenog nepristrasnog izbora." ⏎
⏎
⏎
*"Moralna i pravna pravila imaju, stoga, izvjesne zapanjujuće sličnosti, što sasvim dovoljno govori da zajednička terminologija koju koriste nije uopće slučajna. Ukratko, moglo bi se reći da su ista po tome što ih shvatamo da obavezuju nezavisno od pristanka pojedinca koji je njima obavezan i što počivaju na jakom društvenom pritisku da se pojedinci pridržavaju tih pravila; povinovati se i pravnim i moralnim pravilima nije stvar pohvale, već minimalan doprinos društvenom životu koji treba uzeti kao neš(contracted; show full)a sačuvaju, kao minimalan cilj, opstanak koji ljudi imaju pred sobom udružujući se s drugima. U nedostatku ovog sadržaja ljudi, takvi kakvi su, ne bi imali razloga da svojom voljom poštuju bilo kakva pravila; a bez minimuma saradnje koju svojom voljom pokazuju oni koji nalaze da je u njihovom interesu da se podvrgnu pravilima i da ih čuvaju, ne bi bilo moguće oduprijeti se prisili drugih koji se ne bi svojevoljno pridržavali pravila." (''1. Prirodno pravo i pravni pozitivizam'')



*"Ni u tumačenju zakona niti precedenata sudije nisu ograničene na alternative slijepog, proizvoljnog izbora, ili "mehaničke" dedukcije iz pravila sa predodređenim značenjem. Često njihov izbor je vođen pretpostavkom da je svrha pravila koje tumačenja razumna, tako da se pravilima nije namjeravala učiniti nepravda ili povrijediti ustanovljeni moralni principi. Sudska odluka, naročito po pitanjima visokog ustavnog značaja, često uključuje izbor između moralnih vrijednosti, a ne tek primjenu nekog jedinstvenog istaknutog moralnog principa; jer je ludost vjerovati da tamo gdje je značenje prava u sumnji, moralnost uvijek ima da ponudi jasan odgovor. U tom trenutku sudije mogu ponovo napraviti izbor koji nije ni proizvoljan niti mehanički; i ovdje često izražavaju karakteristične sudske vrline, čija naročita prikladnost za pravne odluke objašnjava zašto neki osjećaju nelagodu u zvanju takve sudske aktivnosti "zakonodavnom". Ove vrline su: nepristrasnost i neutralnost u pregledu alternativa; uzimanje u obzir interesa svih koji su pogođeni; i briga da iskoriste neki prihvaćeni opći princip kao promišljeni osnov za odluku. Nema sumnje da zbog toga što je pluralnost takvih principa uvijek moguća ne može se ''demonstrirati'' da je takva odluka jedinstveno ispravna: ali može se učiniti prihvatljivom kao razumnim proizvodom obavještenog nepristrasnog izbora." ⏎
⏎
⏎
*"U društvu koje poznaje pravo nailazimo, stoga, na one koji gledaju na njegova pravila s unutrašnjeg stanovišta kao prihvaćene standarde ponašanja, a ne samo kao pozudana predviđanja onoga što će ih zadesiti, pred državnim zvaničnicima, ukoliko ne budu poštovali ta pravila. Međutim, njime su obuhvaćeni i oni prema kojima, ili zbog toga što su zločinci ili čisto bespomoćne žrtve sistema, ovi pravni standardi moraju biti primijenjeni silom ili zaprijećenom silom; njih se pravila dotiću samo kao izvori m(contracted; show full) koje sankcije moraju imati u državnom sistemu, ukoliko treba služiti minimalnim svrhama za bića poput ljudi. Možemo reći, imajući u vidu prirodne činjenice i ciljeve, koje sankcije čine mogućim i nužnim u državnim sistemima, da je to ''prirodna nužnost''; i neka takva fraza potrebna je da istakne status minimalnog oblika zaštite za osobe, imovinu, i obećanja koja su također nezamjenjive odlike nacionalnog prava."


[[Kategorija:Literatura]]
[[Kategorija:H.L.A. Hart]]
{{Wikipedia}}