Difference between revisions 54260 and 54595 on bswikiquote

----

== Citati ==
{{ABC}}

==A==

*[[Aleksandar Goldštajn]]
(contracted; show full)e teorije prava ne mogu teorijski da obuhvate, izraze, niti praktički da se upodobe modernoj konstitucionalnoj demokratiji, pravnoj državi na način vladavine prava i suverenosti koja može biti pravno vrhovništvo, ali ne i pravna neograničenost. Utoliko pravne norme mogu biti shvaćene kao imperativi, pa i imperativi suverena, ali je bolje - zbog svih mogućih posljedica takvog shvatanja - da ne budu tako shvaćene." (''[[Zablude o pravnoj normi II: Pravna norma nije zapovijest?]]'')


*[[Jean Elizabeth Hampton]]
**"[N]orma povezuje određene činioce sa svijetom dajući im razloge da se uključe u određeni tip djelovanja (što može uključivati vjerovanje, izabiranje, činilaštvo, namjeravanje, željenje, ili osjećanje) kao što norma upućuje, gdje je taj razlog odlučujući (to jeste, ispravan razlog za određivanje kako da djelujemo, izabiremo, ili vjerujemo ne bitno kakve druge sukobljavajuće razloge ili motive ti subjekti imali) u određenim okolnostima." (''[[Autoritet razloga]]'')
**"[J]edan nužan uslov kojeg svi razlozi moraju imati da bi bili razlozi, naime, da budu "trebanja" - to jeste, normativne preskripcije koje nas upravljaju da se uključimo u određeni tip djelovanja bez obzira da li smo motivisani da tako djelujemo. Za razliku od pukih motiva koji se ne mogu smatrati razlozima (fobije, hirovi, opsesije, neprikladne žudnje, i tako dalje), razlozi imaju "ispravnost" u sebi. Mi govorimo o njima koristeći jezik "dužnosti" - kao "ti trebaš da ne piješ to jer je to benzin" ili "ti treba da se bolje brineš o svojoj djeci". Za sada zovimo ovu odliku razloga njihovom "normativnošću". Ova normativnost je ono što nije povezano sa slučajnostima S. Da li bilo ko od nas razumije razlog, voli razlog, osjeća se motivisanim od tog razloga - ništa od toga nije bitno u odnosu na činjenicu da to ''jeste'' razlog za nas, tako da nas "ispravno" upravlja i usmjerava." (''Ibid.'')
**"Govoriti o normi, ili razlogu kojeg generira, kao opravdanom za činioca jeste reći nešto epistemološki - to jeste, da postoji opravdanje za vjerovanje da je to razlog za tog činioca. Ili, drugim riječima, to je način isticanja da je norma koja specificira razlog za tog činioca ispravno identificirana. To je odgovaranje na pitanje, "Je li ovo norma koja nam daje razlog da x?". Stoga teorija opravdanja normi jeste ona koja nam govori kako da ''identifikujemo'' norme koje generiraju razloge za određene činioce." (''Ibid.'')
**"[P]ostoje dvije vrste autoriteta koje možemo postaviti za norme, i naročito za moralne norme: 1. ''Psiho-socijalni autoritet'': norma ima ovaj autoritet kada objašnjenje obavezujuće snage njenog razloga za djelovanje, izabiranje, ili vjerovanje na određeni način u određenim okolnostima čini upućivanje (samo) na određene slučajne činjenice oko društva i psihologije naroda koji se uzimaju kao subjekti norme. Teoretičari greške, teoretičari ekspresivizma, i kognitivni teoretičari normativnosti pretpostavljaju ovu koncepciju normativnog autoriteta. 2. ''Objektivna normativnost'': norma ima ovaj autoritet kada objašnjenje obavezujuće snage njenog razloga za djelovanje, izabiranje, ili vjerovanje na određeni način u određenim okolnostima jeste da je nužna - to jeste, da važi ne bitno o socijalnim ili psihološkim slučajnostima." (''Ibid.'')⏎
⏎
*[[Jevgenij Pašukanis]]
**"Isto onako kao što bogatstvo kapitalističkog društva uzima oblik ogromnog nagomilavanja roba, samo se društvo pokazuje kao beskonačni niz pravnih odnosa [...] Pravni odnos između subjekata jeste samo druga strana odnosa između proizvoda rada koji su postali robom [...] Pravni odnos je primarna ćelijica pravnog tkiva i samo u njoj pravo vrši svoje realno kretanje. Pravo, kao skup pravnih normi u poređenju s tim, je samo mrtva apstrakcija." (''[[Opća teorija prav(contracted; show full)
[[de:Regel]]
[[eo:Normo]]
[[hr:Norma]]
[[it:Regola]]
[[lt:Taisyklė]]
[[pl:Reguła]]
[[sk:Norma]]