Difference between revisions 56194 and 56297 on bswikiquote

----

==Citati==
{{ABC}}

==A==

*[[Aharon Barak]]
**"Tumačenje, pri čemu mislim na racionalnu aktivnost davanja značenja pravnom tekstu (ne bitno da li je testament, ugovor, zakon, ili ustav), jeste kako primarni zadatak i najvažniji alat suda. Tumačenje izvlači pravno značenje iz teksta. Drugim riječima, tumačenje sačinjava proces putem kojeg se pravno značenje teksta "crpi" iz semantičkog značenja. Tumač prevodi "ljudski" jezik u "pravni" jezik. On mijenja "statičk(contracted; show full)om općem polju ili pravnom djelokrugu a onda i dalje, sve dotle dok se čini da će to dati rezultate. U praksi, čak i ovaj ograničeni proces kreće se u sferi nesvjesnog: iskusni sudija će u dovoljnoj mjeri osjećati teren koji okružuje njegov neposredni problem pa će instinktivno znati koja bi interpretacija manjeg skupa slučajeva mogla da se održi ukoliko bi raspon, u koji mora da se uklopi, bio proširen. Međutim, ponekad će to proširenje biti namjerno i kontroverzno." (''Ibid.'')


*[[Rosalind Dixon]]
**"[S]udije koje se vide kao da uživaju povjerenje pravotvoraca mogu biti voljniji nego inače da pridaju ''nesporednu, voljnu'' brigu ciljevima i razumijevanjima pravotvoraca, ili da usvoje velikodušni, svrhoviti pristup stvarnom tekstu kojeg su koristili pravotvorci. Suprotno tome, sudije koje se vide kao predmet jasnog nepovjerenja od strane pravotvoraca mogu biti škrtiji, nevelikodišniji, u njihovoj voljnosti da čitaju tekst ustava kao da promovira ciljeve i razumijevanja pravotvoraca. Ova dinamika ne mora biti svjesna na strani sudija da bi utjecala na njihov pristup tumačenju: ona tek zahtijeva da sudije registruju ustavni jezik kao više ili manje sličan kodifikaciji, kao signal forme institucionalnog povjerenja, ili nepovredenja, od strane pravotvoraca." (''Constitutional Drafting and Distrust'')
**"Nikakav nivo određenosti u ustavnom jeziku ne može se nadati da će biti potpun, ili iscrpan, u određenju ciljeva i razumijevanja pravotvoraca. Čak i kad bi mogao, opet bi morao biti tumačen od strane sudija, da bi imao učinak. Proces ustavnog dizajna temeljen na nepovjerenju, u ovom smislu, biti će u velikoj mjeri osuđen na propast od samog početka: oni će pokušati odgovoriti na nepovjerenje sudija namečući pravna ograničenja na sudije koja nikada ne bi zaista mogla biti široka ili dovoljno jaka da prebrode razloge za njihovo početno nepovjerenje. U slučajevima gdje se ustavotvorci suočavaju sa potencijalno blagonaklonskim uslovima za ustavni dizajn, odnos između ustavne određenosti i nepovjerenja može također djelovati upravo u suprotnom pravcu. Sudije, u nekim slučajevima, mogu biti neodlučni u njihovom pristupu spektru suštinskih političkih pitanja, i stoga, dosta otvoreni za tumačenje ustava na svrhoviti način, ili u liniji sa ciljevima i razumijevanjima ustavotvoraca. Za neke sudije, međutim, sam pokušaj ustavne kodifikacije od strane ustavotvoraca može ponuditi razlog da odbiju ovu vrstu svrhovitog pristupa, i da preferirju uži, bukvalniji pristup ustavnom tumačenju. Ovaj odnos između ustavne određenosti i nepovjerenja, u ovom kontekstu, može stoga biti baš suprotan onome što je primjenjivo u slučajevima istinskog nepovjerenja prema sudijama: umjesto da je razuman odgovor na dokaze sudskog neprijateljstva prema ciljevima i razumijevanjima ustavotvoraca, ustavna kodifikacija može uistinu izazvati to da sudije postanu tumači kojima zaista ne treba vjerovati. Odnos između nacrta ustava i nepovjerenja je, stoga, konačno u isto vrijeme i zapanjujuće složen i jednostavan: nepovjerenje može biti i razlog za i posljedica odnosa prema ustavnoj kodifikaciji [...] Ako ustavotvorci žele da uspiju u procesu ustavnog dizajna, stoga, oni moraju prihvatiti dvije osnovne lekcije iz pristupa ustavotvorstvu temeljenog na povjerenju [...] [P]rvo, iscrpi sve moguće puteve za imenovanje ustavnih sudija kojima se zaista može vjerovati; i drugo, stoči ustavni jezik prikladno tome – tj, pokušaj učiniti takve sudije potpuno dostojne povjerenja, polažući prikladan stepen vjere u njih u nacrtu relevantnog ustavnog jezika." (''Ibid.'')⏎
⏎
==S==

*[[Scott J. Shapiro]]
**"Pogodan zadatak pravnog tumača, tvrdim, jeste da pripiše pravnoj praksi političke ciljeve koje su trenutni dizajneri pravnog sistema težili da ostvare. Svrhe koje su pravno relevantne, drugim riječima, su one koje ''objašnjavaju'', radije nego opravdavaju, trenutnu praksu. Ti ciljevi mogu biti pohvalni, poput promocije demokratske samouprave i zaštite pojedinačnih sloboda, ili mogu biti moralno sumnjičavije, poput težnje za provođenjem Božije volje il(contracted; show full)ksta. Nije bila namjera našeg Ustava da očuva prethodno postojeće društvo, već da stvori novo, da postavi nove principe koje ranija politička zajednica nije dovoljno prepoznala. Stoga, na primjer, kada tumačimo amandmane nakon Građanskog rata [...] moramo zapamtiti da oni koji su ih postavili nisu imali želju da ustoliče status quo. Njihov cilj bio je da preobraze svoj svijet." (''The Constitution of the United States: Contemporary Ratification'')

[[Kategorija:Tema]]
{{Wikipedia}}