Difference between revisions 58000 and 58186 on bswikiquote

----

==Citati==
{{ABC}}

==A==

*[[Aharon Barak]]
**"Tumačenje, pri čemu mislim na racionalnu aktivnost davanja značenja pravnom tekstu (ne bitno da li je testament, ugovor, zakon, ili ustav), jeste kako primarni zadatak i najvažniji alat suda. Tumačenje izvlači pravno značenje iz teksta. Drugim riječima, tumačenje sačinjava proces putem kojeg se pravno značenje teksta "crpi" iz semantičkog značenja. Tumač prevodi "ljudski" jezik u "pravni" jezik. On mijenja "statičk(contracted; show full)umijevanja pravnog tumačenja. Ona uzima da je pitanje pravnog tumačenja sljedeće: šta se ''moralno zahtijeva'' kao posljedica djelovanja pravotvorstva? I ona ne razumijeva univerzum djelovanja pravotvorstva kao da se sastoji isključivo od usvajanja tekstova. Kada relevantna djelovanja ''zaista'' uključuju usvajanje tekstova, lingvistički sadržaj tih tekstova je tek jedan relevantni obzir u izračunu moralnog utjecaja djelovanja." (''Ibid.'')


*[[Marcin Matczak]]
**"[U]loga zakonodavca jeste da dodijeli obavezujuću snagu pravnom tekstu razumljenom kao skup lingvističkih izražaja sa historijski razvijenim konvencionalnim javnim značenjem. Obavezujuća snaga je dodjeljena ilokucionom namjerom pravotvorca, čija namjera ima blanketnu prirodu, tj. konvencionalno (historijski razvijeno) značenje izražaja korištenih u pravnom tekstu nudi semantički sadržaj. Kao posljedica toga, riječi i rečenice uključene u određeni tekst mogu, ali ne moraju, odgovarati lokucionoj namjeri autora teksta. U slučaju pravnog teksta, njegovo javno, konvencionalno značenje ne mora odgovarati privatnom semantičkom razumijevanju zakonodavca (PRINCIPALA) koji odobrava tekst i daje mu ilokucionu snagu prava. Autoritet zakonodavca sastoji se u pravu da prihvati određene riječi i konfiguracije tih riječi, da ih učini pravom, i stoga ih ustanovi kao predmet budućeg pravnog tumačenja. Prihvatajući te riječi i konfiguracije, zakonodavac prihvata njihova historijski razvijena konvencionalna značenja [...] [V]idjeli smo da lokuciona namjera PISACA [draftsman] (zvaničnik koji je pisao zakon) ne određuje način razumijevanja sadržaja pravnog akta, jer ta namjera nema obavezujuću snagu. Drugo, PRINCIPAL (zakonodavstvo), za čiju se lokucionu namjeru smatralo da obavezuje adresate prava, zaista djeluje sa ilokucionom namjerom. Treće, način na koji pojedinačni parlamentarci koji djeluju kao PRINCIPALI razumijevaju tekst jeste motiv, a ne namjera: stoga nije konstituirajuća za čin pravotvorstva. Konačno, značaj ilokucione namjere rezultira iz toga što je to jedina namjera koja je predmet agregacije, jer je ista u slučaju svih parlamentaraca koji glasaju za neki pravni akt. Lokucione (semantičke) i perlokucione namjere ne mogu biti agregirane jer su previše raznovrsne." (''Three Kinds of Intention in Lawmaking'')
**"Agregiranje lokucionih namjera pojedinaca uključenih u pripremanje pravnog akta je veoma teško jer su te namjere veoma različite: kako pisci, tako i članovi zakonodavstva mogu razumjeti nacrt teksta na mnoge različite načine. Čak i ako se može prebroditi ova prepreka, lokucione namjere pisaca su irelevantne za važenje čina pravotvorstva. Kao što smo vidjeli, autor ili autori teksta zakona nisu ljudi koji mogu valjano izvršiti pravotvorni čin. Budući da je njihova namjera irelevantna za važenje pravotvornog čina, agregacija njihovih namjera je također irelevantna. Analogan argument se može koristiti protiv teze da se mogu agregirati različiti načini na koji pojedinačni članovi zakonodavca (PRINCIPALA) razumijevanju nacrt teksta. Čak i da mogu, budući da je to motiv, a ne namjera, razumijevanje je irelevantno za važenje pravotvornog čina, i stoga za agregaciju. / Slično tome, perlukocione namjere su veoma različite i teško ih je identifikovati, jer se pojedinci uključeni u pravotvorstvo razlikuju u svojim očekivanjima povodom efekata koje je dati zakon proizvesti u stvarnosti; štaviše, neke od tih namjera su skrivene, na primjer one koje su rezultat pritisaka lobista. Stoga, perlukociona namjera ne može konstituisati kolektivnu namjeru, i samim tim je nevažna za proces primjene datog zakona u budućnosti. / Jedina uniformna namjera uključena u zakonodavni proces jeste ilokuciona namjera. Ova namjera je homogena u smislu da je ista za svaku osobu koja glasa za to da tekst učini pravno obavezujućim. To je formalna, minimalna namjera. Zbog te uniformnosti, ilokuciona namjera je predmet agregacije. Stoga, možemo tvrditi da zakonodavac kao kolektivni subjekt djeluje sa uniformnom i zajedničkom ilokucionom namjerom, tj. namjerom da usvoje zakon." (''Ibid.'')⏎
⏎
*[[Martin Shapiro]]
**"Ustavnosudska kontrola zahtijeva da se ponašanje vlade odredi od strane pravila koja su postavljena u ustavnom tekstu. Da bi izvršio ovaj posao, sud koji vrši kontrolu mora tumačiti tekst. Ko kog tumači tekst u nekoj mjeri stvara tekst. Paradoks s kojim je narod suočen jeste taj da zapošljavajući sudije da tumače ugovor kroz koji su odredili ovlaštenja za vlast, narod mora predati dio svog ovlaštenja za vlast sudijama. Neki stepen pravotvorstva ili političke diskrecije je inheren(contracted; show full)nostavan slučaj, koji ne postavlja veće pravne i/ili činjenične probleme, pa ne zahtijeva složeniju interpretaciju i/ili kvalifikaciju poput 'teškog slučaja'. Ako pak slučaj ne postavlja veća pravna i/ili činjenična pitanja, tako da ona ne zahtijevaju složeniju interpretaciju i/ili kvalifikaciju, on bi bio 'lagan'." (''Problem razgraničenja 'lakih slučajeva' (easy cases) i 'teških slučajeva' (hard cases)'') 

[[Kategorija:Tema]]
{{Wikipedia}}