Difference between revisions 58037 and 58039 on bswikiquote

----

==Citati==
{{ABC}}

==A==

*[[A. John Simmons]]
**"Legitimnost [...] je isključivo moralno pravo institucije da nametne nekoj grupi osoba obavezujuće dužnosti, da joj se te osobe pokoravaju, i da izvršava te dužnosti prinudom. Legitimnost je stoga logički korelat (pobojnoj) pojedinčanoj dužnosti pokoravanja zakonito nametnutim dužnostima koje slijede iz procesa legitimne institucije. Prikladni temelji za tvrdnje legitimnosti tiču se transakcijskih komponenti specifičnog odnosa između pojedinca i (contracted; show full)toritetom, ali slabija od pravde jer se razumni ljudi mogu neslagati o pravednosti određene norme, ipak slažući se o njenoj legitimnosti. Stoga, tipično je liberalni standard koji se tiče osnova za poštovanje odluke, o čijoj se metraži nužno ne slaženo; zaista, dobar test za legitimnost pravila jeste upitati se da li ga trebamo poštovati i pored toga što se ne slažemo s njegovom suštinom." (''Supranational public reason: On legitimacy of supranational norm-producing authorities'')

**"[M]ožemo možda reći da je demokratija ključni element legitimnosti samo u odlukama i normama koje su 'izborno senzitivne', tj., gdje je važno za odluke da oslikavaju istinsku raspodjelu preferenci i gledišta u društvu, bez obzira na način formiranja i kvalitete tih gledišta. U izborno senzitivnom području, ispravno autoritativne odluke (norme, standardi, itd.) su one koje oslikavaju, koliko god je moguće preciznije, istinsku raspodjelu preferenci, tj., izbora koje ljudi zaista prave. Ali ako pogledamo prikladan opseg demokratije na ovaj način, onda ćemo vjerovatno primijetiti da je opseg odluka, za koje je prikladan standard samo 'izborna senzitivnost', uistinu veoma uzak. Školski primjer izborne senzitivnosti odluka (da li izgraditi novi stadion ili novi putni sistem, iz dostupnih javnih fondova) ukazuje da su takve jasne alternative, gdje je izbor na prvu jednako razuman i gdje odlučivanje upućuje na stepen društvene podrške, izrazito rijetke. Jer u većini slučajeva, ono što je bitno za legitimnost odluka, demokratskih ili drugih, jesu one vrste razloga koje su ponuđene ili su mogle biti ponuđene za njih. I često puka činjenica određene raspodjele preferenci nije dovoljna (ili je čak irelevantna) za legitimnost odluka koje oslikavaju ovu raspodjelu, osim ako smo suočeni sa odlukama koje su veoma jednostavne ili veoma trivijalne - nešto što se rijetko događa u politici." (''Ibid.'')⏎
**"U skladu sa liberalnim pristupom, činjenica pravnog usvajanja je ''jedan'' argument za pokoravanje (i u tome je ovaj pristup djelimično usklađen sa autoritarnom pozicijom), ali nije ''dovoljan'' razlog i dužnost pokoravanja nije apsolutna (i u tome je djelimično usklađen sa anarhističkom pozicijom). Srednji prostor koji zauzima liberalna pozicija pretpostavlja da postoji dužnost pokoravanja prema barem nekim autoritativnim pravilima koja nisu u suštini prihvaćena od određene osobe - i zadatak ove ideje legitimnosti jeste da odredi koji su kriteriji, osnovi i opseg moralne dužnosti pokoravanja tim pravilima [...] [R]azumnost političkih odluka, razumljena kroz kategoriju Javnog razuma, znači potragu za konsenzusom o tim odlukama osiguravajući da se temelje na razlozima koji se mogu opravdati svima, pa i ljudima koji se ne slažu sa tim odlukama u suštini. Mi se često nečemo slagati sa zakonom bez da dođemo do argumenta o njegovoj nerazumnosti, na primjer jer vjerujemo da je temeljen na pogrešnim empirijskim premisama koje su predmet osporavanja u dobroj vjeri, ili jer vjerujemo da postiže pogrešnu ravnotežu između različitih vrijednosti od kojih su sve razumne po sebi." (''Legitimacy of Law in a Liberal State: The Contours of Public Reason'')

[[Kategorija:Tema]]
{{Wikipedia}}