Revision 46554 of "Pravo" on bswikiquote

----

== Citati ==
{{ABC}}

==A==

*[[Aleksandar Goldštajn]]
**"(...) normativizam je iluzija, jer očekuje rješenje isključivo donošenjem propisa. Takve pojave otklanjaju stvaralačku primjenu prava, jer počivaju na krivoj predodžbi o potpunosti i svemoći propisa, te zbog toga mogu biti podloga objektivnoj zloupotrebi prava." (''[[Jugoslavenske uzanice]]'')

*[[Alessandro Passerin d’Entrèves]]
**"Preko dvije hiljade godina ideja o prirodnom pravu ima istaknutu ulogu u ljudskoj misli i historiji. Prirodno pravo poimalo se kao krajnje mjerilo ispravnog i neispravnog, kao obrazac za dobar život ili "život u saglasnosti sa prirodom". Podsticalo je umovanje, bilo probni kamen postojećih institucija i opravdanje kako za konzervatizam tako i za revoluciju. Ali, pribjegavanje prirodnom pravu nikad nije bilo bez osporavanja. Taj pojam bio je opterećen nejasnoćama čak i kad se smatrao očevidnim. U posljednjih vijek i po prirodno pravo je napadano sa mnogih strana kao kritički nezasnovano i historijski pogubno. Proglašena je njegova smrt, i rečeno je da se nikada više neće uzdići iz pepela. Pa ipak prirodno pravo je preživjelo, i još uvijek izaziva rasprave." (''[[Prirodno pravo: Uvod u filozofiju prava]]'')
**"Ako hoćemo u ovom kontekstu da se podsjetimo pouke prirodnog prava, ona bi naprosto opominjala juristu na njegove sopstvene granice. Nikakakv filološki napor neće nikada objasniti jedno umjetničko djelo . Ni jurisprudencija ne može dosegnuti krajnju suštinu prava i objasniti njegovu egzistenciju. Pouka prirodnog prava je da logički karakter prava ne podrazumijeva nužno osporavanje prava kao dijela etike. Ono što je jezik za misao, to su norme za vrijednosti. Konačno, na osnovu misli i vrijednosti, čovjek vrši izbor i određuje svoje djelovanje. Pretvaranje norme u naredbu u suštini je stvar subjektivnog razumijevanja. Svakako da nema naredbe tamo gdje nema poslušnosti." (''Ibid.'')
**"Tamo gdje se podudaraju vrijednosti i norme i gdje je kranji izvor prava istovremeno početak sfere moralnog života, vjerujem da se nalazi ono mjesto koje su ljudi preko dvije hiljade godina označavali imenom prirodnog prava." (''Ibid.'')

*[[Andrei Marmor]]
**"[O]pćenito govoreći, nije u prirodi prava, kao što je u prirodi umjetnosti, da postane kulturni objekat koji je odvojen od specifičnog komunikativnog sadržaja koji je namjerio da prenese. Umjetnost je tu da se tumači; pravo je tu da se po njemu postupa." (''[[Filozofija prava (Marmor)|Filozofija prava]]'')
**"(1) U svakom društvu koje ima funkcionalni pravni sistem, postoje neke društvene konvencije koje određuju ko se ima smatrati pravnim autoritetom u tom društvu i kako se njegov autoritet ima vršiti. / (2) Pravne norme sastoje se iz direktiva i instrukcija pravnih autoriteta - onih autoriteta koji su identificirani i konstituisani od društvenih konvencija iz (1)." (''Ibid.'')
**"Konvencionalne prakse stvaraju razloge za djelovanje samo ako relevantni subjekat ima razlog da uopće učestvuje u praksi. I to je tačno i za pravo. Ako postoji "trebanje" za igranjem igre, tako reći, onda se za ovo "trebanje" ne može očekivati da dođe od pravila priznanja. Obaveza igranja po pravilima - slijeđenje prava, ako postoji - mora doći od moralnih i političkih obzira. Razlozi za poštovanje prava ne mogu biti izvedeni iz normi koje određuju šta je pravo." (''Ibid.'')

*[[Antonio Gramsci]]
**"Pojam prava mora biti bitno obnoviteljski [...] Koncepcija prava morat će biti oslobođena svakog ostatka transcendentnoga i apsolutnog, praktično svakoga moralističkoga fanatizma. Ipak mi se čini da ne može polaziti sa stajališta da država ne "kažnjava" (ako je tak izraz sveden na svoje humano značenje), nego da se bori samo protiv društvene "opasnosti". U stvari, država se mora shvatiti kao "odgajatelj" ukoliko upravo teži da stvori novi tip ili razinu civilizacije [...] Pravo je represivan i negativan vid čitave pozitivne aktivnosti u civiliziranju što je razvija [[država]]. U koncepciji prava moraju biti inkorporirane također "nagradna" djelatnost pojedinca, grupe itd; nagrađuje se zaslužna i pohvalna djelatnost, kao što se kažnjava ona kriminalna (a kažnjava se na originalne načine tako da se navodi na uplitanje "javno mišljenje" kao sankcijski faktor)."

*[[Arthur L. Goodhart]]
**"U definisanju prava kao pravila ljudskog ponašanja koje je prepoznato kao obavezno, ja sam odbio stanovište da je sankcija ključni element u pravu. Meni se nije činilo da je moguće objasniti ustavno pravo, međunarodno pravo, religijsko pravo, ili moralno pravo u smislu zaprijećenog zla. U drugu ruku, jasno je da u gotovo svim pravnim sistemima postoje neki ljudi koji ne priznavaju bilo kakvu obavezu da poštuju pravo, i koji mogu biti kontrolisani samo nametanjem sankcije. Kako onda pravo može biti definisano samo u smislu obaveze, jer se čini da ovo ostavlja izvan ovu malu, ali ne nebitnu grupu? Odgovor [...] jeste taj da u tim slučajevima priznavanje o kojem govorimo je priznavanje od strane sudija da je pravilo obavezno. Sankcija je primjenjena jer oni prepoznaju da je pravilo obavezno: pravilo nije obavezno jer postoji sankcija. Da ovo nije tačno bilo bi nemoguće razlikovati pravo i proizvoljnu naredbu." (''[[Englesko pravo i moralno pravo]]'')

==B==

*[[Baltazar Bogišić]]
**"Ni svojim se pravom služiti nemoš', tek drugome na štetu il' dosadu." (''Opšti imovinski zakonik za Crnu Goru'', čl. 1000.) 
**"Ni u pravu svome ne tjeraj mak na konac." (Ibid., čl. 1014.) 

*[[Baruch Spinoza]]
**"Iz toga, dakle, što je sila na osnovu koje stvari u prirodi postoje i djelaju sama Božja moć, lako shvatamo šta je prirodno pravo. Naime, kako Bog ima pravo nad svime, a Božje pravo nije ništa drugo doli sama Božja moć, utoliko što se ona smatra neograničeno slobodnom, iz toga slijedi da svaka stvar u prirodi ima onoliko prava koliko ima moći da postoji i djela." (''[[Politička rasprava (Spinoza)|Politička rasprava]]'')
**"Pravo i poredak zabranjuju samo ono što [...] niko ne može da učini, jer svako ima onoliko prava koliko ima i moći." (''Ibid.'')
**"[D]ok god je ljudsko pravo određeno svačijom moći, i pripada svakome, dotle je nepostojeće; ono se prije sastoji u mnijenju nego što stvarno postoji, budući da čovjek nema nikakve sigurnosti da će ga zadržati." (''Ibid.'')
**"[P]restup se može zamisliti samo pod državnom vlašću (''imperium''), gdje je, dakako, zajedničkim pravom koje proizilazi iz vlasti svih određeno šta je dobro a šta zlo, i gdje niko [...] ništa ne čini po pravu ako to ne čini u skladu sa zajedničkom odlukom ili saglasnošću. Prestup je, dakle [...] ono što se ne može po pravu učiniti ili ono što pravo zabranjuje; a pokoravanje je stalna volja da se izvršava ono što je prema zakonu dobro, i što se mora činiti na osnovu zajedničke odluke." (''Ibid.'')
**"Ako se dvojica slože i udruže snage, zajedno više mogu, pa posljedično tome zajedno imaju i više prava nad prirodom nego svaki od njih pojedinačno, i što ih više bude tako povezanih, više će svi zajedno imati prava." (''Ibid.'')
**"Tamo gdje ljudi imaju zajednička prava i gdje se svi rukovode takorekuć jednim umom, izvjesno je [...] da svaki pojedinac ima onoliko manje prava koliko su ostali zajedno moćniji od njega, to jest: on ustvari nad prirodom nema nikakvog prava osim onoga koje mu prepušta zajedničko pravo. Međutim, dužan je da izvrši sve što mu je naređeno na osnovu zajedničkog pristanka, ili [...] može na to biti pravno prisiljen. / To pravo, koje je određeno moći mnoštva, obično se naziva vlast (''imperium'')." (''Ibid.'')
**"Pod pravom i poretkom prirode ne razumijevam ništa drugo nego pravila naravi svakog pojedinca, pravila prema kojima poimamo kao prirodno određenoga da postoji i djela na izvjestan način." (''[[Teološko-politička rasprava]]''))
**"Prirodno pravo svakog pojedinog čovjeka određeno je [...] njegovom žudnjom i njegovom moći. [...] Pojedinac [...] podvrgnut samo vlasti prirode ima neograničeno pravo da žudi za onim što smatra korisnim, bez obzira da li ga na to navodi zdrav razum ili silina strasti; njegovo je pravo da to prisvoji bilo kako, silom ili likavstvom, [...] najzad, načinom koji mu se čini najlakši." (''Ibid.'')

*[[Biblija]]
**"Zar možda Bog izvrće pravo? Zar Svemoćni izvrće [[Pravda|pravednost]]?" (Stari zavjet, ''Job'', 8:3)
**"Tada će Gospod pribaviti pravicu narodu svojemu i pokazat će smilovanje slugama svojim, jer vidi, da je snaga usahnula, da više nema slobodnjaka i robova." (''Ponovljeni Zakon'', 32:36)
**"Jer pravednost dolazi opet do prava svojega, da je slijede, koji su čestita srca." (''Psalmi'', 94:15)

*[[Benjamin N. Cordozo]]
**"Treba da se ujedinimo u tome da smatramo pravom onaj skup principa i dogmi koji se s razumnom mjerom vjerovatnoće može pretskazati i kao osnov za presudu u sadašnjim ili budućim sporovima. Kad pretskazivanje dostigne visok stepen sigurnosti ili izvjesnosti, mi govorimo o pravu kao utvrđenom, iako je, bez obzira na to koliki je stepen te prividne utvrđenosti, uvijek moguća greška u pretskazivanju. Kad pretskazivanje ne dostiže tako visoku mjeru, mi govorimo o nesigurnom ili sumnjivom pravu." (''Razvoj prava'')

*[[Brian Tamanaha]]
**"Pravo je šta god ljudi identifikuju i tretiraju kroz njihove društvene prakse kao "pravo" (ili ''droit, recht,'' itd.) [...] [B]ilo koji članovi date grupe mogu identifikovati šta je pravo, dokle god to konstituiše konvencionalnu praksu [...] Minimalni prag za kvalificiranje jeste da dovoljno ljudi sa dovoljnim uvjerenjem razmotri nešto da bude "pravo", i da djeluje u skladu sa svojim vjerovanjem, na načine koji imaju utjecaja na društvenu arenu." (''Društveno-pravni pozitivizam i općenita jurisprudencija'')
**"Društveno-pravni pozitivizam priznaje da je pravo ljudska društvena tvorevina. Pravo je ono čemu god mi pridodamo oznaku "pravo". On će biti nepokolebljivo konvencionalan u identifikaciji toga šta je pravo. Ukoliko je "pravo" upotrebom pridodano više od jednog fenomena, prije neko izabir jednog da služi kao standard kojim se trebaju evaluirati drugi, društveno-pravni pozitivizam će prihvatiti da postoje različite vrste ili tipovi prava, svaki sa svojim karakterističnim svojstvima." (''Ibid.'')

==C==

*[[Carl Schmitt]]
**"[S]vako pravno mišljenje prenosi ideju prava, koja se nikada ne ozbiljuje u svojoj čistoći, u neko drugo agregatno stanje, i dodaje jedan momenat koji se ne može izvući ni iz sadržaja ideje prava niti, prilikom primjene neke opće pozitivne pravne norme, iz njenog sadržaja. Svaka konkretna pravna odluka sadrži jedan momenat ravnodušnosti prema sadržaju, jer pravni zaključak nije iz svojih premisa izvediv do kranjih posljedica, i jer okolnost koja neku odluku čini nužnom ostaje samostalan odlučujući momenat." (''[[Politička teologija]]'')
**"Da se ideja prava ne može prometnuti iz sebe same, vidi se već iz toga što ona ne kaže ništa o tome ko treba da je primijeni. U svakom preobražavanju leži neka ''auctoritatis impositio''. Iz pukog pravnog kvaliteta nekog načela nije moguće izvući odredbu o tome koja pojedinačna osoba ili koja konkretna instanca može za sebe zahtijevati takav autoritet." (''Ibid.'') 

*[[Ciceron]]
**"(...) [T]reba da objasnimo narav prava, a nju valja tražiti u čovjekovoj naravi (...) [N]ajučeniji muževi smatrali su prikladnim da krenu od zakona. Jesu li imali pravo? Jesu, ako je [[zakon]], prema samoj njihovoj odrednici, najviši um usađen u prirodu, koji nalaže ono što valja činiti a zabranjuje suprotno. Taj isti um, kada je u ljudskom duhu utvrđen i potpun, jest zakon (...) [P]očetak prava treba tražiti u zakonu. Jer zakon je sila prirode, on je duh i um razboritog čovjeka, mjerilo [[Pravda|pravde]] i [[Nepravda|nepravde]]." (''Zakoni'', v-vi) 
**"Ali od svega o čemu učeni ljudi raspravljaju zacijelo ništa nije značajnije od toga da jasno shvatimo da smo rođeni za pravdu, i da pravo nije zasnovano na mnijenju već na prirodi (...) Slijedi, dakle, da je priroda u nas usadila ''osjećaj za'' pravo kako bismo jedni s drugima dijelili ''dobra'' i kako bismo se ispomagali (...) Ako bi ljudi, u saglasnosti s prirodom, smatrali da im, kako kaže pjesnik, "ništa prirodno nije strano", svi bi podjednako poštivali pravo; jer, onima kojima je podarila um, priroda je podarila i ispravan um, dakle i zakon, koji je ispravan um ''u obliku'' naloga i zabrana. Ako im je podarila zakon, podarila im je i pravo." (''Ibid.'', x)
**"Ali je najbezumnije smatrati da je pravedno sve što se nalazi u narodnim uredbama ili u [[zakon]]ima. Da li su takvi i zakoni koje su donijeli tirani? (...) Jer, samo jedno pravo povezuje ljudsku zajednicu, i jedan ga zakon ustanovljava: onaj zakon koji prema ispravnom umu zapovijeda i zabranjuje. Bio on negdje zapisan ili ne, nepravedan je onaj ko ga ne poštuje. Ali ako se pravda sastoji u pokoravanju pisanim zakonima i narodnim uredbama, i ako, kao što govore oni ''koji to tvrde'', sve treba mjeriti korisnošću, onda će onaj ko smatra da mu to donosi korist zanemariti i kršiti zakone. Tako se događa da uopšte nema nikakve pravde ukoliko nema prirode ''kao mjerila''; a ona pravdu koja se zasniva na koristi potkopava neka druga korist." (''Ibid.'', xv)
**"Uostalom, ako priroda ne potvrdi pravo, sve vrline nestaju. Kako bi mogli postojati darežljivost, rodoljublje, pobožnost, želja da pomognemo drugome ili uzvratimo uslugu? Jer, sve se to rađa iz toga što smo prirodno skloni da volimo ljude, što je temelj prava." (''Ibid.'', xv)
**"Kada bi se pravo zasnivalo na narodnoj volji, odlukama prvaka i mišljenju sudaca, bilo bi po pravu pljačkati, bludničiti, krivotvoriti oporuke, samo ako bi to svjetina odobrila svojim glasovima ili odlukama." (''Ibid.'', xvi)   
**"Najveće pravo, najveća [[nepravda]]." (''Summum ius, summa iniuria'')

==E==

*[[Eugen Ehrlich]]
**"Sada, kao i u bilo kojem drugom trenutku, centar gravitacije pravnog razvoja ne leži u zakonodavstvu, niti u pravnoj nauci, niti u sudskoj odluci, nego u samom društvu." (''[[Temeljni principi sociologije prava]]'')
**"Sasvim je očevidno da čovjek živi u bezbrojnim pravnim odnosima, i da, s malo izuzetaka, potpuno dobrovoljno izvršava obaveze koje padaju na njega u tim odnosima. Čovjek izvršava svoje obaveze kao otac ili sin, kao muž ili žena, ne miješa se u uživanje prava svojih komšija, plaća svoje dugove, isporučuje ono što je drugi platio i vrši zakupcu uslugu koju se obavezao da izvrši. Pravnik je zacijelo spreman da primjeti kako svi ljudi vrše svoje obaveze jedino zato što znaju da će ih sudovi eventualno prinuditi da ih izvrše. Ako hoće da se pomuči - na šta, istina, nije navikao, - i da posmatra šta ljudi rade, a šta ne rade, pravnik će se uskoro uvjeriti u činjenicu da, po pravilu, misao o sudskoj prinudi čak i ne ulazi u svijest ljudi. Ukoliko oni ne rade prosto instinktivno, kao što je doista obično slučaj, njihovo ponašanje je determinisano potpuno drukčijim motivima: oni inače mogu da dođu u sukob sa svojim rođacima, da izgube svoj položaj, svoja prava, da dobiju glas svadljivog, nečasnog, neodgovornog čovjeka. Pravnik treba da bude posljednji koji će previdjeti činjenicu da ono što ljudi vrše ili ne vrše kao pravnu obavezu u tom smislu često nešto sasvim različito, a ponekad i mnogo više nego ono na što vlasti ikad mogu natjerati ljude da izvrše ili ne. Pravilo ponašanja je često sasvim različito od pravila kome se ljudi pokoravaju zbog prinude." (''Ibid.'')
**"Pravilo ljudskog ponašanja i pravilo prema kome sudovi rješavaju pravne sporove mogu biti dvije savršeno različite stvari, jer ljudi se ne ponašaju uvijek prema pravilima koja će biti primjenjena za rješavanje njihovih sporova. Nema nikakve sumnje da pravni historičar shvata pravo kao pravilo ljudskog ponašanja; on utvrđuje pravila po kojima su se, u antično doba ili u Srednjem vijeku, sklapali brakovi, a muževi i žene, roditelji i djeca živjeli skupa u porodici; on pita da li je svojina bila individualna ili zajednička, da li je zemlju obrađivao sopstvenik, ili zakupac koji je plaćao rentu, ili kmet koji je vršio rabote; kako su bili zaključivani ugovori i kako se nasljeđivala svojina. Iste stvari se mogu čuti ako se putnik bude pitao, po povratku iz neke strane zemlje, da opiše pravo naroda s kojim se upoznao. On će pričati o obijačima prilikom ženidbe, o porodičnom životu, o načinu sklapanja ugovora, ali će imati malo da kaže o pravilima prema kojima se rješavaju tužbe pred sudom. / Ovaj pojam prava, koji pravnici potpuno instinktivno usvajaju kad proučavaju pravo neke strane nacije ili pravo davnih vremena iz čisto naučnih razloga, oni će odjednom odbaciti kad se obrate pozitivnom pravu njihove sopstvene zemlje i njhovog doba. I da oni to ne primjete, tako reći tajnim putem, pravilo prema kome ljudi postupaju postaje pravilo prema kome se njihovi postupci sude od strane sudova i drugih ustanova. Ovo posljednje, međutim, je također pravilo o ponašanju, ali ono je pravilo o ponašanju samo jednog malog dijela naroda, tj. - o ponašanju vlasti koje su pozvane da primjenjuju pravo, a ne kao ono prvo, - pravilo o ponašanju mase naroda. Naučno gledište je ustupilo mjesto praktičnom gledištu, prilagođenom zahtjevima sudskog službenika koji je, sigurno, zainteresovan da upozna pravilo prema kome mora da postupa. Istina je da pravnici gledaju na ta pravila kao na pravila ponašanja uopće, ali oni na to gledište dolaze jednim skokom u svom mišljenju. Oni misle da kažu da su pravila prema kojima sudovi donose presude pravila prema kojima ljudi treba da regulišu svoje ponašanje. Tome se pridružuje nejasno shvatanje prema kome će se tokom vremena ljudi stvarno ponašati u skladu s pravilima prema kojima sudovi donose presude. Tačno je, doduše, da pravilo ponašanja nije samo pravilo po kome ljudi obično regulišu svoje ponašanje, nego također pravilo po kome treba da se ponašaju, ali je potpuno neprihvatljiva tvrdnja da je to "treba" determinisano bilo isključivo ili pak prećutno od strane sudova. Svakodnevno iskustvo uči nas o protivnom. Sigurno da niko ne negira da sudske presude utiču na ponašanje ljudi, ali mi moramo prije svega ispitati u kojoj je mjeri to tačno i od čega zavisi." (''Ibid.'')
**"Tri elementa, zato, moraju u svim okolnostima biti isključena iz pojma prava kao prinudnog poretka koji održava država - pojma koga se tradicionalna pravna nauka uporno držala u suštini, iako ne uvijek i u formi. Nije bitan element pojma prava da ga stvara država ni da ono čini osnovu za presude sudova i drugih organa, niti da je ono osnova za pravnu prinudu koja dolazi na osnovu takve presude. Ostaje jedan četvrti element, i mi želimo da pođemo od njega, tj. pravo je poredak [...] Možemo smatrati utvrđenim da je, u obimu pojma društva, pravo organizacija, tj. pravilo koje svakom članu društva određuje njegov položaj u zajednici, bilo da je to položaj nosioca vlasti ili položaj potčinjenog, i njegove dužnosti, i da je upravo potpuno nemoguće prihvatiti da pravo postoji u tim zajednicama pretežno u cilju rješavanja sporova koji nastaju iz društvenih odnosa. Pravna norma prema kojoj se sporovi rješavaju je samo jedna vrsta pravne norme s ograničenim ciljevima i funkcijama." (''Ibid.'')

*[[Epikur]]
**"Prirodno pravo je dogovor u svrhu uzajamne koristi, ''koja je u tome'' da drugome ne nanosimo štetu niti da je on nanosi nama." (''Maksime'', XXXI)
**"U opštem smislu, pravo je svima isto, jer je to nešto korisno za uzajamni skupni život; no s obzirom na pojedinačno, naprimjer na različitost zemalja i bilo kojih drugih uvjeta, ne slijedi da je pravo isto za sve." (''Ibid.'', XXXVI)
**"Među stvarima koje se uobičajeno smatraju pravednima, svaka za koju je potvrđeno da koristi uzajamnom skupnom životu poprima pečat prava, bila ona ili ne bila ista za sve. Ako se donese kakav [[zakon]] iz kojeg ne izlazi korist za uzajamni skupni život, on više nema narav prava." (''Ibid.'', XXXVII)

==F==

*[[Frano Supilo]]
**"Pravo i interes dva su pojma, koji mnogo puta ne idu zajedno."

*[[Felix S. Cohen]]
**"Fundamentalno postoje samo dva bitna pitanja u polju prava. Jedno je, "Kako sudovi u stvari odlučuju slučajeve određene vrste?". Drugo je, "Kako oni treba da odluče slučajeve određene vrste?" Osim ako pravni "problem" može biti podveden pod jednu od ovih formi, on nije smisleno pitanje i svaki odgovor na njega mora biti budalaština." (''Transcendentalna budalaština i funkcionalni pristup'')

*[[Frederick Schauer]]
**"Možda se i riječ "pravo" i ''naš'' koncept prava sastoje od niza međupovezanih svojstava, od kojih ni jedna nije nužna za tačno razumijevanje i primjenu koncepta ili riječi, te da ni jedan njihov niz nije dovoljan za njihovu tačnu primjenu i razumijevanje. Stoga, čak i ako ostavimo po strani naše afinitete – ili ne – između zakona gravitacije i zakona Kanzasa, možda još bude slučaj da ne postoji koristan niz bitnih svojstava koje povezuju pravo Sjeverne Koreje, sa međunarodnim pravom, sa pravom Francuske, te koji u isto vrijeme razlikuje sve takve primjere od prava mafije i prava Američke bridž lige [...] Jedna mogućnost, prema tome, jeste da radikalna raznolikost pravnog iskustva nudi dokaze za nepostojanje zadovoljavajuće definicije prava, ili čak razumijevanja prirode prava, u smislu essences, ili nužnih i dovoljnih uslova [...] [J]edna mogućnost je da pravo nema nikakvu essence. A druga je da je essence takve raznolike društvene institucije može samo biti opisana na tako visokom nivou apstrakcije da nam govori malo o institucijama čiju prirodu navodno iskazuje." (''On the Nature of Nature of Law'')
**"[Budući da ja] vjerujem da je pravo društvena tvorevina, a ne prirodni tip, [ja sam] privržen vjerovanju da je otvorena mogućnost ljudima čija kolektivna vjerovanja i djelovanja tvore (tautološki) to što je društvena tvorevina - nazovi to "društvo" ili "kultura" - da stvore pravo na jedan umjesto na drugi način. I isto tako sa kolektivnim razumijevanjem društva o tome što je stvorilo, kolektivnog razumijevanja koje neki, uključujući i mene, nazivaju "konceptom". Društvo bi moglo, na primjer, stvoriti svoje razumijevanje prava tako da razumijeva pravo na način koji je nerazdvojivo moralno obojen, gdje je moralnost uslov legalnosti u svim mogućim pravnim sistemima u svim mogućim svjetovima. Alternativno, društvo bi moglo stvoriti i razumijevati pravo (kao i njegov koncept) tako da je pravo konceptualno različito od moralnosti, sa konceptom prava, čak i ako ne pojedinačne institucije prava, te čak i ako ne pojedini pravni sistemi, koji stoji odvojen od koncepta moralnosti. Mogle bi postojati i dalje alternative [...] [R]azličite kulture mogle bi prema tome posjedovati ne samo različite pravne institucije, nego i različite koncepte prava. Iz ovoga slijedi i to da je moguće da pojedinačne kulture mogu imati različite koncepte prava u različitim vremenima [...] Za razliku od društveno stvorenog Tower Mosta, međutim, društveno stvoreni koncept prava mijenja se kroz vrijeme, i najbolje ga je razumijevati kao da proizilazi iz procesa kontinuirane konstrukcije i rekonstrukcije. Isto kao što ne može odrediti tačan trenutak u kojem je započeto stvaranje koncepta prava neke kulture, ne možemo niti identifikovati tačku u kojoj je stvaranje koncepta prava završeno. Iako je postojao (pretpostavljamo) trenutak u kojem je konstrukcija Tower Mosta proglašena završenom i njen kamen temeljac udaren, to nije slučaj sa našim konceptom prava, koji više sliči Neutarovom kontinuirano konstruisanom i rekonstruisanom čamcu nego što sliči vremenom-ograničenoj konstrukciji Tower Mosta. Budući da su koncepti podložni promjeni, i mogu se mijenjati kroz vrijeme, bilo bi pogrešno pretpostaviti da je koncept prava uvijek ono što je sada. Budući da se mijenjao u prošlosti, bilo bi neobično pretpostaviti da se neće promijeniti u budućnosti. Uistinu, u onoj mjeri u kojoj različita društva imaju različite koncepte prava, onda kultura ne samo da ima neku kontrolu nad promjenom njenog koncepta prava, već pretpostavljeno ima i sposobnost da promijeni svoj koncept prava, koliko god sporo, tako da sliči konceptu prava kakav postoji drugdje." (''The Social Construction of the Concept of Law: A Reply to Julie Dickson'')

*[[Friedrich Carl von Savigny]]
**"Običaj je, dakle, oznaka postojanja pozitivnog prava, a ne osnov nastajanja pozitivnog prava." (''[[Sistem današnjeg rimskog prava]]'')

==G==

*[[George Rainbolt]]
**"Po gledištu teorije opravdanog ograničenja, ti imaš dužnost ''prema'' nekome ako i samo ako je svojstvo te osobe razlog za tvoju dužnost. Ti imaš nemoć ''prema'' nekome ako i samo ako je svojstvo te osobe razlog za tvoju nemoć [...] Mi dolazimo do zaključka da osoba ima subjektivno pravo ako i samo ako je svojstvo te osobe ''razlog'' za druge da imaju dužnost ili nemoć. Osoba ima subjektivno pravo ako i samo ako je svojstvo te osobe opravdanje za dužnosti ili nemoći drugih [...] [K]ljuč razumijevanja subjektivnih prava jeste da ih se vidi kao normativna ograničenja drugih koja imaju specifični oblik opravdanja." (''[[Koncept subjektivnih prava]]'')
**"Šta Tibetanci, zakupodavci, studenti, psi, fetusi, i buduće generacije imaju zajedničko? Svi oni imaju relacione dužnosti i/ili relacione nemoći u skladu sa nekim sistemom pravila. / Opravdanja dužnosti/nemoći koja su subjektivna prava leže, u osnovi, na svojstvima osoba. U ovom smislu, onaj ko vjeruje da postoje subjektivna prava vjeruje da su pojedinci izvori dužnosti. Ovo je duboka i važna naznaka. Tretirati nekoga kao nosioca subjektivnog prava znači potvrditi da je ta osoba izvor dužnosti. Ta vrsta potvrde je važna vrsta poštovanja. Prema tome, poštovati subjektivno pravo osobe znači, u fundamentalnom smislu, poštovati tu osobu. To znači vidjeti tu osobu kao izvor ograničenja nečijeg djelovanja. Teorija opravdanog ograničenja subjektivnih prava, prema tome, objašnjava zašto se ljudi osjećaju povrijeđenim kada se njihova subjektivna prava ne poštuju. Osoba koja krši subjektivna prava drugih "govori" da druga osoba nije izvor dužnosti/nemoći. On govori da druga osoba nije važna. Ovo može predstavljati duboku povredu, povredu koja je veća od neposredne povrede koju kršenja subjektivnih prava uobičajeno čine. / Konceptualno, subjektivna prava služe da ukažu da se osoba mora poštovati. Suštinski, kada ljudi ističu da neka subjektivna prava postoje dok druga ne postoje, oni otkrivaju koja svojstva osoba smatraju važnim. Pobornik teorije izbora smatra da su izbori važni, dovoljno važni da opravdaju ograničenja djelovanja drugih. Pobornici teorije interesa smatraju da su interesi dovoljno važni da opravdaju ograničenja. I konceptualni i suštinski, pogledi osobe na subjektivna prava govore nam o pogledima te osobe na centralna moralna pitanja. Pogledi ljudi na subjektivna prava govore nam da oni smatraju ili ne, da li su pojedinci važni i, ukoliko vjeruju da postoje subjektivna prava, zašto misle da su pojedinci važni. Subjektivna prava ne čine ukupnost normativne analize. Ali teorija opravdanog ograničenja subjektivnih prava otkriva zašto su neki umirali zbog njih. Poštovanje drugih je osnovni dio ljudskog napredovanja. Bez toga, život ne bi bio vrijedan življenja." (''Ibid.'')
*[[Giorgio Del Vecchio]]
**"Njen lik postaje moćniji i strožiji, i, neki put, i svirep, zbog čega se njoj pripisuje ne toliko funkcija arbitražnog sudije, koliko funkcija neumoljive osvetnice i izricatelja kazne. Ovaj ideološki proces, koji nam otkriva mitologija, ide očevidno korak u korak sa ojačanjem autoriteta države i sa progresivnim razlikovanjem prava od ostalih pravila ponašanja u pozitivnom poretku." (''[[Pravo, pravda i država]]'' - ''o grčkoj božici pravde Dike'') 

*[[Gustav Radbruch]]
**"Pravo se može shvatati samo u okviru ponašnja koje se povezuje s vrijednošću. Pravo je kulturna pojava, tj. činjenica povezana s vrijednošću. Pojam prava se ne može odrediti drukčije nego kao datost čiji je smisao da ostvari ideju prava. Pravo može biti nepravedno (''summum ius - summa iniuria''), ali ono je pravo samo zato što je njegov smisao da bude pravedno." (''[[Filozofija prava]]'')
**"(...) tri moguća načina posmatranja prava: posmatranje koje povezuje s vrijednošću, posmatranje prava kao kulturne činjenice - ono čini suštinu ''pravne nauke''; posmatranje koje vrednuje, posmatranje prava kao kulturne vrijednosti - ono karakteriše ''pravnu filozofiju''; i najzad; posmatranje prava koje prevladava vrijednost, posmatranje njegove suštine ili pak njegove nesuštastvenosti - to je zadatak jedne ''religijske filozofije prava''." (''Ibid.'')    
**"Pravni poredak je po svojoj suštini univerzalan. Pravo ne može izvršiti djelimično reguliranje, a da već pritom već samim izborom tog reguliranog djela ljudskih odnosa ne zauzme stav i prema onom nereguliranom - upravo time što isključuje pravno djelovanje. Otuda je 'pravno prazan prostor' uvijek pravno prazan samo zahvaljujući vlastitoj volji pravnog poretka. On, strogo uzevši, uopće i nije pravno prazan. To nije činjenična oblast pravno neregulirana, ona je pravno regulirana u negativnom smislu, poricanjem svake pravne posljedice." (''Ibid.'')
**"Zahtjevi jednog pravosuđa su zakonitost, težnja za pravdom i pravna sigurnost. Nijedne od tih pretpostavki nema u političkom krivičnom pravosuđu Hitlerovog doba." (''Ibid.'')
**"Tamo gdje nastaje sukob između pravne sigurnosti i pravde, između zakona koji se sadržinski može pobijati, ali je pozitivan, i između pravednog prava, koje, međutim, nije pretočeno u formu zakona, uistinu postoji sukob pravde sa samom sobom, sukob između prividne i stvarne pravde... Sukob između pravde i pravne sigurnosti bi se mogao riješiti na taj način da pozitivno pravo, koje osigurava propis i moć ima prednost i onda kad je sadržinski nepravedno i nesvrsishodno, osim u slučaju kad pozitivni zakon u toliko nepodnošljivoj mjeri proturiječi pravdi, da zakon kao 'neispravno pravo' mora odstupiti pred pravdom. Nemoguće je povući oštru liniju između slučajeva zakonskog neprava i zakona koji važe uprkos neispravnoj sadržini; međutim, svom oštrinom se može povuči jedna druga granica: tamo gdje se čak i ne teži za pravdom, gdje se jednakost, koja čini jezgro pravde, svjesno osporava prilikom donošenja propisa pozitivnog prava, tu zakon nije, recimo, samo "neispravno pravo", on, šta više, uopće nema prirodu prava. Jer, pravo se, pa ni pozitivno pravo, ne može definisati drugačije nego kao poredak i propisivanje koji su po svom smislu namjenjeni da služe pravdi." (''Ibid.'')
**"Ako niko nije sposoban da utvrdi šta je pravedno, onda neko mora propisati šta treba da bude po pravu [...] Ali, ma koliko nepravedno da se pravo po svojoj sadržini i uobliči - pokazalo se da ono uvijek, već samim svojim postojanjem ispunjava ''jednu'' svrhu, svrhu pravne sigurnosti. Služeći zakonu bez obzira na njegovu pravednost, sudija ipak ne služi samo slučajnim svrhama samovolje." (''Ibid.'')
**"Postoje, dakle, pravna načela koja su jača od svakog pravnog propisa, tako da je zakon, koji je suprotan njima, bez važenja. Ta načela nazivamo prirodno pravo ili umno pravo. Svakako da oko njih postoje izvjesne nedoumice, ali vjekovni rad im je ipak dao trajnu čvrstinu, i sa tako dalekosežnom saglasnošću mišljenja sakupio ih je u takozvanim deklaracijama prava čovjeka i građanina, da te nedoumice može održati samo još namjerna skepsa." (''Ibid.'')

==H==

*[[H. L. A. Hart]]
**"Mali je broj pitanja o ljudskom društvu koja su ozbiljni mislioci postavljali i na njih odgovarali s takvom upornošću, na tako različite, čudne, pa čak i paradoksalne načine kao što je pitanje: 'Šta je pravo?' [...] [S]tanje u ovoj nauci koje se ne može porediti s ostalim naukama, koje su izučavane na sistematski način kao posebne akademske discipline." (''[[Koncept prava]]'')
**"Ako je stvar općeg znanja, kako je moguće da se pitanje: 'Šta je pravo?' toliko održalo i da su na njega dati toliki različiti i čudnovati odgovori? Da li je to zbog toga što, pored sasvim jasnih svakodnevnih slučajeva u kojima su utemeljeni pravni sistemi savremenih država, a nikome ne pada napamet da sumnja da su u pitanju pravni sistemi, takođe postoje i nejasni slučajevi, i što kada govorimo o njihovom 'pravnom svojstvu' oklijevaju ne samo prosječno obrazovani ljudi, već i pravnici? Slučajevi ove vrste su prvenstveno primitivno i međunarodno pravo [...]" (''Ibid.'')
**"Najjednostavniji pravni lijek za neodređenost, koja postoji u uređenju u kojem vladaju primarna pravila, jeste uvođenje onoga što ćemo nazvati 'pravilom priznanja'. Njim se određuje neko svojstvo ili svojstva koja se, ugrađena u predloženo pravilo, smatraju konačnom, pozitivnom indikacijom da je u pitanju pravilo grupe iza kojeg treba da stoji socijalni pritisak koji ta grupa vrši. To pravilo priznanja može poprimiti veliki broj različitih formi, jednostavnih ili kompleksnih. To može, kao što je to slučaj u prvim pravnim sistemima mnogih društava, da bude ništa više nego autoritativna lista ili tekst pravila koja se mogu naći u pisanom dokumentu ili urezana na kakvom javnom spomeniku [...] [O]dlučujući tu korak predstavlja stav da se pozivamo na pisani akt ili inskripciju kao autoritativan akt, tj. da je to pravi način da se oslobodimo sumnji da li pravilo postoji ili ne. Tamo gdje takav stav postoji, nalazimo i sekundarno pravilo u jednostavnoj formi: pravilo koje nam konačno pruža mogućnost da identifikujemo obavezu kao primarno pravilo. / U razvijenom pravnom sistemu, pravila priznanja su sigurno mnogo kompleksnija; tu se, umjesto identifikovanja pravila pozivanjem na neki tekst ili listu, to čini pozivanjem na neko opće svojstvo koje je prisutno u primarnim pravilima. Može to biti činjenica da je pravilo donijelo određeno tijelo, ili da su uspostavljene običajnom praksom, ili da je to problem odnosa tih pravila prema sudskim odlukama. Štaviše, gdje kao kriterijum identifikacije koristimo više od jednog svojstva, moguće je predvidjeti odredbu za slučaj njihove međusobne suprotnosti, time što ćemo ih poredati po redu prvenstva, kao u slučaju subordinacije običaja ili precedenata u odnosu na zakon parlamenta, gdje je ova 'prvenstveni izvor' prava [...] [P]ravila sada ne predstavljaju samo razdvojeni, nepovezani skup elemenata, već su, jednostavno, objedinjena u cjelinu [...] [D]ošli smo do klice pojma pravne validnosti." (''Ibid.'')
**"U društvu koje poznaje pravo nailazimo, stoga, na one koji gledaju na njegova pravila s unutrašnjeg stanovišta kao prihvaćene standarde ponašanja, a ne samo kao pozudana predviđanja onoga što će ih zadesiti, pred državnim zvaničnicima, ukoliko ne budu poštovali ta pravila. Međutim, njime su obuhvaćeni i oni prema kojima, ili zbog toga što su zločinci ili čisto bespomoćne žrtve sistema, ovi pravni standardi moraju biti primijenjeni silom ili zaprijećenom silom; njih se pravila dotiću samo kao izvori moguće kazne. Raznotežu između ovih dvaju elemenata određuju mnogobrojni različiti faktori. Ako je sistem pravičan i istinski obezbjeđuje vitalne interese svih onih od kojih zahtijeva poslušnost, onda može steći i očuvati odanost većine gotovo za uvijek, i shodno tome očuvati svoju stabilnost. S druge strane, to može biti tvrd sistem koji se održava isključivo zbog interesa vladajuće grupe, s tendencijom da postaje sve represivniji i nestabilniji, s latentnom opasnošću od prevrata. Između ova dva ekstrema možemo naići na različite kombinacije ovih stavova u odnosu na pravo, često kod istih pojedinaca." (''Ibid.'')
**"Sve dotle dok su ljudska bića u stanju da dođu do potrebne podrške drugih ljudi, što bi im omogućilo da dominiraju nad drugima, ona će se koristiti pravnim formama kao jednim od svojih sredstava. Zli ljudi će donositi zla pravila koja će drugi sprovoditi u njihovo ime. Ono što je sigurno najpotrebnije da bi se omogućilo da ljudi jasnije razumiju pravila kada se suoče sa javnom zloupotrebom vlasti, jeste da sačuvaju osjećaj da obezbjeđenje nečega kao pravno valjanog ne zavisi od pitanja poslušnosti, i da, bez obzira na auru kraljevske vlasti ili autoriteta koju može posjedovati postojeći sistem, zahtjevi njegovi moraju konačno biti podvrgnuti moralnoj provjeri. Ovaj osjećaj, da iznad postojećeg sistema ima nečega, na šta pojedinac pozivajući se u krajnjem slučaju mora riješiti svoje probleme poslušnosti, svakako da je vjerovatnije da će se zadržati među onima koji su naviknuti na misao da pravna pravila mogu biti nepravedna, nego među onima koji smatraju da ništa nepravedno bilo gdje ne može imati status prava." (''Ibid.'')

*[[Hamurabi]]
**"[K]ad su Babilon nazvali njegovim slavnim imenom i na zemlji učinili ga velikim; kad su u ovoj varoši za ovog boga uspostavili vječno kraljevstvo, čiji su temelji postojani kao nebo i zemlja, - tada me Ea i Bel pozvaše po mome imenu, mene Hamurabija, velikog kneza, koji se boji bogova, da unaprijedim blagostanje ljudi, da pribavim važnost pravu u ovoj zemlji, da istrijebim pokvarenog i nevaljalog, da spriječim moćnoga da ne ugnjetava slaboga, da obasjam zemlju (...)" (''[[Hamurabijev zakonik]]'', ''Predgovor'') 

*[[Hans Kelsen]]
**"Pravo je poredak ljudskog ponašanja. "Poredak" je sistem pravila. Pravo nije, kao što se ponekad kaže pravilo. Ono je skup pravila koja imaju onu vrstu jedinstva koju mi shvatamo kao sistem." (''[[Opća teorija države i prava]]'')
**"Pravo je organizacija sile. Jer pravo postavlja izvjesne uslove upotrebi sile u odnosima između ljudi, dopuštajući upotrebu sile jedino od strane izvjesnih pojedinaca i samo u izvjesnim okolnostima [...] Pravo je, prema teoriji koja je ovdje iznijeta, specifičan poredak ili organizacija moći." (''Ibid.'')
**"Pravo je poredak koji svakom članu društvene zajednice određuje njegove dužnosti i time njegov položaj u zajednici putem specifične tehnike, predviđajući prinudan akt, sankciju uperenu protiv člana zajednice koji ne ispunjava svoje dužnosti. Ako ignorišemo taj element, onda ne možemo da razlikujemo pravni poredak od drugih društvenih poredaka." (''Ibid.'')
**"Pravo je primarna norma koja predviđa sankciju [...]" (''Ibid.'')
**"U ljudskim svijestima pravo postoji kao činjenica, kao skup normi koje važe, kao normativan sistem." (''Ibid.'')
**"Pravo i [[pravda]] su dva različita pojma. Pravo koje se razlikuje od pravde jest pozitivno pravo. Ovdje je riječ o pojmu pozitivnog prava: nauka pozitivnog prava se mora jasno razlikovati od filozofije pravde." (''Ibid.'')  
**"Postojanje pravne norme nije psihološki fenomen. Pravnik smatra da zakon postoji čak i kad oni pojedinci koji su ga stvorili ne žele više sadržaj zakona, čak i kad niko više ne želi njegov sadržaj..." (''Ibid.'') 
**"Ako je pravno [[pravilo]] zapovijest, ono je, u stvari, depsihologizirana zapovijest koja u sebi ne sadržava volju u psihološkom značenju te riječi. Ponašanje koje propisuje pravno pravilo zahtijeva se a da ni jedno ljudsko biće to neće u psihološkom smislu." (''Ibid.'')
**"Prema tome, definicija prava koja ne određuje pravo kao prinudni poredak, mora biti odbačena (1) jer samo uključujući element prinude u definiciju prava pravo se može jasno razlikovati od bilo kojeg drugog društvenog poretka; (2) budući da je prinuda faktor od velikog značaja za razumijevanje društvenih odnosa i naročito karakterističan za društvene poretke zvane "pravo"; i; (3) naročito, jer svako definisanje prava kao prinudnog poretka uzima u obzir vezu koja postoji u slučaju koji je najbitniji za razumijevanje prava, prava savremene države: vezu prava i države. Savremena država je u osnovi prinudni poredak - centralizirani prinudni poredak, ograničen u svojoj teritorijanoj validnosti." (''[[Čista teorija prava]]'')
**"Neka norma ne vrijedi stoga, što ima određeni sadržaj... nego zato što je bila na određen način... stvorena. Stoga i upravo zbog toga jest dio pravnog poretka, čije su norme bile stvorene u skladu s tom temeljnom normom. I upravo zato pravo može biti bilo koji proizvoljni sadržaj."(''Die Rechtsordnung als hierarchisches System von Zwangsnormen'') 

*[[Hegel]]
**"Ideja prava je [[sloboda]] i da bi bila istinski shvaćena ona se mora spoznati u njenom pojmu i njegovom postojanju." (''[[Osnovne crte filozofije prava]]'')
**"Pravo je ''pozitivno'' uopće a) po ''obliku'', što ono u nekoj državi važi, a taj zakonski autoritet princip je za njegovo poznavanje, ''pozitivna pravna nauka'', b) Po ''sadržaju'' dobiva ovo pravo pozitivan element; α) po posebnom ''nacionalnom karakteru'' nekog naroda, po stepenu njegovog ''historijskog'' razvoja i povezanosti svih odnosa koji pripadaju ''prirodnoj nužnosti'', β) po nužnosti da jedan sistem zakonskog prava sadržava ''primjenu'' općeg pojma na poseban kvalitet predmeta i slučajeva koja je dana izvana - primjenu koja nije više spekulativno mišljenje i razvoj pojma, nego supsumcija razuma; γ) u ''posljednjim'' određenjima koja su potrebna za ''odluku'' u zbilji." (''Ibid.'')
**"Što je ''po sebi'' pravo, ''postavljeno'' je u njegovu objektivnom opstanku, tj. određeno s pomoću misli za svijest i kao '''ono što jest''' i važi kao pravo, ''poznato'', zakon; a pravo je ovim '''određenjem''' ''pozitivno'' pravo uopće [...] Ono što je pravo dobiva tek time što postaje zakonom ne samo oblik svoje općenitosti nego i svoju istinsku određenost. Stoga kod predstave ο zakonodavstvu ne treba imati pred sobom samo taj jedan moment da se na taj način izriče nešto kao pravilo koje važi za sve; nego unutarnji bitni moment ispred onoga drugoga jest ''spoznaja sadržaja'' u njegovoj ''određenoj općenitosti''." (''Ibid.'')
**"U pozitivnom je pravu otuda ono što je zakonito izvor spoznaje onoga što je ''pravo'', ili zapravo što ''pripada pravu''; - pozitivna pravna nauka utoliko je historijska nauka, koja kao svoj princip ima autoritet." (''Ibid.'')
**"Pravo, koje je u obliku zakona počelo da opstoji, jest za sebe, stoji samostalno nasuprot ''posebnom htijenju i mnijenju'' ο pravu, pa ima da pribavi sebi važenje kao ono ''općenito''. Ova ''spoznaja i ozbiljenje'' prava u posebnom slučaju, bez subjektivnog osjećaja posebnog interesa, pripada javnoj vlasti, ''sudu''." (''Ibid.'')
**"Najposlije, što se tiče ličnog uvjeravanja, već je rečeno da je s protestantskom crkvom došlo do pomirenja religije sa pravom. Nema svete savjesti, nema religiozne savjesti koja bi bila odvojena od svjetovnog prava, ili naprosto suprotna njemu." (''[[Filozofija historije]]'')

*[[Heinrich Dernburg]]
**"Subjektivna prava su historijski postojala dugo prije nego što se država s određenim pravnim poretkom pojavila. Ona su imala osnov u ličnosti pojedinca i u poštovanju koje je on bio sposoban da dobije i iznudi. Pojam pravnog poretka je iz posmatranja postojećih subjektivnih prava mogao biti stvoren jedino postupnim procesom apstrahovanja. Zato je i historijski i logički nepravilno smatrati da subjektivna prava nisu ništa drugo do emanacije objektivnog prava. Pravni poredak garantuje i formuliše subjektivno pravo, ali ih ne stvara." (''System des römischen Rechts'')

*[[Henry Bordeaux]]
**"U pravosuđu uvijek postoji neka opasnost. Ako to nije sam [[zakon]], onda su suci." 

*[[Herbert Spencer]] 
**"Božansko pravo kraljeva bilo je veliko političko praznovjerje prošlosti: praznovjerje sadašnjosti je božansko pravo parlamenta." 

*[[Hugo Grotius]]
**"Po rimskom i hebrejskom pravu svakome je dopušteno da se proda kao rob ako mu se to sviđa. Zašto ne bi bilo dopušteno nekom narodu koji pripada samom sebi da se podvrgne jednom čovjeku ili nekolicini, da prenese pravo vladanja nad sobom, pa da čak ne zadrži ni jedan dio tog prava...? Ima više razloga zbog kojih se narod može odreći [[suverenitet]]a; kad se smatra ugroženim ili kad tjeran glađu ne vidi drugo sredstvo da nađe svoj spas." 
**"Gledao sam po kršćanskom svijetu, a također i protiv barbarskih naroda sramotnu samovolju u [[rat]]ovanju: iz neznanih ili ništavnih uzroka pribjegavalo se oružju, koje, kad se jednom već uzelo u ruke, nije poštovalo nikako ni božje ni ljudsko pravo, kao da se jednom zapoviješću dopustila mahnitost za sve [[zločin]]e." (''[[O zakonima rata i mira]]'') 
**"Prirodno pravo je diktat razuma koji naglašava da je neki čin, s obzirom na njegovu suprotnost ili sklad sa čovjekovom racionalnom prirodom, ili moralno pogriješan ili moralno podoban, te ga je prema tome Bog kao stvoritelj prirode zabranio ili naredio." (''Ibid.'') 
**"Prirodno je pak pravo toliko nepromjenjivo da ga ni sam Bog ne može promijeniti. Naime, koliko god je Božja moć ogromna, može se reći da ima stvari na koje se ona ne proteže, jer one, tako izražene, ne bi imale nikakvog smisla, već bi sadržavale protivrječnost. Kako dakle ni Bog ne može učiniti da dva puta dva ne bude četiri, tako ne može učiniti niti da ono što je po svojoj naravi [[zlo]] ne bude zlo." (''Ibid.'')

==I==

*[[Immanuel Kant]]
**"Učenje o pravu koje je samo empirijsko jest (kao drvena glava u Fedrovoj basni) glava koja može biti lijepa, samo šteta što nema mozga!" (''[[Metafizika običajnosti]]'')
**"Pojam prava, utoliko što se odnosi na obaveznost koja mu odgovara (tj. moralni pojam prava), ''prvo'', tiče se samo izvanjskog, tačnije rečeno praktičnog odnosa jedne osobe prema drugoj, ukoliko njihova djelanja mogu, kao ''facta'', utjecati jedna na drugu (neposredno ili posredno). Ali, ''drugo'', on ne znači odnos htijenja prema ''želji'' (dakle ni prema pukoj potrebi) drugoga, kao naprimjer u mojim dobročiniteljskim ili nemilosrdnim postupcima, nego samo prema ''htijenju'' drugoga. Treće, u tom uzajamnom odnosu htijenjâ ne uzima se u obzir ''materija'' htijenja, tj. svrha koju svako ima u pogledu predmeta što ga on hoće, npr. ne pita se hoće li neko od robe koju od mene kupuje za vlastito trgovanje izvući korist ili ne, nego se ispituje samo ''forma'' odnosa obostranog htijenja, utoliko što se ona smatraju ''slobodnima'', i još da li je djelanje ''jednoga'' od njih spojivo sa slobodom ''drugoga'' prema nekom općem zakonu. / Pravo je, dakle, pojam cjeline uslova pod kojima se htijenje jednoga može složiti s htijenjem drugoga prema nekom općem zakonu slobode." (''Ibid.'')
**"[O]pći zakon prava: radi izvanjski tako da slobodna upotreba tvoga htijenja može saopstojati sa svačijom slobodom prema nekom općem zakonu, jest doduše zakon koji mi nameće jednu obavezu, ali koji nikako ne očekuje, a još manje zahtijeva da u ime te obaveze ''ja treba'' da svoju slobodu ograničim na te uslove; naprotiv, um samo kaže da sloboda u svojoj ideji ''jest'' njima ograničena, i da je u činjenicama smiju ograničavati i drugi uslovi; i to on izriče kao postulat koji nije moguće dalje dokazivati." (''Ibid.'')
**"[P]ravo [se] ne smije pomišljati kao sastavljeno od dva različita elementa, naime od obaveze po nekom zakonu, i ovlaštenja koje ima onaj što svojim htijenjem obavezuje drugoga da ovoga na to prisili, već da se naprotiv pojam prava može neposredno smjestiti u mogućnosti povezivanja opće uzajamne prisile sa svačijom slobodom." (''Ibid.'')
**"Puka saglasnost ili nesaglasnost djelanja sa zakonom, bez obzira na njegovu pobudu, zove se ''legalnost'' (zakonitost); a ono u kojem je ideja dužnosti na osnovu zakona ujedno pobuda djelanja zove se njegov ''moralitet'' (običajnost). / Dužnosti koje se vrše prema pravnom zakonodavstvu mogu biti samo izvanjske dužnosti, jer ovo zakonodavstvo ne zahtijeva da ideja te dužnosti, koja je unutrašnja, sama za sebe bude odredbeno počelo htijenja onoga koji djela; a kako je tom zakonodavstvu ipak potrebna pobuda prikladna za zakone, može povezivati sa zakonom samo izvanjske pobude. Etičko zakonodavstvo, zauzvrat, pretvara doduše i unutrašnja djelanja u dužnosti, ali ipak ne isključuje izvanjska: ono se odnosi uopće na sve što je dužnost. Ali upravo zato što etičko zakonodavstvo uključuje u svoj zakon unutrašnju pobudu djelanja (ideju dužnosti), što je određenje koje nipošto ne mora ući u izvanjsko zakonodavstvo, etičko zakonodavstvo (čak ni zakonodavstvo neke volje božje) ne može biti izvanjsko, premda ono dužnosti koje počivaju na jednom drugom, naime izvanjskom zakonodavstvu, ''kao dužnosti'' prima u svoje zakonodavstvo kao pobude [...] Etičko zakonodavstvo (dužnosti u svakom slučaju mogu biti i izvanjske) jest ono koje ''ne može'' biti izvanjsko; pravno je ono koje može biti i izvanjsko." (''Ibid.'')

==J==

*[[Jean Giraudoux]]
**"Svi mi znamo da je pravo najbolja škola izmišljanja. Nikada ni jedan pjesnik nije tako slobodno prikazivao prirodu kao što jedan pravnik može prikazati stvarnost." 

*[[Jeremy Waldron]]
**"Ni jedan koncept o tome šta je pravo neće biti adekvatan ukoliko ne prida centralni značaj institucijama kao što su sudovi, njihovim specifičnim procedurama i praksama kao što je pravna argumentacija. Konceptualna shvatanja prava koja samo naglašavaju pravila a ne govore ništa više o pravnim institucijama od toga da neke institucije stvaraju pravila, ili da ih neke institucije primjenjuju, previše su nemarne u njihovom razumijevanju onoga što je pravni sistem. Oni su poput razumijevanja demokratije koja zanemaruju centralnu ulogu izbora. Filozofija prava je osiromašena kao opća teorija ako ne pridaje nikakvu pažnju formaliziranim proceduralnim aspektima sudova i saslušanja i elementarnim odlikama kao što je davanje objema stranama prilike da se čuju. To otkriva prazninu konceptualne analize ukoliko uopće ne pokušava da obuhvati sve to na apstraktan način ili ukoliko to smatra samo kontrigentnim odlikama nekih pravnih sistema, a ne drugih, i prema tome ispod pažnje opće jurisprudencije. Također sam kazao da čak i ako se može braniti samo fokusiranost na sama pravila, filozofija prava bi opet bila osiromašena ukoliko ne bi pridavala nikakvu pažnju određujućoj ulozi aspiracije zakona prema koherenciji među normama koje sadrži i oblicima razumne argumentacije koja je uključena kako u održavanju konzistentnosti, tako i u primjeni normi u pojedinim slučajevima." (''The Concept and the Rule of Law'')

*[[John Austin]]
**"''Postojanje'' prava je jedna stvar: njegova ''vrlina'' ili ''mana'' je druga stvar. Da li pravo ''jeste'', jedno je pitanje: da li ''treba'' da bude, ili da li se slaže sa datim ili pretpostavljenim testom, drugo je i različito pitanje. Čak i da se razlikuje od datog ili pretpostavljenog testa, pravo kojeg je odredila država, ili pravo nametnuto presudom, ''jeste'' pravo koje je država postavila, ili pravo koje je presuda odredila [...]" (''[[Određenje polja jurisprudencije]]'')

*[[John Chipman Gray]]
**"Pravo države ili bilo kakvog organizovanog tijela ljudi sastoji se od pravila koja sudovi, tj. sudski organi tog tijela postavljaju u cilju određivanja subjektivnih prava i obaveza." (''[[Priroda i izvori prava]]'')
**"Skup pravila koja oni [sudije - op.a.] postavljaju nije izraz prethodno postojećeg prava, nego sâmo pravo [te je činjenica da to] što sudovi primjenjuju pravila ono što ta pravila čini pravom, da ne postoji nikakva tajanstvena stvar "pravo" odvojeno od tih pravila, i da su sudije prije stvaraoci nego otkrivači prava [...] Da li je onda sudska vlast apsolutna? [...] Ne, jer sudije su organi države; oni imaju samo onakvu vlast kakvu im da organizacija države." (''Ibid.'')
**"Ponekad se kaže da se pravo sastoji iz dva dijela - zakonsko pravo i pravo koje stvara sudija, ali, uistinu, cjelokupno pravo je pravo koje stvara sudija." (''Ibid.'')

*[[John Rawls]]
**"Već sam istakao da poimanje formalne pravde, pravilne i nepristrasne primjene javnih pravila, postaje pravna država kada se primijeni na zakonski sistem [...] Pravilnu i nepristrasnu, i u tom mislu pravičnu primjenu prava možemo nazvati "pravda kao pravilnost". To je naziv koji nagovještava više nego "formalna pravda"". (''[[Teorija pravde]]'')
**"Pravna država očigledno je usko povezana sa slobodom. Ovo možemo vidjeti ispitujući pojam [[zakon]]skog sistema i njegovu blisku povezanost sa propisima koji određuju pravdu kao pravilnost. Zakonski sistem je prinudni poredak javnih pravila koja se obraćaju razložnim osobama u svrhe uređivanja njihovog ponašanja i obezbjeđenja okvira za društvenu saradnju. Kada su ova pravila pravedna, ona ustanovljavaju osnov za legitimna očekivanja. Ona predstavljaju temelje uzajamnog povjerenja i opravdavaju prigovore kada se očekivanja ne ispune. Ako su osnove tih potraživanja nesigurne, nesigurne su i granice ljudskih [[sloboda]]". (''Ibid.'')  
**"[A]ko se prekrši propis da nema prestupa bez zakona, recimo pomoću pisanog zakona koji je maglovit i neodređen, na sličan je način maglovito i neodređeno i ono što smo slobodni da činimo. Granice naše slobode su neizvjesne. I u mjeri u kojoj je to tako, sloboda je ograničena razložnim strahom od njenog upražnjavanja. Do iste vrste posljedica dolazi ako se prema sličnim slučajevima ne postupa slično, ako sudskom procesu nedostaje njegov bitni integritet, ako zakon ne prihvata nemogućnost izvršenja kao odbranu itd. Načelo zakonitosti, onda, nalazi čvrst osnov u dogovoru razložnih osoba da za sebe uspostave najveću jednaku slobodu. Da bi bili sigurni da će posjedovati i upražnjavati te slobode, građani dobro uređenog društva svakako će željeti da se pravna država održi". (''Ibid.'')

*[[John William Salmond]]
**"[S]vo pravo, kako god stvoreno, priznato je i upravljano od sudova, i nikakva pravila nisu priznata od sudova koja nisu pravna pravila. Stoga moramo ići sudovima, a ne zakonodavcu, s ciljem određivanja prave prirode prava [...] Pravo se sastoji od pravila koja su priznata i po kojima djeluju sudovi pravde." (''[[Jurisprudencija ili teorija prava]]'')

*[[Joseph Raz]]
**"[P]ravo je aspekt političkog sistema, bila to država, crkva, nomadsko pleme ili bilo kojeg drugog. Njegovo postojanje i njegov identitet su povezani sa postojanjem i identitetom političkog sistema kojeg je dio [...] [I]dentitet pravnog sistema tokom vremena zavisi od kontinuiteta političkog sistema čiji dio je pravo, ali [knjiga] nastoji dati autonomnu definiciju granica trenutačnog pravnog sistema. Iako je tačno da autonomni kriteriji vode daleko u identifikaciji granica trenutačnog pravnog sistema, oni u konačnici ostavljaju određene margine sumnje. Trenutačni pravni sistem sastoji se samo od pravila koje određeni sistem sudova je obavezan da primjeni u skladu sa njihovim običajima i praksom." (''[[Koncept pravnog sistema: uvod u teoriju pravnog sistema]]'')
**"Pravo postoji, u skladu sa tezom izvora, samo u društvima u kojima postoje sudske institucije koje priznaju razlikovanje između dogovorne i izvršne faze, odnosno oni drže sebe obavezanim da priznaju i izvrše određene razloge ne zbog toga što bi ih odobrili da im je to pitanje povjereno u dogovornoj fazi, već zato što drže njihovu validnost kao autoritativno utemeljenu običajem, zakonodavstvom, ili prethodnim sudskim odlukama tako da se pitanja posmatraju od sudova u parnicama pred njima kao stvarima u izvršnoj fazi." (''Ibid.'')
**"[P]ravo upravlja djelovanje ukoliko namjerava da odredi razloge prema kojim se agent treba upravljati, na osnovu kojih on treba odlučiti šta da učini. Namečući obaveze pravo zahtijeva jednu odluku. Ono drži dužnost jedinim legitimnim razlogom koji određuje tu odluku [...] Ovdje pravo određuje razloge za djelovanje ograničavajući agentov izbor. Ne ostavlja mu nikakve opcije. Dodjeljivanje ovlaštenja je također način pravnog određivanja agentovih razloga za ili protiv određenog djelovanja. Agent je obdaren sa mogućnošću da promijeni svoju ili pravnu poziciju drugih ljudi. To može utjecati na njegovu odluku. Ali, ne postoji slučaj normativnog upravljanja svaki put kada djelovanje privlači pravne posljedice koje mogu utjecati na odluku. Dodjeljivanje ovlaštenja je slučaj normativnog upravljanja jer tamo pravo prirodaje te posljedice djelovanju u cilju da agenti utemelje svoje odluke za ili protiv djelovanja na temelju samo tih posljedica. Nije slučajnost da akti dodjeljivanja ovlaštenja imaju samo trivijalne druge posljedice (ovlaštenje se tipično vrši izričajem ili potpisom). I dužnosti i ovlaštenja namjerena su da odrede (na različite načine) razloge za ili protiv djelovanja na koje utječu. Kada pravo upravlja postupanjem, odnosno kada određuje razloge za djelovanje agenta na način koji je opisan, onda je norma. Prema tome, postoje najmanje dvije vrste pravnih normi, one koje nameću obaveze i one koje dodjeljuju ovlaštenja." (''Ibid.'')
**"Pravo da bi bilo pravo mora imati mogućnost upravljanja ponašanjem, koliko god neučinkovito. Kao i drugi instrumenti, pravo ima specifičnu vrlinu moralne neutralnosti u tome što je neutralno u odnosu na ciljeve kojima instrument služi. To je vrlina učinkovitosti; vrlina instrumenta kao instrumenta. Za pravo ta vrlina je vladavina prava. Prema tome, vladavina prava je imanentna vrlina prava, ali ne moralna vrlina kao takva. / Poseban status vladavine prava ne znači da usklađenost s njim nije ni od kakvog moralnog značaja." (''[[Autoritet prava]]'')
**"(1) Popularno je gledište da pravo uživa ''de facto'' ili efektivni autoritet. Njegova analiza uključuje ove koncepte, ali ne nužno i onaj legitimnog autoriteta. To je greška [...] Zajednički činilac u svim vrstama efektivnog autoriteta jeste da oni uključuju vjerovanje nekih da predmetna osoba ima legitimni autoritet. Prema tome, objašnjenje efektivnog autoriteta pretpostavlja ono legitimnog autoriteta. / (2) Autoritet je analiziran u kontekstu osobe sa autoritetom i njegovih autoritativnih iskaza. Takva analiza bi se u principu mogla primijeniti na zakonodavca i njegove radnje usvajanja. Ali svo pravo nije usvojeno. Običajna pravila mogu biti pravno obavezujuća. Mogu li ona imati autoritet nasuprot činjenici da nisu izdata od autoriteta? Moguće je govoriti neposredno o autoritetu samog prava. Autoritet pojedinca objašnjen je upućivanjem na njegove iskaze: on ima autoritet ako su njegovi iskazi zaštićeni razlozi za djelovanje, t.j. razlozi za preduzimanje radnje na koju ukazuju i za zanemarivanje (određenih) suprotstavljenih razmatranja. Pravo ima autoritet ukoliko je postojanje prava koje zahtjeva određenu radnju zaštićeni razlog za vršenje te radnje; t.j. pravo je autoritativno ako je njegovo postojanje razlog za radnju u skladu s njim i za isključivanje suprotstavljenih razmatranja. "Razlog" ovdje znači valjani ili opravdavajući razlog, jer je legitimni autoritet prava tako definiran. Pravo uživa efektivni autoritet, kako ga mi vidimo, ako njegovi subjekti ili neki od njih smatraju njegovo postojanje zaštićenim razlogom za ponašanje u skladu s njim." (''Ibid.'')
**"[B]itna je osobina prava da tvrdi da ima legitimni autoritet [...] Tvrdnja prava o legitimnom autoritetu nije samo tvrdnja da su pravna pravila razlozi. Ono uključuje tvrdnju da su oni isključujući razlozi za zanemarivanje razloga za nepostupanje u skladu s njima."
**"[O]no što je isključeno od strane pravnog pravila nisu svi ostali razlozi, nego samo svi oni ostali razlozi koji nisu sami pravno priznati. Mi ne trebamo zamišljati pravo kao skup izoliranih normi od kojih svaka ima svoje sopstvene odvojene i nezavisne funkcije, nego kao skup (potencijalno konfliktnih i međusobno podržavajućih) razloga koji zajedno određuju šta se zahtijeva pravom. Ako je ova analiza tačna onda pravo tvrdi da ima autoritet. Pravo se predstavlja kao tijelo autoritativnih standarda i zahtijeva od svih onih na koje se primjenjuje da priznaju njihov autoritet." (''Ibid.'')
**"Prema [tezi izvora], pravo po određenom pitanju je utvrđeno kada pravno obavezujući izvori osiguravaju njegovo rješenje. U takvim slučajevima za sudije se tipično kaže da primjenjuju pravo, a budući da je bazirano na izvorima, njegova primjena uključuje tehničke, pravne vještime u rasuđivanju iz takvih izvora i ne zahtijeva moralnu pronicljivost. Ako na pravno pitanje nije odgovoreno standardima koji se izvode iz pravnih izvora onda mu manjka pravni odgovor -- pravo po tom pitanju nije utvrđeno. U odlučivanju takvih slučajeva sudovi neizbježno probijaju novi (pravni) led i njihove odluke razvijaju pravo (barem u pravnim sistemima temeljenim na precedentima). Prirodno, njihove odluke u takvim slučajevima oslanjaju se barem djelimično na moralne i druge ekstra-pravne obzire." (''Ibid.'')
**"Pravo je javna mjera kojom neko može mjeriti kako svoje tako i tuđe ponašanje. Ono pomaže u osiguranju društvene saradnje ne samo kroz svoje sankcije koje nude motivaciju za usklađivanje nego i kroz određivanje na pristupačan način obrazaca ponašanja koji se zahtijevaju za takvu saradnju." (''Ibid.'')
**[P]riznanje od organa koji primjenjuju pravo je nužni uslov za postojanje prava. To čini institucionalizovanu prirodu prava neophodnim dijelom kriterija identiteta: zakon je dio sistema samo ako je priznat od pravnih institucija. Naglasak je, međutim, na institucijama koje primjenjuju pravo, a ne na onim koje ga stvaraju." (''Ibid.'')

*[[José Ortega y Gasset]]
**"Blagostanje demokrata, bili oni ovog ili onog tipa, zavisi od malih tehničkih pojedinosti, od izbornog prava. Sve ostalo je sekundarno."

*[[Julie Dickson]]
**"[K]ako treba da objasnimo prirodu prava? Odbacujući tezu moralne evaluacije, moralnog opravdanja i korisnih moralnih posljedica, i usvajanjem posredno evaluativnog pristupa pravnoj teoriji koji teži da izabere i objasni važne i značajne odlike prava, bez prejudiciranja pitanja da li one čine ili ne čine pravo dobrim ili opravdanim fenomenom. Šta je svrha tog pristupa? Da produbimo naše razumijevanje centralno važne društvene institucije koja ima sveprisutan utjecaj na naše živote, i da nam posluži kao prosvjetljujuća pretača poduhvatu ocjenjivanja da li, i u kojem smislu, i pod kojim uslovima pravo može biti moralno vrijedno." (''[[Evaluacija i pravna teorija]]'')
**Mi ocjenjujemo pravo u svjetlu osobitih standarda koje bi pravo trebalo doseći, i zabrinuti smo u onim slučajevima kada ih neuspije doseći jer neuspjeva biti onakvo kakvo pravo treba biti. Ima samo smisla smatrati primjere moralno loših zakona kao subjekta takvih standarda, i biti zabrinut zbog njihovog neupjeha da budu kako pravo treba da bude kada to ne dosegnu, ako su uistinu primjeri prava. Opet, onda, nema smisla prognati takve primjere u neku sivu zonu ili status ne-baš-pravo: oni su zakoni, i nisu onakvi kakvi zakoni treba da budu - to je razlog zašto smo zabrinuti za njih na način na koji jesmo." ("Is Bad Law Still Law? Is Bad Law ''Really'' Law?")

==K==

*[[Kur'an]]
**"Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo, jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan." (''Al-Isra''', 26-27.) 

==L==

*[[Léon Duguit]]
**"Tako se pravo tvori spontano u [[duša]]ma ljudi." (''[[Rasprava o ustavnom pravu]]'') 
**"[[Svijet]] prava nije onaj zatvoreni svijet koji nam predočuju razni juristi, svijet odijeljen od realnosti, idealan svijet, već je to svijet opipljivih činjenica, koje valja razjasniti i rasporediti; to su ljudske volje, koje treba pojmiti u njihovim konkretnim izražajima; to je - društveni učinak, koji one proizvode." (''[[Država, objektivno pravo i pozitivni zakon]]'') 

==M==

*[[Maurice Hauriou]]
**"Institucija pripada pravu na dva načina, najprije jer se u instituciji i kroz instituciju dešava preobrazba faktičkih stanja u pravna stanja; zatim, zato što je ona izvor dvaju oblika prava, disciplinarnog i statutarnog." (''[[Pregled upravnog prava]]'')
**"Svako faktičko stanje koje se produžava u miru unutar nekog društva teži da postane pravno stanje, pomoću pojave koju možemo nazvati legitimacijom [...] No ako ne želimo da fenomen legitimacije izgleda kao čist trijumf sile i svršenog čina, treba ga vezati uz instituciju [...] Pravno stanje dakle nije proizvedeno trajanjem činjenice, već poboljšanjem činjenice pomoću njenog postupnog prilagođavanja uvjetima prava i morala. A ono što omogućuje da pretpostavimo poboljšanje činjenice jest ''trajanje u miru''. Moramo vjerovati da se ono što je trajalo u miru tokom dosta dugog vremena nije održalo jedino silom, već slobodnim pristupanjem savjesti, i zato što činjenica nije u neskladu s osjećajem prava koji pojedinci imaju, ni sa njihovim moralnim stremljenjima. Ako bi, međutim, trajanje u miru bilo tek prividno, ako bi bilo dokazano da se ono postiglo samo primjenom odveć oštre prisile, legitimacija se ne bi ostvarila. Ova teorija povezuje nastanak pravnog stanja s idejama pravde i društvenog mira, koje su temeljni elementi ideje prava, ali na jedan praktičan način, pokazujući da stanje pravde i mira treba da bude vezano za određenu organizaciju, vezano za nju preobražajem koji u nju utiskuje, ugrađeno u nju čineći je institucijom koja je istovremeno faktička i juridička. Pristajući uz gotov čin, pojedinačne svijesti ga legitimiraju, ali ga ne ukidaju." (''Ibid.'')
**"U mjeri u kojoj neka institucija postaje pravno stanje, ona se u isto vrijeme ukazuje kao izvor prava, jer disciplina pomoću koje ona opstaje poprima pravni karakter [...] Jedno pravno pravilo ima vrijednost pozitivnog prava samo ako, formulirano unutar neke institucije, u svoje sadržaju izražava disciplinu institucije i ako je sankcionirano tom istom disciplinom; ono će tada uživati autoritet prisile a i moralne osjećaje jednog organiziranog kolektiviteta." (''Ibid.'')

*[[Max Weber]]
**"Pravnik ima tako malen zadatak - dokazati vrijednost onih kulturnih dobara čije je postojanje povezano sa postojanošću prava, koliko ima medicinar dokazati da je vrijedno težiti produženju života u svim okolnostima." (''[[Metodologija društvenih nauka]]'')
**"Sociološko značenje činjenice da neko, prema pravnom poretku države, ima subjektivno pravo jeste da on ima šansu, stvarno obezbjeđenu pravnom normom, da dobije pomoć prinudne mašine za zaštitu izvjesnih (idealnih ili materijalnih) interesa." (''[[Privreda i društvo]]'')
**"Kada se bavimo "pravom", "pravnim poretkom", "pravnim pravilom", moramo strogo voditi računa o razlici između pravnog i sociološkog gledišta. Pravna nauka istražuje idealne važeće pravne norme. To će reći [...] kakvo normativno značenje treba da bude vezano za neki izraz koji pretenduje da predstavlja pravnu normu. Sociologija ispituje šta se stvarno dešava u društvu zbog toga što ima izvjesne šanse da njegovi članovi vjeruju u važenje jednog poretka i prilagođavaju svoje ponašanje tom poretku." (''Ibid.'') 

*[[Meša Selimović]]
** "- (...) Je li zločin upitati za brata, ma šta da je učinio! To mi je dužnost, i po božijim i po ljudskim [[zakon]]ima, svako bi mogao da me pljune ako bi se oglušio o to svoje pravo. I sve nas, kad bi se to pravo osporilo. Jesmo li postali životinje, ili gori od životinja?
:: - Riječi su ti teške (...) Na čijoj je strani pravo? Ti braniš brata, ja zakon. Zakon je strog, ja mu služim.
:: - Ako je zakon strog, treba li mi da budemo kurjaci?
:: - Je li kurjački braniti zakon, ili ga napadati, kao ti?" (''[[Derviš i smrt]]'')

*[[Michel de Montaigne]]
**"Kakvo to može biti Dobro, koje je poštovano jučer, ali ne danas, i koje postaje zločin kada pređeš rijeku! Kakva istina se može ograničiti planinskim lancem, postajući laž za svijet s druge strane! Filozofi ne mogu biti ozbiljni kada pokušavaju unijeti sigurnost u Pravo tvrdeći da postoje tako-zvani Prirodni zakoni, trajni i nepromjenjivi, čija se suštinska karakteristika sastoji u njihovoj urođenosti u ljudskoj rasi. Kaže se da postoje tri takva zakona; ili četiri; neki kažu manje, neki kažu više: to pokazuje da je oznaka koju nose sumnjiva kao i sve drugo." (''[[Eseji]]'')

*[[Muhammed]]
**"Vama će poslije mene biti oduzimana prava pa se strpite sve dok se sa mnom ne sretnete kod izvora." (''Muslimova zbirka hadisa'', 1230.)

==N==

*[[Nedžad Ibrišimović]]
**"Najnovija izmišljotina zapadnog čovjeka jesu ljudska prava! Kakvu li će krvavu, bezdušnu dramu ljudima donijeti '''ljudska prava''', to tek treba vidjeti." ("Evropa i ja" - januara, 1994. - ''Ruhani i šejtani inspiracija'')
**"Ljudi koji se bave zaštitom ljudskih prava ne smiju biti ćorave kokoši koje čeprkaju bunjište ne bi li iščeprkali zrno pravičnosti. Jednoga dana svijetom neće vladati vladari, vladaće ljudska prava, a do tada ljudska prava treba da oplemenjuju politiku, a ne da joj neprimjereno služe." ("Šezdesethiljadostruka uvreda: Neke opaske o ljudskim pravima u Kantonu Sarajevo" - decembra, 1996. - ''Ruhani i šejtani inspiracija'')
**"Kad sam prvi put čuo za ljudska prava odmah sam rekao: Ih!, još malo pa ''Pih!''
::Na čemu se temelje ljudska prava? Ni na čemu se ne temelje! Prvo oni koji su inaugurisali ljudska prava nisu definisali pojam čovjeka, drugo, ljudska prava se naturaju silom i treće pojam ljudskih prava u sebi je, zapravo, kontradiktoran. Ljudska prava se uspostavljaju presudama, a to je oblik prava, a ne oblik ''ljudskosti''. Ne mogu ljudska prava negdje biti, a negdje ne biti, a da ih, i u tom njihovom ograničenom, intecionalnom obliku, negdje kobajagi ima, a negdje očito nema, očigledno je svakome. Ima ''Islamska deklaracija o ljudskim pravima'', ali to su tuđe, zapadno-evropske riječi ubačene u muslimanska usta. Ja za svoje milosrđe i za svoju plemenitost i za svoju dobrotu ne strahujem, ali ko god hoće može javno izjaviti da nema, neuzubillahi, [[Bog]]a, a niko ne smije javno izjaviti da nema ljudskih prava. A nema, evo ja kažem da nema!
::Još gore od ljudskih prava, ljudska prava koriste pojam ljudskog dostojanstva, a na svijetu danas, ni među muslimanima, ni među nemuslimanima nema nikoga koji za sebe iz sveg srca i iz sve duše i iz pune svijesti o sebi, može reći da samoga sebe izistinski poštuje. Kako neko može živjeti, obdržavati se u svom dostojanstvu, čak i ako ga je kojim čudom i svim raspoloživim silama i dosegao, ako upravo sada neki ljudi ubijaju ljudsku djecu, ako, dakle, ljudi ubijaju svoju djecu. Ljudska prava bi trebala da podrazumijevaju sve ljude. Ako su ljudska prava, kako se zovu, morala bi biti uspostavljena odmah sada za sve na planeti, za netom rođenu bebu i netom umrlog čovjeka, inače nisu ljudska prava, zato je taj pojam protivrječan. Od svega u sebi ljudska prava imaju samo to ime ljudska, a zapravo se tako ne mogu zvati, morala bi se zvati drugačije, pravda za ljude, ili nešto tako u tom smislu. A kako god bi se zvala ne bi, znači, bila ljudska prava. To je neko poletio, pa izmislio!" ("Ilham" - novembar, 2001. - ''Ruhani i šejtani inspiracija'')

*[[Nikola Visković]]
**"Pravo (ili pravni poredak) se definira [...] kao ukupnost prednormativnih pravnih odnosa koji se opravdavaju i proiciraju političko-pravnim ideologijama i prinudno uređuju sistemom pravnih normi na način da se u njima ostvaruju osnovni interesi vladajućih društvenih slojeva." (''[[Pojam prava: prilog integralnoj teoriji prava]]'')
**"[P]ravo je jedan oblik društvenog poretka ili dinamičko jedinstvo stanovitog tipa konfliktnih društvenih odnosa, vrijednosnih stavova i ciljeva kojima se takvi odnosi opravdavaju ili pobijaju i projektiraju, i normi koji na temelju vrijednosnih stavova i ciljeva takve odnose prinudno uređuju." (''Ibid.'')
**"[O]no što nazivamo "pravom" ne pripada ni oblasti čisto prirodnih pojava, ni oblasti čisto idealnih pojava, već prirodno-društvenom svijetu ili oblasti kulture." (''Ibid.'')
**"[S]matramo da definicija prava treba da bude istodobno radikalno iskustvena i neprikriveno svrsishodno-persuazivna. Radikalno iskustvena po tome što bi konceptualno izražavala pojave koje konstituiraju stvaran i potpun predmet pravnog iskustva ljudi. Svrsishodno-persuazivna po tome što nećemo tvrditi da taj stvaran i potpun predmet pravnog iskustva ljudi "uistinu" pravo, nego ćemo tvrditi da bi označavanje takvog predmeta izrazom "pravo" moglo imati poželjan učinak u "rasvjetljavanju" onoga što rade ljudi i pravnici kao "pravni subjekti", odnosno u skretanju pozornosti pravnika s pojedinih elemenata na totalitet sadržaja njegova vlastita iskustva." (''Ibid.'')
**"Mi ćemo pod pravom podrazumijevati jedno povijesno jedinstvo različitosti ili društveno-povijesni proces sastavljen od: stanovitih društvenih odnosa kojima je potrebno prisilno discipliniranje, društvenih vrijednosti i ciljeva kojima se takvi odnosi ocjenjuju i projektiraju, i društvenih normi koje polazeći od vladajućih vrijednosti i ciljeva takve odnose prisilno uređuju." (''Ibid.'')
**"Interesno-konfliktni pristup treba da prožima marksističko objašnjenje prava: i pravnih odnosa kao supstrata sadržaja iskustva pravnika, i društvene funkcije pravnih vrijednosti i pravnih normi." (''Ibid.'')
**"[M]i ćemo ovdje braniti stav da društveni odnosi postaju pravni odnosi ne po tome što ih kvalificira zakonodavac (normativni kriterij), niti pak po tome što bi oni bili upravljeni na ideju pravde (vrijednosni kriterij), nego po tome što oni imaju sami po sebi neka objektivna i specifična obilježja koja nužno privlače pažnju političara i pravnika. To znači da ćemo braniti stav da društveni odnosi pripadaju pravnom, moralnom ili običajnom poretku [...] prvenstveno po tome što se sami po sebi, neovisno i prije svojega normativnog kvalificiranja, međusobno razlikuju u nekim važnim strukturalnim osobinama. Takve društvene odnose koji su po sebi "pravno relevantni" ili sadržaj iskustva pravnika, nazvat ćemo PREDNORMATIVNIM PRAVNIM ODNOSIMA." (''Ibid.'')
**"[P]ravni odnosi [su] samo oni društveni odnosi koji imaju ova dva obilježja: A) mogućnost javne kontrole i fizičke prinudljivosti, i B) sukobe interesa koji ugrožavaju postojeće povijesne društvene sisteme." (''Ibid.'')
**"Kad se jedan pravno relevantan društveni odnos (prednormativni pravni odnos) kvalificira značenjima pravne norme (normativnim pravnim odnosom), onda govorimo o pravno normiranom odnosu ili normiranom pravnom odnosu. Ovaj se opet pokazuje kao odnos normiran općom ili pojedinačnom normom, državnom ili nedržavnom normom, kao odnos efikasno ili neefikasno normiran, pravedno ili nepravedno normiran, zakonito ili nezakonito normiran... itd. [...] Prednormativni pravni odnosi koji nisu pravno normirani, reklo smo, nazivaju se pravnim prazninama, a pravno normiranje društvenih odnosa koji nisu prednormativni pravni odnosi nazivamo zloupotrebom pravnog oblika." (''Ibid.'')
**"Država je organizacija vlasti, a pravo skup normi koji prisilno uređuju važne društvene odnose, unoseći u njih red i pravdu i to tako da ljidma zapovijedaju kako se valja ponašati i prijete im fizičkim kaznama ako te zapovijedi ne poštuju." (''[[Država i pravo]]'')
**"Ukupnost pravnih normi općenito ili u jednom društvu naziva se pravni poredak, pravni sustav (sistem) ili najkraće pravo." (''Ibid.'')

==P==  

*[[Paulo Coelho]]
**"Svakako je lakše vjerovari u vlastitu [[Dobrota|dobrotu]] nego se suočiti s drugima i boriti se za svoja prava." (''[[Demon i gospođica Prym]]'') 

*[[Petar I Petrović Njegoš]] 
**"Vuk na ovcu svoje pravo ima 
::ka tirjanin na slaba čovjeka
::Al' tirjanstvu stati nogom za vrat, 
::dovesti ga k poznanju prava 
::to je ljudska dužnos' najsvetija!" (''[[Gorski vijenac]]'') 

*Film ''[[Plavuša s Harvarda]]''
**'''Elle''': "Samo ako odem na Harvard mogu povratiti ljubav svog života." 
::'''Elle-jev otac''': "Oh, srećo, tebi ne treba pravni fakultet. Pravni fakultet je za ljude koji su dosadni i ružni i ozbiljni. A ti, dušo, nisi ništa od toga."

==O==

*Film ''[[Oldboy]]''
**'''Dae-su Oh''': "Iako nisam gori od zvijeri, zar nemam i ja, također, pravo na [[život]]?"

*[[Oleg Mandić]]
**"U konkretnom slučaju odnosa države i njezina stanovništva unutrašnje suprotnosti države nastoje se razriješiti pomoću pravnih propisa. Svi oni propisi koji važe u nekom historijskom času čine zajedno pravni sistem dotične države." (''[[Sistem i interpretacija prava]]'')
**"Pravo je sredstvo državne organizacije kojim ona radi na ostvarivanju ciljeva, što ih određuju grupe na vlasti. Ti su ciljevi u pravom redu strategijskog karaktera, jer se njima na duži rok nastoje realizirati težnje tih grupa." (''Ibid.'')
**"Svaka pravna norma ima dvostruku funkciju. U prvom redu, ona daje pravnu formu nekom društvenom odnosu, koji postoji, ili ga stvara ''ex novo'' [...] Svaka pravna norma bez razlike, pored svoje neposredne pravne funkcije ima također posrednu, političku." (''Ibid.'')
**"[M]ožemo razlikovati ''apstraktno-regulativnu'', ''institucionalno-formativnu'' i ''konkretno-aplikativnu'' dimenziju prava [...] Pravo u apstraktno-regulativnoj dimenziji sastavljeno je od propisa koji - regulirajući ''in abstracto'' konkretne društene odnose - pokazuju kakvi bi trebalo da oni budu kako bi državna organizacija pomoću tako reguliranih društvenih odnosa postizavala svoje ciljeve. Njegova institucionalno-formativna dimenzija stvara onaj aparat koji svojom aktivnošću konkretizira pravo u društvenoj praksi, bilo institucionalizirajući ga, bilo nadzirući njegovu primjenu, bilo namečući je, bilo primjenjujući sankcije protiv kršilaca pravnih norma (sic). A u konkretno-aplikativnoj dimenziji pravo se realizira u društvenom životu kao faktor koji na raznim njegovim područjima aktivno usmjerava društvena zbivanja kako bi se ostvarili ciljevi što su ih sebi postavile grupe na vlasti. Sve tri dimenzije zajedno čine cjelinu prava kao društvene snage koja uvjetuje da se društveni odnosi razvijaju na takav način kojim se ostvaruju težnje i ciljevi onih grupa na vlasti koje predstavljaju ili određene klase ili većinu stanovništva, što je slučaj u samoupravljačkom društvu." (''Ibid.'')
**"Pravo sadržano u ustavima rađa novo pravo, koje se institucionalizira u ustanovama i koje sa svoje strane određuje uvjete za postanak novih pravnih norma (sic). Autogeneza prava sastoji se u tome što ono djeluje u društvenom životu, tako da stvara uvjete za postanak daljnjih svojih pojavnih oblika. Pravo, dakle, stvara samo sebe. I taj proces autogeneze prava traje sve dotle dok u revolucionarnim ili prevratničkim previranjima organizirano nasilje ne ukloni prijetnju nasiljem u obliku prava. A kad se novi poredak stabilizira, onda se proces autogeneze prava nastavlja, dakako na onim novim osnovnim načelima što su ih revolucionari ili pučisti formulirali kao novi temelj svojeg državnopravnog uređenja. Prema tome, pravo stvara samo sebe tako da određuje ustanove, odnosno državne ili samoupravljačke organe koji će ga donositi, ujedno utvrđujući njihovu nadležnost i funkcije kao i nabrajajući one uvjete koje treba ispuniti da bi propisi što ih donose ti organi imali snagu pravnih propisa." (''Ibid.'') 
**"Pravni sistem u nekoj državi može se definirati kao skup svih pravnih propise (sic) u kreposti, koji reguliraju razne aspekte njezinoga društvenog života i koji su - kao njegovi dijelovi - povezani u jednoj jedinstvenoj i logičkoj cjelini i raspoređeni prema vrstama društvenih odnosa što ih oni normiraju, slijedeći ista osnovna načela državnog uređenja. U organizacionom sklopu svake države pravo predstavlja cjelinu onih propisa o ponašanju, što ih u obliku pravnih propisa donose državni organi. Ta se cjelina ne sastoji od kaotičnoga skupa tih propisa, koja bi se nasumce (sic) izdavala od slučaja do slučaja. Nasuprot tome u svakom državnopravnom uređenju postoje određena načela koja odgovaraju onim ciljevima strategijskog karaktera, ostvarenju kojih teže državni organi." (''Ibid.'')

*[[Oliver Wendell Holmes, Jr.]]
**"Ljudi žele da znaju pod kojim okolnostima i dokle će im prijetiti rizik da dođu u sukob s onim što je toliko jače od njih samih, i otud nastaje zadatak da se pronađe kad se treba plašiti tog rizika. Predmet našeg izučavanja je otud pretskazivanje, pretskazivanje ponašanja javne sile izražene u sudu [...] Pretskazivanje o onome što će sudovi ustvari uraditi, i ništa više, jeste ono što ja podrazumijevam pod pravom." (''Cilj u pravu'')
**"Jedna takozvana pravna obaveza nije ništa drugo do predviđanje šta će jedan čovjek, ako izvrši ili neizvrši izvjesne stvari, biti sudskom presudom osuđen da na ovaj ili onaj način trpi; a isto tako je i sa subjektivnim pravom." (''Ibid.'')
**"Život prava nije bila logika, već iskustvo." (''The Common Law'')

==R==

*[[Ralf Dreier]]
**"[Pravo je] sveukupnost (1) normi, koje pripadaju ustavu jednog državno organizovanog ili međudržavnog sistema normi, ukoliko je ovaj uglavnom socijalno djelotvoran i pokazuje minimum etičke zasnovanosti ili sposobnosti za etičku zasnovanost, kao i (2) normi koje su na osnovu tog ustava donijete, ukoliko, uzete same po sebi, pokazuju minimum socijalne djelotvornosti ili šanse za djelotvornost i minimum etičkog opravdanja ili sposobnosti za opravdanje."

*[[Richard Quinney]]
**"Krivično pravo je alat države i vladajuće klase za osiguranje preživljavanja u kapitalističkom društvenom sistemu. Kapitalističko društvo ugrođavaju vlastita proturječja, a krivično pravo će sve više pokušavati uspostaviti domaći, unutrašnji red." 

*[[Robert Cover]]
**"Pravo je projekcija zamišljene budućnosti nad stvarnošću [...] [N]ormativno građenje svijeta koje čini "Pravo" nikada nije samo mentalni ili duhovni čin. Pravni svijet je izgrađen samo u onoj mjeri u kojoj postoje obaveze koje živote dovode u pitanje." (''Violence and the Word'')

*[[Roscoe Pound]]
**"Shvatanje prirodnog prava kao nečeg što pozitivno pravo samo izražava, kao nečeg što treba da služi kao mjerilo za ocjenu pozitivnih propisa, kao nečeg čemu ovi propisi treba što je moguće više da se prilagode, kao nečeg prema čemu treba da se stvaraju nova pravila, a stara da se proširuju ili sužavaju u svojoj primjeni, - to shvatanje je bilo moćno sredstvo u rukama pravnika i omogućavalo im da u radu na konstruiranju prava postupaju sa čvrstim uvjerenjem." (''[[Uvod u filozofiju prava]]'')

*[[Rudolf von Jhering]]
**"...mjerilo prava nije apsolutno mjerilo istine, već relativno mjerilo cilja. Iz toga slijedi da sadržaj prava ne samo može, već i mora biti beskonačno raznorodan." (''[[Cilj u pravu]]'') 
**"Misao da pravo u osnovi mora biti svuda jedno i isto, nije ništa pametnija od nekadašnje ideje, da liječenje sviju bolesti mora biti podjednako - jedno univerzalno pravo za sve narode bilo bi što i univerzalni recept za sve bolesti, to je vječito traženi kamen mudrosti, koji u stvari ne traže mudraci već samo budale." (''Ibid.'')
**"Ko bi htio popratiti pravo do njegovih prvih početaka, u mnogim bi slučajevima naišao na silu jačih, koja je slabijima postavila pravo." (''Ibid.'')
**"Pravo se rađa, upravo kao i čovjek, uz žestoke porođajne bolove." (''[[Borba za pravo]]'') 
**"Energija ljubavi kojom je narod povezan sa svojim pravom i kojom ga štiti, raste veličinom napora i muke kojom ga je stekao." (''Ibid.'') 
**"Odnos među objektivnim i apstraktnim pravom i subjektivnim ili konkretnim pravom nalik je toku krvi, koja dolazeći iz srca, natrag srcu teče." (''Ibid.'')

==S==

*[[Scott J. Shapiro]]
**"Iako to nije naročito inspirativan i romantičan opis, pravo je, na kraju, instrument. I kao svi instrumenti, ono može biti korišteno za dobre ili loše svrhe. Kada je pravo korišteno za loše svrhe, od najvećeg je značaja da se ne pređe preko ove činjenice negirajući identitet instrumenta koji čini štetu. A kada se pravo koristi za dobre svrhe, važno je ne postati samozadovoljan i pretpostaviti da mu je uspjeh zagarantovan. Kao sa svim instrumentima, postoje ispravni i nesipravni načini korištenja prava; ako ga koristimo neispravno, ono neće činiti ono što želimo da čini i vlasti neće činiti ono za što su ovlaštene. / Na žalost, ovaj instrument ne dolazi sa već cjelovitim uputama za upotrebu. I, naravno, takvo uputstvo ne može biti zakonom donešeno: trebala bi uputstva o tome kako koristiti uputstva. Nada nije izgubljena, međutim, jer mi smo racionalna, reflektivna stvorenja koja imaju mogućnost upuštanja u filozofsku misao. Mi možemo razmotriti tip instrumenta koje pravo jeste i pokušati izvesti ispravne operativne procedure iz našeg razumijevanja njegove prirode. Sa dovoljno sreće, mi možda čak i otkrijemo kako ono radi." (''[[Legalnost]]'')
**"[Š]ta je to što čini pravo, razumljeno ovdje kao pravna institucija, ''pravom'' jeste da je to samo-ovjeravajuća prinudna planirajuća organizacija čija je svrha da riješi ona moralna pitanja koja ne mogu biti riješena, ili riješena tako dobro, kroz alternativne načine društvenog uređivanja." (''Ibid.'')
**"Ono što čini pravo ''pravom'' jeste da je ono ili (1) dio glavnog plana samo-ovjeravajuće, prisilne planirajuće organizacije sa moralnim ciljem; (2) planovi koji su stvoreni u skladu sa, i čija je primjena zahtjevana od takvog glavnog plana, ili (3) planovima slične norme čija se primjena zahtjevala od takvog glavnog plana." (''Ibid.'')
**"[P]lanska teorija tvrdi da tijelo ima pravni autoritet u određenom pravnom sistemu kada se ispune dva uslova: (1) glavni plan sistema ovlaštuje to tijelo da planira za druge, i (2) članovi zajednice se redovno obaziru na sve one koji su tako ovlašteni. Pravni autoritet će biti moguć, prema tome, samo u slučaju da je moguće da se oba ova uslova ostvare [...] Pravni zvaničnici imaju moć da usvoje zajednički plan koji određuje ova temeljna pravila zahvaljujući normama instrumentalne racionalnosti. Budući da te norme koje dodjeljuju racionalnu moć planiranja nisu same planovi, one nisu stvorene od bilo kakvog drugog autoriteta. One postoje samo stoga što su racionalno valjani principi." (''Ibid.'')
**"Gledište prava [...] je perspektiva određene normativne teorije. Prema toj teoriji, oni koji su ovlašteni normama pravnih institucija imaju moralni legitimitet i, kada djeluju u skladu sa tim normama, oni stvaraju moralne dužnosti pokoravanja. Pravno gledište određenog sistema, drugim riječima, jeste teorija koja drži da su norme tog sistema moralno legitimne i obavezujuće. Normativna teorija koja predstavlja gledište sistema nije cjelokupni prikaz morala. Pravno gledište samo ističe da su norme pravnog sistema legitimne i obavezujuće i da se prema tome moralna pitanja moraju odgovarati na osnovu tih normi; ono šuti o tome kako odgovoriti na moralna pitanja koja nisu razriješena tim normama. Štaviše, ova normativna teorija može biti pogrešna iz perspektive morala [...] [P]ravno gledište uvijek tvrdi da predstavlja moralno gledište, čak i ako je u tome neuspješno." (''Ibid.'')
**"''[T]ehnologije planiranja'', čak i one visoko kompleksne koje su korištene od prava, ''mogu se konstruirati i kroz sâmo ljudsko djelovanje''. Drugim riječima, da bi se izgradilo i upravljalo pravnim sistemom nije potrebno posjedovati moralni legitimitet u nametanju pravnih obaveza i dodjeljivanju pravnih ovlaštenja: potrebna je samo sposobnost planiranja. Postojanje prava, prema tome, oslikava činjenicu da su ljudska bića planirajuća stvorenja, obdarena sa spoznajnim i voljnim sposobnostima i raspolaganjima da organizuju svoje ponašanje tijekom vremena i kroz osobe da bi ostvarili visoko složene ciljeve." (''Ibid.'')
**"Prema Planskoj teoriji, onda, temeljni problem za koji je pravo rješenje nije nikakva ''pojedinačna'' moralna nedoumica. Radije, pravo je odgovor na problem višeg reda, to jeste, problem kako riješiti moralne nedoumice ''općenito''." (''Ibid.'')
**"[G]rupa pojedinaca je uključena u pravnu aktivnost kada god je njihova aktivnost društvenog planiranja zajednička, zvanična, institucionalna, prinudna, samo-ovjeravajuća i ima moralni cilj."
**"[P]roblemi okolnosti legalnosti su najvećim dijelom (ali ne isključivo) problemi povjerenja: članovima zajednice se ili ne može vjerovati da će činiti ono što trebaju da čine, vjeruje im se ali im treba pomoć u realizaciji njihovog potencijala, ili nemaju dovoljno međusobnog povjerenja da učestvuju u društvenoj saradnji neophodnoj za rješavanje ozbiljnih i brojnih problema koji mogu nastati. Prema Planirajućoj teoriji, osnovni cilj prava jeste da ispravi ove nedostatke; šta više, pravo slijedi ovaj cilj upravljajući povjerenjem: ono kompenzira za i kapitalizira na povjerenju i nepovjerenju koje njegovi zvaničnici imaju prema članovima zajednice, kao i povjerenje i nepovjerenje koje članovi zajednice osjećaju međusobno. / Pravo upravlja povjerenjem kroz društveno planiranje." (''Ibid.'')
**"(1) X ima pravni autoritet nad Y u odnosu na materiju Z u sistemu S «» Iz gledišta S, X ima moralni autoritet nad Y u odnosu na Z; / (2) Iz gledišta S, X ima moralni autoritet nad Y u odnosu na materiju Z «» Glavni plan S ovlašćuje X da planira za Y u odnosu na Z; / (3) X ima pravni autoritet nad Y u odnosu na materiju Z u sistemu S «» Glavni plan S ovlašćuje X da planira za Y u odnosu na Z." (''Ibid.'')

*[[Stevan Vračar]]
**"[Pravo je] neprekidan proces stvaranja, primjenjiivanja i nastajanja neophodnog skupa instrumenata kojima se određuje i reguliše ponašanje i učešće pojedinaca i grupa u najvažnijim društvenim procesima." (''Revolucija i diskontinuitet državnopravnog poretka'')

*[[Stjepan Mesić]]
**"Pravo na glupost je demokratsko pravo, a glupost, osim toga, ne bira koje će obrazovne kategorije stanovništva zahvatiti." (za ''Feral Tribune'')

*[[Sylvie Delacroix]]
**"[[Zakon]]e donose muškaraci i žene, i činjenica da smo ih imali toliko dugo dokazuje da smo sposobni da ih stvorimo. Postoji, međutim, nešto oko prava što čini ovaj odgovor manje jednostavnim nego što se doima: kao društveni artifakt, pravo također treba da nas obavezuje. Zajednica ove dvije odlike je u korijenu preovladavajuće zabrinutosti onih koji nastoje da daju objašnjenje prirode prava: kako nas pravo može obavezivati, ako zavisi od promjenjivih volja i prohtijeva bilo koga ko se nađe u poziciji da obnaša političku vlast? U temelju ove zabrinutosti jeste ideja da je tvrdnja prava o njegovoj obaveznosti održiva samo ako neki oblik nužnosti preporučuje pravo kao poželjni okvir za organizaciju našeg društva. A gdje da nađemo tu "pohvalnu nužnost" ako su muškarci i žene jedini autori, bez bilo kakvog drugog jemca, njihovih sopstvenih zakona? Kakvu vrstu autoriteta bi ti zakoni imali, koji bi bili na milosti promijene volje njihovih subjekata (i autora)?" (''[[Pravne norme i normativnost: esej o genealogiji]]'')
**"Ako ni jedno od pravila koje čine pravni sistem nikada nije poštovano, mi ne bi govorili više o pravu. Isto se odnosi i na [[moral]]: ako ni jedno od njegovih pravila nikada ne bi ''imalo'' zahtjeve prema našem ponašanju, mi ne bi govorili o moralnosti. Suštinski dio našeg razumijevanja prava ili moralnosti sastoji se u tome što su oni ''normativni'' u smislu koji se razlikuje od puke gramatičke formulacije u obliku "treba". Pravna i moralna pravila u stvari imaju, ili barem teže da imaju, ''opravdane'' zahtjeve prema našem ponašanju ili sudovima." (''Ibid.'')
**"Interakcija pojedinaca unutar društva dovesti će do različitih vrsta žudnje. Pored onih očito fizičke prirode, postojat će također žudnje koje se odnose na sliku-o-sebi pojedinca (žudnje za dobrim ugledom, na primjer) i žudnje u vezi sa mogućnošću ispunjenja sopstvenih projekata bez ikakvih mješanja, kao i mogućnošću osiguranja plodova tih projekata. Te žudnje, jednom kada su koordinirane, dovesti će do nastanka formalnih i neformalnih pravila. Nema ništa tipično pravno u ovom scenariju. Ono što se čini da karakteriše pravni sistem kao posebnu vrstu normativnog poretka jeste određena vrsta sofisticiranosti, kao skupa pravila organiziranih oko nekog meta-pravila ili 'prâvila o pravilima'. Ova formalna karakterizacija, međutim, ni ne počinje da objašnjava razloge zašto mi pribjegavamo pravu kao posebnoj formi društvene organizacije. Dok je lako ukazati na formalne prednosti prava i pokazati način na koji on može uveliko poboljšati 'primitivnu' disciplinarnu strukturu, na primjer, priča tu ne može stati. Možemo tek početi da dobijamo ideju o tome zašto se ljudi pridržavaju pravnih standarda i tretiraju ih kao normativne ako budemo ciljali ka širokoj, sveobuhvatnoj slici različitih aspiracija koje zajednica može težiti da ostvari kroz pravo. Iako su zavisne od kulture, ove aspiracije ne mogu se uobičajeno redukovati na puku želju da se osigura mogućnost ne-nasilne društvene interakcije. Kakva god da je njena sadržina, čini se da postoji programatski element koji treba da enkapsulira ono što određeno društvo vidi kao 'bolji' način zajedničkog života. Oslanjajući se na mogućnost mirne koegzistencije kao pretpostavke, ovaj programatski element ''tipično'' kombinira instrumentalne obzire i moralne vrijednosti i podupire, kao takav, nastojanja zakonodavca da bude doživljen legitimnim. Nebitno da li to nastojanje podcrtava nastanak novog pravnog poretka ili teži da očuva postojeći, oblik kojeg uzima ključan je za razumijevanje pravne normativnosti. / Dva elementa su prema tome centralna za razumijevanje nastanaka prava kao 'institucionalizovanog', posebnog oblika normativnosti. Prvo, tu je 'građa' iz kojeg pravo nastaje: prožetog kako sa instrumentalnim obzirima (kao što su poboljšanje efikasnosti disciplinarne strukture) tako i moralnim aspiracijama, drugi oblici normativnosti su uvijek već utkani u njega. Te druge, već postojeće norme nude građu iz koje ljudi koji su uključeni u nastanak pravnog poretka će morati crpiti sredstva nužna za utvrđivanje pravne legitimnosti. 'Transparentna pozitivnost' prava uistinu sklona je da izazove povećan obzir za stvaranjem svoje legitimnosti na način koji će pogodovati tome da bude 'uspješno normativan'." (''Ibid.'')
**"Ono do čega se dolazi zaokretom ka 'savremenom' razumijevanju normativnosti tiče se ''statusa'' moralnih ideala koje pravo tipično teži da promovira: umjesto da se drži kao primjer ili refleksija 'prirodnog poretka stvari', ovi ideali postaju izražaj drugačije vrste poretka, onog koji je u stalnom procesu njegovog preoblikovanja od ''nas'', u skladu sa našim razvojem koncepcije onoga što čini dobar način zajedničkog življenja. Iz ove perspektive, ističući sposobnost prava da služi moralnim idealima kao jednom od njegovih centralnih svojstava može se čitati kao 'odraz prirodnog prava' samo ako se pretpostavi da su ovi ideali ili vrijednosti nužno primjeri 'prirodnog poretka stvari', onog koji je 'nekako normativan prije bilo kojih ljudskih izbora'. Ovo je ključno: ovaj slučaj traganja za izvorom vrijednosti koje informiraju prakse stvaranja prava 'izvan' ljudskih aktivnosti, u nekom metafizičkom području koje prikladno 'prethodi postojanju' nereda ljudskih poslova, čini se jednom od temeljnih pretpostavki koje potcrtavaju prirodno-pravne teorije. Ako, suprotno tome, ozbiljno uzmemo kao mogućnost konstruktivističko razumijevanje vrijednosti, pozitivisti bi mogli izgraditi objašnjenje prava koje daje centralno mjesto moralnim idealima koje je pravo ''sposobno'' promovirati bez straha za integritet njihove pozicije: sposobnost prava da promovira moralne ideale ne podrazumijeva da pravo uvijek i nužno to i čini." (''Ibid.'')

==T==

*[[Thomas Henry Huxley]]
**"Ljudski zakon govori nam šta možemo očekivati da će društvo učiniti pod izvjesnim okolnostima; a prirodni zakon nam govori šta možemo očekivati da će učiniti prirodni predmeti pod izvjesnim okolnostima. I jedan i drugi sadrži obavještenja upućena našoj inteligenciji [...] [P]rirodni zakoni nisu uzroci prirodnog poretka, nego jedino naš način da sudimo o onome što smo uspjelo da razumijemo u tom poretku. Kamenje ne pada na tlo usljed zakona (da sve što je teško pada na tlo ako nije poduprto) kao što ponekad ljudi nebrižljivo kažu; ali taj zakon je način da se utvrdi da se tako nešto nepromjenljivo dešava kad su teška tijela na površini zemlje, između ostalog i kamenje, slobodna da se kreću. Prirodni zakoni su ustvari, u tom pogledu, slični ljudskim zakonima koje ljudi prave da bi mogli rukovoditi svojim ponašanjem jedni prema drugima. Ima zakona o plaćanju poreza, i ima zakona protiv krađe i ubistva. Ali pravo nije uzrok zbog koga ljudi plaćaju porez, niti je uzrok njihovog uzdržavanja od krađe i ubistava. Pravo je prosto izlaganje onoga što će se desiti čovjeku ako ne plaća svoj porez, i ako izvrši krađu ili ubistvo." (''Introductory'')

*[[Toma Akvinski]]
**"Ljudski pozitivni [[zakon]]i su pravedni ili nepravedni. Ako su pravedni oni po sudu savjesti imaju obvezujuću snagu Vječnog prava iz kojeg proizilaze (...) Zakoni su nepravedni po dva načina: ako su protiv onoga što je čestito u ljudskim pojmovima, te protiv Božijih prava. Oni su suprotstavljeni dobru po tri osnove: kada vladar oporezuje svoje podanike prije zbog svoje vlastite pohlepe ili samoljublja negoli za opće dobro; kada on propisuje neki zakon preko ovlasti koja mu je povjerena; i kada, mada su usmjereni na opće dobro, zakoni vrše nepravičnu raspodjelu. To su nasilje prije negoli pravo." (''[[Suma teologije]]'')

*[[Tomas Hobs]]
**"Pravo nije ono što je pravedno, nego ono što je naređeno."

==V==

*[[Voltaire]]
**"Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do [[smrt]]i braniti tvoje pravo da ih izgovoriš."

==W==

*[[William Blackstone]]
**"Kako čovjek u svemu apsolutno zavisi od svog Tvorca, nužno je da se u svemu pokorava volji svog Tvorca. Ta volja njegovog Tvorca naziva se prirodnim pravom. Jer, kao što je bog, kad je stvorio materiju i obdario je kretanjem, utvrdio izvjesna pravila o stalnom pravcu tog kretanja, tako je On, kad je stvorio čovjeka i obdario ga slobodnom voljom da sam sobom upravlja u svim oblastima života, postavio izvjesne nepromjenjive zakone ljudske prirode, kojima je ta slobodna volja u izvjesnoj mjeri regulisana i ograničena, i dao čovjeku takođe sposobnost razuma da otkrije smisao tih zakona [...] On je postavio samo takve zakone koji su se zasnivali na onim odnosima pravde koji su postojali u prirodi stvari prije bilo kakvog pozitivnog propisa. To su vječni, nepromjenjivi zakoni o dobru i zlu, kojima se i sam Tvorac pokorava u svim Svojim postupcima, i za čije je otkrivanje On osposobio ljudski razum ukoliko su oni nužni za vođenje ljudskih akcija." (''[[Komentari o zakonima Engleske]]'') 
**"Jer glavni zadatak društva jeste da štiti pojedince u uživanju onih apsolutnih prava koja su u njih usadili nepromjenjivi zakoni prirode, ali što se ne može sačuvati u miru bez one uzajamne pomoći i saradnje koju pruža ustanova prijateljskih i društvenih zajednica. Otud izlazi da je prvi i glavni zadatak ljudskih zakona da održe i regulišu ta ''apsolutna'' prava pojedinca. Društvena i ''relativna'' prava, pak, rezultiraju iz obrazovanja država i društava i nastala su poslije ovih [...]" (''Ibid.'')

*[[William Shakespeare]]
**'''Kejd''': "Tako, gospodo. A sad nek' odu neki
::da sruše hram Savoj, a drugi pravničku školu;
::dole sa svim tim!" (''[[Henri Šesti - drugi dio]]'')

**'''Kasapin''': "Prva stvar koju treba da uradimo
::-poubijajmo sve pravnike!" (''Ibid.'')

*[[William Twining]]
**"Iz ''globalne perspektive'' poučno je pojmiti pravo kao vrstu ''institucionalizirane društvene prakse'' koja je ''orijentirana prema uređivanju odnosa'' između ''subjekata'' na jednom ili više ''nivoa'' odnosa i uređivanja [...] Ova formulacija ne ističe izričito norme (ili pravila), sisteme (ili poretke), grupe, ili tradiciju. [Pravila i sistemi su suštinski elementi prava u analitičkim prikazima.] Ovo nije stoga što su oni nevažni kao koncepti ili u praksi. Daleko od toga. Oni su centralni u razumijevanju prava. Oni se ne tretiraju ovdje kao kriteriji identifikacije s ciljem da se formulacija učini dovoljno širokom da uključi neke primjere koji nedvojbeno nemaju jedan ili više ovih elemenata." (''[[Općenita jurisprudencija: razumijevanje prava iz globalne perspektive]]'')

== Poslovice ==

*[[Latinske poslovice]]
**"Pravo i nepoštenje (prijevara) nikada ne mogu opstati zajedno." (''Ius et fraus numquam cohabitant'')
**"Računati na nesreću i zlu sudbinu [[čovjek]]a, nije u skladu ni sa građanskim, ni sa prirodnim pravom."

== Također pogledajte ==

*[[Pravni sistem]]
*[[Zakon]]
*[[Pravda]]
*[[Država]]
*[[Sud]]




[[Kategorija:Tema]]
{{Wikipedia}}

[[sk:Právo]]
[[de:Gesetz]]
[[en:Law]]
[[fr:Loi]]
[[it:Legge]]
[[lt:Įstatymas]]
[[pl:Prawo]]
[[pt:Lei]]
[[tr:Yasa]]