Revision 46557 of "Ustav i politika" on bswikiquote

{{Infokutija knjiga|
|naziv                       =Ustav i politika: kritika etničkih ustava i postrepubličkog ustavotvorstva u Bosni i Hercegovini
|autor                       =[[Edin Šarčević]]
|slika                       =
|tekst uz sliku              =spis ustavne teorije
|originalni naziv            =
|datum prvog izdavanja       =1997.
}}

*"Svaki je [[ustav]] bez primjene samo kompozicija političkih želja i opis pravnih procedura. Čarobna riječ ustavnosti je primjena ustava. To je mjesto sa kojeg se vidi sva ovisnost moderne pravne državnosti o odgovornom i mudrom čovjeku, o politički i finansijski neovisnom i obrazovanom sudstvu, o moralnom političaru." (''III.1. Aksiomatika ustavne primjene'')


*"Primjenu ustava bi, prije svih i iznad svih, morale obezbjediti političke partije [...] Pretpostavka svake ustavne države je lojalnost ustavu. Filozofija ustavne države, teorija i dogmatika principa pravne države i koncepcija ustavnog patritoizma (sic) opstaju i padaju s građanskom i političkom lojalnošču ustavu. Bosna i Hercegovina predstavlja jedinstven primjer na kojem se može pokazati kako su legalne, u ustavnoj proceduri izabrane političke partije odmah po izboru sabotirale primjenu ustava, kako su rušeći pravne granice vršenju državne vlasti ukidale racionalne granice sopstvenom djelovanju. (''Ibid.'')


*"Sam ustav ne može bez pomoći političkih partija i građana proizvesti ustavnu lojalnost, jedna vrsta zajedničkog rada na razvijanju ustavnosti nije data nego je zadata. / Lojalnost ustavu predstavlja subjektivni element legaliteta. Lojalnost, naime, obavezuje na osnovu spoznaje društvenih uvjeta za funkcionisanje legaliteta, odnosno, za funkcionisranje ustavne države. U tom se smislu valjanost jednog Ustava mora mjeriti i mogućnošću zadobijanja ustavne lojalnosti građana, uspostavljanjem, dakle, minimalnog konsenzusa koji polazi od sasvim osobne potrebe da se ''zaštiti'', da se ''poklanjanjem'' sopstvene lojalnosti osnaži jedan ustavni sistem. Ovdje leži ključ za razlikovanje fenomena ustavne lojalnosti i koncepta ustavnog patriotizma: Prvo podrazumijeva odnos građanina prema konkretnom ustavu i njegovu suglasnost sa konkretnim vrijednostima koje taj ustav projecira (sic); drugi tip lojalnosti se odnosi na apstraktni pojam ustava i skup principa koji u jednoj epohi otjelotvoruje stupanj civilizacijskih dostignuća u području ustavne organizacije države. ''Osobni ustav'' u pogledu lojalnosti jednom ustavu treba da nas navede na zaključak da spoznaja na kojoj počiva lojalnost nije legalno iznudljiva, odnosno, da ona ne može postati sadržajem zakonski iznudljive obaveze. (''III.2. Lojalnost ustavu'')


*"Postojanje ustava koji se poštuje kao neprikosnoveno pravilo života u državi i sa državom, uspostavlja izvjesnu dozu socijalne, političke ili privredne sigurnosti. Već smo utvrdili da ustavi, pa i ovaj izvorni republički, posjeduju ''kapacitet sigurnosti'', koji u početnim udarima amortizira i dovođenjem u ustavnu proceduru postepeno neutralizira socijalno retrogradno djelovanje, posebno ono političkih partija. Međutim, takav ''kapacitet'' pretpostavlja kritičnu masu ustavne lojalnosti bez koje ne samo da nema ustavne ili pravne države, nego se ne može razumjeti ni ustavnost modernih država ni procesi koji su važni za bosansku ustavnopravnu poziciju. Ne stoji li u samim temeljima jedne zajednice lojalnost ustavu, svaka socijalno moćna (politička) grupa može odgovarajućom dozom planiranog i dobro iniciranog nasilja, kršeći ustavne principe, povesti državnu zajednicu u avanturu neodgovornog "uobličavanja historije". Na primjeru Bosne se razvodnjavanje ustavnog ''kapaciteta sigurnosti'' ne može tačno objasniti upiranjem na (lako raspoznatljivo i neskriveno) nelojalno djelovanje srpskog i hrvatskog nacionalističkog jezgra - to je od samog početka bio veliki zadatak politike i životne filozofije "matičnih država". (''III. 3. Demontiranje "dobrog ustava" otkazivanjem ustavne lojalnosti: analiza bosnaskohercegovačkog slučaja'') 


*"Idealtipski posmatrano ove političke opcije su jednake: sve su se, napuštajući lojalnost Ustavu i preuzimajući lojalnost etnikumu, našle na istom zadatku, politički retrodradnom djelovanju koje ruši ustavni sistem Republike." (''Ibid.'')


*"Taj fenomen primitivizacije politike ukazuje na stupanj pravne kulture koji je u Bosni, kako među njenim građanima tako i među profesionalnim političarima ili u univerzitetskim krugovima, razvijao jednu vrstu bezbrižne nezainteresovanosti i prečutnog pristajanja na protivustavno djelovanje "slobodno i demokratski" biranih političkih partija i državnih organa koje su ove po izborima zaposjele [...] [S]uštinska komponenta demokratskog primitivizma, naime slijepa poslušnost "suverenog naroda" i odsustvo svake spremnosti da se građanska neposlušnost upotrijebi u borbi protiv jeftinog nacionalizma i psihologije ugrženosti. (''III 4. "Demokratski primitivizam" kao forma razgradnje ustavnog sistema'')


*"Dejtonski je Ustav, sada to ne bi smjelo biti sporno, daleko ispod standarda “dobrog ustava”. Na jednoj strani, zato što predstavlja nelegalan produkt zločinačkog rata zaodjenutog u formulu etničkog čišćenja, a na drugoj, zbog toga što učvršćuje ideologoju srpskog velikodržavlja i generalno državni etnonacionalizam. (IV 1. Princip “protiv ustavnosti” i njegova upotreba)


*"Dejtonski ustav je kabinetski proizvod tri političke partije, zapadnoevropske i američke diplomatije. Njegovo se donošenje zbog toga ne može dovesti u vezu sa idejom o državnom uređenju "odozdo". Odmah na početku treba, dakle, odbaciti mogućnost da se Aneks 4 kao konstitutivni pravni akt "narodnog samoodređenja" smatra Ustavom." (''I 3. Aneks 4 kao ustav?'')


*"''[A]neks četiri Okvirnog sporazuma za mir'' ne ispunjava osnovne pravne funkcije i ne služi ostvarivanju pravnih ciljeva jednog ustava. Ovaj aneks, prema tome, ne može ni biti smatran državnim ustavom." (''Ibid.'')


*"Ustav je dakle po svojoj pravnoj prirodi jednak međunarodnom ugovoru." (''I 4. Pravna priroda Aneksa 4'')


*"Bosna i Hercegovina, prema tome, postoji kao ustavna država "bez" ustava." (''I. 6. Zaključak'')

[[Kategorija:Literatura]]
[[Kategorija:Edin Šarčević]]
{{Wikipedia}}