Revision 46646 of "Ustav" on bswikiquote

----

== Citati ==

*[[Alexander Hamilton]]
**"Pod ograničavajućim ustavom podrazumijevam ustav koji postavlja određena ograničenja zakonodavnoj vlasti, naprimjer, da zakonodavna vlast neće donositi nikakve zakone o lišenju imovine i časti, nikakve ''ex post facto'' zakone i slično. Ovakva ograničenja u praksi se jedino mogu održati posredstvom sudova, čija je dužnost da proglašavaju ništavnim sve akte koji su proitivni očiglednom smislu Ustava. Bez ovoga, sva zadržavanja pojedinačnih prava ili privilegija ne bi ništa predstavljala." (''The Federalist Papers", br. 78) 

*[[Andrei Marmor]]
**"[A]ko pod "ustavom" smatramo osnovnu političku strukturu pravnog sistema, njegove temeljne institucije za stvaranje i primjenu prava, onda svaki pravni sistem ima ustav. Svaki pravni sistem nužno mora imati određena pravila i konvencije koje određuju načine na koje se pravo stvara u tom sistemu i načine na koje se primjenjuje na pojedinačne slučajeve. U stabilnim pravnim sistemima mi bi također pronašli pravila i konvencije koje određuju strukturu suvereniteta, različite organe vlade, i vrste autoriteta kojeg imaju." (''[[Tumačenje i pravna teorija]]'')
**"Legitimnost ustava mora ležati u rješenjima koja nudi za probleme s kojima smo suočeni, a ne u ciljevima, koliko god oni bili plemeniti i pohvalni, koje su tvorci ustava imali. Preporučljivo je imati na umu da su tvorci ustava također mogli imati ciljeve i namjere koje nisu tako plemenite i pohvalne." (''Ibid.'')
**"U pravnom smislu, ustav znači ono što vrhovni ili ustavni sud uzima da on znači. I kako se njihovo tumačenje mijenja, tako se mijenja i pravno značenje samog ustava. Stoga teza koju smo ispitivali, prema kojoj sudije imaju ovlaštenje da tumače ustav, ali ne i da ga mijenjanju, neutemeljena je. Bilo koje tumačenje ustava mijenja njegovo pravno značenje, i prema tome, sam ustav [...] [Č]ak i pogrešna tumačenja stvaraju pravo." (''Ibid.'')

*[[Aristotel]]
**"Isto tako nisu posvuda iste one stvari koje su pravedne ne po naravi, nego po ljudima, jer nisu isti ni državni ustavi, ali ipak svugdje postoji samo jedan koji je najbolji prema naravi." (''[[Nikomahova etika]]'')

*[[Berislav Perić]]
**"Ustav je u stvari ''program vladanja i vlasti''." (''[[Država i pravni sustav]]'')

*[[Edin Šarčević]]
**"Ustavnopravna analiza koja se ograničava samo na normativna rješenja i na iznalaženje elemenata koji su sadržani u pravnim aktima ostaje na površini problema: ona zapada u logičke (re)konstrukcije koje zamagljuju stvarnu zavisnost socijalnih odnosa od ustavnog prava. U nju se, prema tome, moraju uključiti pitanja konkretnih socijalnih konstelacija, pitanja ostvarivanja ustavnih premisa u sudskoj praksi, u državnim tijelima u uzajamnoj komunikaciji državnih organa, kao i pitanja pozicioniranja apstraktnog čovjeka u odnosu na državnu vlast: da li je on u svakoj konstelaciji suočen sa preglednim uređenjem koje obezbjeđuje pravdu ili sa sistemom koji iza privida zakonitosti producira strah, nesigurnost, ukratko, sa sistemom koji mehanizmima ustavnog prava pervertira ideju pravde." (''[[Ustav iz nužde]]'')

*[[Filip Vujanović]]
**"Mislim da bi bilo loše za Crnu Goru da se na referendumu usvaja ustav. To bi produbilo naše podjele i pokazalo da nije postojalo dovoljno demokratske kondicije u okviru parlamenta da se o pitanjima, za koja ne bih rekao da su presudno važna, postigne dogovor." (za ''Republiku'')

*[[Georg Jellinek]]
**"Ustav države obuhvata pravna pravila koja određuju najviše organe države, koja utvrđuju način njihovog obrazovanja, njihove uzajamne odnose i domen djelovanja i, najzad, osnovno mjesto svakoga od njih u odnosu na državnu vlast." (''L'Etat moderne et son droit'') 

*[[Hans Kelsen]]
**"Naredba gangstera da mu se izruči određena svota novca, ima isto subjektivno značenje kao i ukaz službenika porezne uprave. Naime, značenje da pojedinac na kog se ukaz odnosi izruči određeni iznos novca. Međutim, samo ukaz službenika, a ne i gangstera, ima značenje važeće, za adresata obvezujuće norme...: jer je akt službenika porezne uprave opunomoćen poreznim zakonom, dok akt gangstera ne počiva ni na kakvoj sličnoj normi. To da zakonodavni akt, koji ima subjektivno značenje važeće norme ujedno i objektivno ima to značenje... jest stoga što ustav dodjeljuje zakonodavnom aktu taj objektivni smisao." (''Die Rechtsordnung als hierarchisches System von Zwangsnormen'')
**"Ako počnemo s proučavanjem državno-pravnog poredka, ne i narodnog prava, te se upitamo o temelju važenja povijesno prvog ustava, tj. ustav, koji nije nastao na način ustavno skladne izmjene prijašnjeg ustava, onda odgovor može glasiti samo da... važenje tog ustava... mora biti pretpostavljeno..." (''Ibid.'')

*[[Hegel]]
**"Ustav mora po sebi i za sebe biti na čvrstom tlu na kojemu stoji zakonodavna vlast i on stoga ne mora biti tek sačinjen. Ustav dakle ''jest'', ali on isto tako bitno ''postaje'', to znači, on napreduje u obrazovanju. Ovo napredovanje jedno je mijenjanje koje je neupadljivo i nema formu promjene [...] Tako je, dakle, dalje obrazovanje nekog stanja prividno mirno i neprimjetno. Nakon dugog vremena ustav na ovaj način dolazi do jednog posve drugog stanja nego ranije." (''[[Osnovne crte filozofije prava]]'')

*[[Jack Balkin]]
**"Ustav nije bio dovršen u trenutku njegovog usvajanja. On je i uvijek jeste djelo u nastanku. To je ujedno simptom njegove nesavršenosti i izvor njegovog potencijalnog poboljšanja. Ustav ističe svoju legitimnost, ali da bi ustavni projekat kao cjelina bio legitiman, ljudi moraju vjerovati da je dovoljno vrijedan njihovog poštovanja da opravda državnu prisilu nad njima i drugima. I budući da za mnoge ljude on trenutno nije vrijedan poštovanja, ljudi moraju imati vjeru da, uprkos njegovim trenutnim nesavršenostima, on može takav postati vremenom. / Za mnoge ljude, problem ustavne vjere uopće ne nastaje. Mnogi ljudi mogu biti razumno spokojni sa statusom quo; drugi, međutim, da li iz patriotizma, inercije, ili oboje, mogu vjerovati da je sistem sasvim uredu takav kakav je. Za takve ljude, ustavna vjera nije naročito teška; uistinu, ona ne mora biti uopće važna. Ali za ljude koji se nađu u poziciji disidenta, koji vide ozbiljne nepravde, i koji su zabrinuti da zemlja izmiče kontroli, ustavna vjera je izrazito važna. Za te ljude, Ustav-u-praksi nije vrijedan njihovog obožavanja i poštovanja. Vjernost ustavnom projektu - i samom Ustavu - prema tome zahtijeva vjeru u eventualno iskupljenje Ustava. Ustavno iskupljenje nije garantovano, a čak i kada dođe, nikada nije potpuno, nikada nije savršeno, i nikada nije sasvim nevino. Ipak, mogućnost ustavnog iskupljenja potcrtava vjeru u trenutni sistem, naročito za ustavne disidente. Sa takvom vjerom, naš sporazum sa paklom mogao bi već postati povelja iskupljenja; bez takve vjere, on ostaje pakt sa smrću." (''The Distribution of Political Faith'') 
**"U ''Ustavnom iskupljenju'', tvrdio sam da kada kažemo da imamo vjeru u Ustav, mi ne govorimo samo da imamo vjeru u određeni ''tekst''; mi također govorimo da imamo vjeru u ''ljude'' i razvoj ''institucija'' ustavne demokratije kroz koje se izražava narodna volja. Prema tome, ono što je iskupljuje nije samo niz premisa u dokumentu, već transgeneracijski ustavni projekat i ljudi. Iza ustava su ljudi koji žive unutar političkog okvira. Politička vjera nije opklada na određene riječi, već na članove političke zajednice koji biraju da žive - ili da ne žive - po tim riječima." (''Ibid.'') 
**"Neki ljudi možda prihvataju sadašnji sistem ne zato što vjeruju da je moralno ili demokratski adekvatan, već zato što se plaše da će čak gori sistem nastati koji će imati čak manje legitimiteta. Ovi ljudi utemeljuju svoje prihvatanje režima ne u ustavnoj vjeri u bolji svijet, već u ustavnu strepnju od goreg. / Ustavna strepnja je inverzija ustavne vjere. Osoba koja djeluje iz ustavne strepnje vjeruje da je sadašnji sistem - nepravedan kakav je - vjerovatno bolji nego alternative. Takva osoba ima neku vrstu ustavne vjere. Ali ono što dominira njihovim svjetonazorom nije nada u bolje sutra, već strah od toga što promjena može donijeti. Ovo viđenje političkog legitimiteta - ono utemeljeno na strepnji prije nego nadi - bliže je [[Thomas Hobbes|Thomasu Hobbesu]] nego Fredericku Douglassu." (''Ibid.'')  
**"Može li ustavna strepnja - nasuprot ustavnoj nadi - činiti osnov ustavnog legitimiteta? Liberalni princip legitimiteta tvrdi da je država legitimna kada bi sve razumne osobe pristale na upotrebu sile države protiv njih i drugih. Sada, ako se veoma nepravedan ustav čini najboljim što imamo, i ako se plašimo da njegovo odbacivanje može voditi značajno gorem stanju stvari, ili raspadu društvenog poretka, onda sve razumne osobe bi mogle na njega pristati, i prema tome ustavna strepnja mogla bi biti osnov za političku legitimnost. To nije liberalizam nade, ili čak [[John Rawls|Rawlsov]] liberalisam razumnog preklapajućeg konsenzusa, već liberalizam strepnje. To je [[Thomas Hobbes|hobbsijanski]] liberalizam, koji možda uopće nije veoma liberalan, da ne spominjemo jednakost [...] [N]eki ljudi mogli bi se držati Ustava iz straha radije nego nade. Ipak, vjerovatnije je da su pogledi mnogih ljudi o Ustavu komplicirani spoj političke vjere i političke strepnje. Ljudi se nadaju da se Ustav može iskupiti vremenom, i plaše se njegovog napuštanja za nesigurnu budućnost. Postavljeno na ovaj način, mi možemo posmatrati ustavnu vjeru i ustavnu strepnju ne kao kontradiktorne ili nekompatibilne, već kao dijelove veće distribucije vjere i nepovjerenja koja može činiti političku vjeru mnogih ljudi." (''Ibid.'')      
**"Moglo bi se pomisliti da usvajanje stava ustavne strepnje izbjegava problem idolatrije u potpunosti jer ustavna strepnja nema nikakve vjere ni u Ustav kakav postoji, ni u budući ustav koji ga treba zamijeniti. Nema ljubavi ni prema sadašnjosti ni prema budućnosti. Ali ustavna strepnja rizikuje drugačiji problem. Predajući nadu, riskira pretvaranje historijske slučajnosti u političku nužnost. Tretirajući status quo kao najbolje što možemo učiniti, zatvara vrata na mogućnost bolje budućnosti. Problem nije u tome da politička strepnja zamjenjuje postojeće institucije sa božanstvenim, već da riskira pretvarajući sve alternativne mogućnosti u demone. To jeste, ustavna strepnja pretvara nepoznato u svemoguće zlo božanstvo. Ako je opasnost političke nade naivnost, opasnost političkog straha je gušenje političke mašte. Ustavni strah riskira neopravdanu odbranu statusa quo. On riskira sanktifikaciju postojećeg - uključujući postojeće nepravde - na mišljenju da je to vjerovatno najmanje loš od svih mogućih svjetova." (''Ibid.'')

*[[Joseph Raz]]
**"Ja ću smatrati da su ustavi definirani kombinacijom sedam odlika [...] [Prva] odlika identificira ustav kao ''konstituirajući'' za pravnu i političku strukturu tog pravnog sistema [...] [U]stav je ''stabilan'', barem u aspiraciji [...] [U]stav - kada govorimo o ovoj odlici - je ''pisan'' [...] [U]stav je ''superiorno pravo'' [...] [U]stav je ''utuživ'' [...] [U]stav je ''utvrđen'' [...] [U]stav ističe ''zajedničku ideologiju''." (''On Authority and Interpretation of Constitutions: Some Preliminaries'')
**"Ustavna teorija sastoji se od dva glavna dijela, objašnjenja autoriteta ustava, i objašnjenja načina na koji ustavi trebaju biti tumačeni. Prvi objašnjava pod kojim uslovima je ustav države legitiman, prema tome utvrđujući uslov pod kojim mu se građani imaju dužnost pokoravati. Čineći to, nudi objašnjenje principa političke moralnosti koji podupiru ustav, ukoliko što opravdavaju i legitimiziraju njegovo provođenje, ukoliko je uistinu opravdan. Teorija ustavnog tumačenja objašnjava načine na koje su određeni principi ustavnog tumačenja u različitim državama. Princip ustavne teorije koji ima široku podršku kaže da principi ustavnog tumačenja zavise u dijelu o teoriji ustavnog autoriteta. U određenju uslova ustavnog legitimiteta, teorija autoriteta ustava doprinosti određivanju principa tumačenja." (''Ibid.'')
**"[Č]ak i ako novi ustavi mogu izvoditi svoj autoritet iz autoriteta svojih tvoraca, stari ustavi, ukliko su uopće moralno valjani, moraju izvoditi svoj autoritet iz drugih izvora [...] Ali, ukoliko je tačan moj zaključak, neki bi mogli prigovoriti, onda je nekad nakon njegovog usvajanja ustav zastario i novi, drugačiji, ustav je došao na njegovo mjesto. Ali ovo je jednostavni nesporazum. Moj argument nije da se ustav promijenio, već da su se promijenili razlozi njegove valjanosti. Pravo može biti valjano iz različitih razloga, te se oni mogu mijenjati, bez da se pravo mijenja." (''Ibid.'')
**"''Dokle god ostaju u okviru granica postavljenih od moralnih principa'', ustavi sami sebi potvrđuju valjanost, utoliko što se njihova valjanost izvodi iz ničega više od činjenice da su tu. Treba se dodati da ovaj zaključak slijedi ''ako moralnost nedovoljno utvrđuje'' principe koji se tiču forme vlade i sadržaja pojedinačnih subjektivnih prava zajamčenih u ustavima [...] Osnovna posljedica jeste da je u okviru širokih granica postavljenih od moralnih principa, pravo temeljeno na praksi samo-opravdavajuće. Ustav države je legitimni ustav jer je to ustav kojeg ima.  " (''Ibid.'') 
**"[T]emeljni i snažni konzervativni argument [ustavne stabilnosti]: dok je moguće predvidjeti neposredne posljedice malih promjena u pravnim i društvenim praksama, promjene koje se događaju unutar postojećih struktura i nepotresaju ih, nemoguće je predvidjeti posljedice radikalnih promjena velikih razmjera [...] Samo po sebi to nije argument protiv radikalne reforme i promjene. Ne pokazuje da je vjerovatno da će radikalne reforme biti zgoreg. Ali on ipak potkopava mnoge razloge koje ljudi često brane u svojim nastojanjima za radikalnom reformom. Zajedno sa prednostima stabilnosti, to pridonosi određenom konzervativnom odnosu ponekad istaknutom isticanjem da u relativno stabilnim i pristojnim društvima postoji pretpostavka u prilog kontinuiteta u odnosu na koju se svi prijedlozi za promjenu moraju mjeriti." (''Ibid.'')
**"Općenito govoreći, argument stabilnosti i nedovoljne moralne određenosti ustavnih principa zajedno ustanovljavaju samo-legitimacijski aspekt ustavnih praksi i tradicija. [Ipak, postoje] dvije temeljne razlike između njih. / Na prvom mjestu, argument nedovoljne određenosti znači da u okviru širokih granica određenih moralnim principima sâmo postojanje ustava ustanovljava da je dobar ustav za predmetnu državu. I drugi bi bili dobri, ali budući da nisu usvojeni, ne oni već onaj koji je zajamčenn u praksama te države je njen legitimni ustav. Poželjnost stabilnosti ne određuje da je ustav legitiman. Ona se primjenjuje čak i na nelegitimne ustave. Nedostaci koji dolaze s nestabilnošću primjenjivi su i tamo, ali oni se prevazilaze drugim obzirima. / Drugo, dok argument nedovoljne određenosti dopušta da su, u granicama, postojeći ustavi samo-legitimirajući, to ne predstavlja razlog za nemijenjanjem ustava. Ustav je legitiman, ali također bi bile i mnoge alternative koje bi imali na njegovom mjestu. Argumenti stabilnosti, s druge strane, iako ne ustanovljavaju legitimnost postojećeg ustava, ustanovljavaju postojanje razloga za nemijenjanje postojećeg ustava. / Stvari su drugačije ako je ustav moralno legitiman - to jeste, ukoliko utemeljuje jedan od dozvoljenih oblika vladavine, ako leži u okviru dopuštenog kao što je određeno moralnim obzirima. Kada je tako, argumenti nedovoljne određenosti i stabilnosti udružuju se u legitimaciji ustava i pružaju razlog za zadržavanjem ustavne tradicije takve kakva je. / Kakvu ulogu, ako ikakvu, igraju tvorci ustava u davanju legitimnosti? Njihova uloga može imati veliki praktični značaj, iako je to sekundarna uloga, iz teorijske tačke gledišta. U osnovi oni pomažu da se pokrene ustavna tradicija, i ponekad njihov ugled pomaže mu da opstane. Oni ga mogu obdariti autoritetom u njegovim ranim godinama, a ugled kojeg uživaju može biti od velike važnosti u određivanju voljnosti stanovništva, i njihovih politički aktivnih grupa, da ga poštuju. Ta voljnost je ključna za opstanak i legitimitet ustava. Ali takva je u onoj mjeri u kojoj pomaže da dovode ustav u granice moralno dopuštenog." (''Ibid.'')              

*[[John Gardner]]
**"Ustav je konceptualna nužnost svakog pravnog sistema. U svakom pravnom sistemu postoje pravila koja preciziraju značajne institucije i zvaničnike vlade, i određuju ko će od njih šta činiti, i kako će međusobno djelovati, i kako će se određivati njihovo članstvo i sukcesija, i tako dalje." (''Can There Be a Written Constitution?'')
**"Pitanje o ustavu za 64,000 dolara je sljedeće: u ozbiljnoj ustavnoj krizi, čija odanost će ležati gdje (i ko ima oružje i ko ima brojnost na svojoj strani)?" (''Ibid.'')
**"Ustav, kao što sam kazao, jeste ono što određuje institucije inherentnih ovlaštenja. Problem u nastajanju je sljedeći. Institucije inherentnih ovlaštenja u svakom pravnom sistemu su također one koje se identificiraju onim što je [[H. L. A. Hart]] nazvao 'pravila priznanja'. Da budemo tačniji, ona su identificirana konačnim pravilima priznanja tog pravnog sistema. A konačna pravila priznanja pravnog sistema, kao što je Hart objasnio, ne mogu biti usvojena, ili na drugi način kanonički formulisana. Ona ne mogu postojati u zakonodavstvu. Ona postoje samo u praksama zvaničnika. Postavljajući to na više tehnički način, ona mogu samo biti običajna pravila ''in foro''. Zašto? Da uveliko pojednostavimo: bilo koji pokušaj da stvorimo konačno pravilo priznavanja zakonodavstvom zahtjeva da postoji viši zakonodavac sa ovlaštenjem da dodijeli izvorno ili inherentno ovlaštenje. Ali, tu postoji kontradikcija. Ako postoji viši zakonodavac koji dodjeljuje ovlaštenje, slijedi da ovlaštenje koje je dodijeljeno nije izvorno ili inherentno, već delegirano. Pravilo priznanja koje je stvoreno nije, drugim riječima, konačno pravilo priznanja. Slijedi da konačno pravilo priznanja ne može biti predmet legislacije [...] Ili, ''pace'' Hart, neki pravni sistemi nemaju konačna pravila priznanja, ili je moguće da konačno pravilo priznanja, ''pace'' Hart, bude legislativno pravilo. Oba ova zaključka su, međutim, nedovoljno podržana argumentom koji je upravo skiciran." (''Ibid.'')
**"(1) Pravila koja ''identificiraju'' institucije inherentnih ovlaštenja ne iscrpljuju pravila koja ''reguliraju'' te institucije [...] Prema tome, Hartov argument u smislu da konačna pravila priznanja pravnog sistema mogu samo biti običajna pravila ne podrazumijevaju da samo običajna pravila reguliraju institucije inherentnih ovlaštenja. Ostavljena je mogućnost da u nekim pravnim sistemima ustavna pravila presuđivanja i promjene - pravila koja obdaruju institucije inherentnih ovlaštenja sa njihovim inherentnim ovlaštenjima - mogu biti ne-običajna. Prema tome, ostaje mogući sadržaj za pisani ustav, naime dodjeljivanje inherentnih pravnih ovlaštenja koja odgovaraju dužnostima koje su nametnute konačnim pravilima priznanja sistema [...] (2) [K]onačna pravila priznanja [...] leže izvan ustava. Pravila priznanja su potrebna čak i da se identifikuju pravila ustava. Mora se znati, čak i o tim pravilima, da ona zadovoljavaju konačne kriterije pravne valjanosti za pravni sistem kojeg se posmatra, prije nego što ih se identificira kao ustavna pravila sistema [...] To su pravila koja nude ono što Hart naziva 'kriterijume' prema kojima se pravo (pravo određenog sistema) može priznati kao pravo (pravo tog sistema). Po svojoj prirodi ona ne moraju i sama zadovoljiti te kriterije. Ona se nalaze u običajima zvaničnika koji primjenjuju pravo, ali ne slijedi da ona moraju (iako ona mogu) identificirati običaje zvaničnika koji primjenjuju pravo kao izvore prava. U tom smislu ona su iznad prava radije nego dio njega. To nam dopušta da prepoznamo da postoje konačna pravila priznanja koja su, tako da kažemo, iznad ustava dok se istovremeno slažemo da ne može postojati nikakvo ''pravo'' koje je iznad ustava. Ustavno pravo je najviše dokle pravo može dobaciti. Prema tome, pisani ustav može postojati čak i ako mora postojati običajno pravilo priznanja iznad njega, ono koje ga identificira kao ustav, i obavezuje primjenjivaće prava pravnog sistema, ''qua'' primjenjivaće prava tog pravnog sistema, da ga slijede [...] (3) Ustavno pravo regulira one institucije koje, u skladu s pravom, ili imaju inherentna ili ''nepovratno delegirana'' ovlaštenja. Tokom vremena institucije sa nepovratno delegiranim ovlaštenjima mogu se početi smatrati, po pravu, kao da imaju inherentna ovlaštenja. Ali striktno govoreći to ne mora biti slučaj." (''Ibid.'') 
**"[U]stavni autoriteti [...] ne moraju biti identifikovani u konačnim pravilima priznanja sistema, čak i u onom pravilu priznanja zahvaljujući kojem su oni ustavni autoriteti. Ukoliko je ustav pisan, samo [...] pisani ustav mora biti identifikovan u relevantnom pravilu prizanja, dok su glavne ustavne institucije one koje su identificirane ''u'' pisanom ustavu. Ovim putem također možemo vidjeti da običajno pravilo priznanja može biti usklađeno sa pisanim ustavom." (''Ibid.'')
**"Ustavi se ne iscrpljuju njihovim pravom. U svakoj državi sa ustavom, i prema tome u svakoj državi sa pravnim sistemom, postoje također ustavna pravila koja se ističu od ostatka ustava upravo u tome što su pravila o kojima autoritativne institucije za primjenu prava ne mogu činiti autoritativne primjene. Ovo stvara prostor za djelovanja koja su neustavna, ali koja nisu ni nezakonita, niti pravo nevaljana." (''Ibid.'')
**"Na dan usvajanja novi ustav je u potpunosti pisano pravo. Ali, taj dan ne traje. Čim se počnu javljati sazreli sporovi koji se tiču značenja ustavnih odredaba, pisano ustavno pravo neizbježno se mora popuniti sa sudskom praksom i/ili običajnim pravom. Ono što je pisano u ustavu mora se pojačati sa više određenog značenja, i večim dijelom to se mora učiniti u trenutku njegove autoritativne primjene, prvenstveno od sudija. Sa protekom vremena, takvo pravo stvoreno od sudija počinje predominirati nad dijelom ustavnog prava koje postoji odvojeno od njega. Sa protekom vremena, saznaje se sve manji dio prava ustava - ili u svakom slučaju sve manji dio materijala od kojih se sačinjava pravo ustava - samo čitanjem ustavnog teksta." (''Ibid.'')
**"Svaki ustav koji dopušta autoritativno presuđivanje po pitanju sopstvene primjene ne može a da ne bude u određenom stepenu živi ustav, t.j. ne može a da ne sadrži manje prava na svom početku nego što će ga sadržavati kasnije." (''Ibid.'')
**"Možda se pravo ustava (ili ustavno pravo) ne treba smatrati identičnim sa samim ustavom, čak i ako ograničimo našu pažnju na dijelove ustava koji čine dio prava [...] [J]edna moguća karika između dva moguća predmeta tumačenja koja su upravo spomenuta - ustavnog prava i kanonskog ustavnog teksta - jeste da prvi može sam predstavljati tumačenje drugog. Drugim riječima, tumačenje ustavnog prava je djelimično drugo-razredna aktivnost u kojoj se tumače pokušaji i tvrdnje drugih, prvenstveno sudija, da tumače kanonski tekst. Tumačenje teksta jeste objašnjavanje (ili isticanje) nekog značenja kojeg ima. Ta istina o tumačenju dovela me je do misli da, utoliko što je ustavna sudska praksa tumačila ustavni tekst da uključuje norme koje nisu već dio njegovog značenja, to se ne može ubrojati među tumačenje. Ali nije dio koncepta tumačenja da značenje koje neko objašnjava tumačenjem mora već biti dio teksta prije nego što ga neko tako protumači. Može se tumačiti tekst dajući mu neko značenje, tako da ono ima to značenje od sada zahvaljujući činjenici da mu ga je neko dao [...] Ovo sugeriše da možemo priuštiti da zauzmemo ekstenzivnije viđenje toga što je pisani ustav, i pisano pravo općenito. Mi možemo uključiti pod naslov 'pisano pravo' i tekst i njegovo značenje (jer bez značenja nema prava u tekstu) i mi trebamo uključiti u njegovo značenje koje god značenje ima, pravno govoreći. To uključuje značenje koje je autoritativno ekstraktovano iz njega od interpretativnih nalazača kao i značenje koje mu je autoritativno prikačeno od interpretativnih inovatora." (''Ibid.'')
**"Gdje postoji pisani ustav, ne postoji logička prepreka da cjelokupno pravo ustava bude pisano pravo. Jer, ne postoji logička prepreka da u potpunosti bude sadržan u tekstu, ili zato što je tamo pronađen u kasnijim presudama sudova, ili što je tamo stavljen kasnijim presudama sudova. Pisani ustavi, ukratko, mogu biti u potpunosti pisani ustavi, jer njihov razvoj u sudskoj praksi, kroz tumačenje, ne može a da ne postane dio njihovog značenja ''qua'' pisanje." (''Ibid.'')

*[[Karl Marx]]
**"Kao što vjeroispovijest ne stvara [[čovjek]]a, nego čovjek vjeroispovijest, tako i ustav ne stvara narod, nego narod ustav." 
**"[[Demokratija]] je riješena zagonetka svih ustava." 

*[[Leon Duguit]]
**"[Ustav čine] zakoni koji regulišu političku organizaciju zemlje, nezavisno od oblika u kojem su oni donijeti." (''[[Rasprava o ustavnom pravu]]'')

*[[Maurice Duverger]]
**"Sa materijalnog gledišta, ustav jedne zemlje je skup njenih političkih institucija, bez obzira kakvim dokumentima se one utvrđuju." (''Institutions politiques et droit constitutionnel'')

*[[Mark A. Graber]]
**"Budući da svi ustavi ostaju kompromisi dokle god se građani ne mogu dogovoriti o kvalitetama dobrog društva, većina ljudi vjerovatno će smatrati da njihov trenutni ustav pruža previše ili premalo zaštite za državne i lokalne interese, imovinu, privatnost, religiju, rasnu jednakost, i druge građanske slobode i prava. U razmatranju koliko zla bi oni tumačili da njihov ustav dopušta, članovi svih ustavnih zajednica moraju konsultovati svoje ustavne aspiracije i razmisliti koliko još zla će oni tolerisati kao cijenu za uživanje kontinuiranih koristi ustavne unije." (''[[Dred Scott i problem ustavnog zla]]'')

*[[Miodrag Jovičić]]
**"Shvatanje ustava u materijalnom smislu polazi od konstatacije da svaka država ima ustav, tj. da nema države bez ustava. Istovremenost nastanka države i prava, stvaranja jednog državnopravnog poretka, nužno podrazumijeva postojanje nekih obaveznih pravila koja predstavljaju osnovu na kojoj se izgrađuju i država i pravo. Ta prvobitna pravila koja se u svom rudimentarnom obliku mogu da sastoje i iz jednog jedinog pravila (recimo: Sva vlast pripada vladaru), sa razvojem države izrastaju u čitav složen sistem pravila koja, kao izraz državne volje (volje vladara, odnosno volje vladajuće klase), postaju općeobavezna pravna pravila. Sistem takvih općeobaveznih pravnih pravila ima za svoju osnovu i ishodišnu tačku ono što se zove ustavom zemlje. U tom smislu uzeto, nesumnjivo je da svaka država ima svoj ustav." (''[[O ustavu: teorijsko-komparativna studija]]'')
**"[U]stav u materijalnom smislu nesumnjivo postoji u svakoj zemlji [...] [O]n predstavlja skup osnovnih pravila (bez obzira na njihovu formu) koja uslovljavaju i regulišu dato društveno uređenje." (''Ibid.'') 
**"Uvijek kada se izraz ''ustav'' ničim ne kvalifikuje, misli se u stvari na ustav u formalnom smislu, pisani akt najveće pravne snage [...] Prvo obilježje odredbe ustava u formalnom smislu je da je to ''pisani'' akt [...] Drugo, obilježje sastoji se u konstataciji da je u pitanju pisani ''akt'' (dakle, u singularu - jedan akt) [...] [T]reće, najvažnije obilježje sastoji se u tome što je ustav u formalnom smislu pisani akt ''najveće pravne snage''." (''Ibid.'') 
**"Ustav je pisani akt najveće pravne snage koji prvenstveno reguliše osnove državnog i društvenog uređenja date zemlje." (''Ibid.'')

*[[Sead Fetahagić]]
**"Naše nacionalne vođe uhvatile su se žvake o nacionalnom, neprestano ljudima puneći glavu o veličini pripadanja svojoj naciji, a da li će ti nacionalno osviješteni ljudi imati šta da jedu – to je manje važno. Kako će se izvršiti nacionalna preraspodjela u oganima vlasti, to je osnovna preokupacija u ovim dogovaranjima oko preinake Ustava. Gladnom i bosom narodu ne treba nikakav ustav, jer praznog stomaka ne može se biti ni dobar pripadnik nacije. Što više moćnici pričaju o Srbima, Hrvatima i Bošnjacima, sve manje govore o ljudima. Pa, prema tome, nije ni čudo što se posljednjih godina povećava broj nezaposlenih. Dok naše vođe brinu o Bošnjacima, Srbima i Hrvatime, ne mogu još brinuti i o nezaposlenima!" 

*[[William Ewart Gladstone]]
**"Ako je britanski ustav najsuptilnije djelo koje je nastalo tijekom napredovanja historije, američki je ustav najčudesnije djelo što su ga ikad u jednom trenutku stvorili moral i ljudi." 

*[[William Shakespeare]]
**"Ustav nam je čvrst, [[zakon]]i prestogi - 
::Đemovi to su nužni - uzda i am
::Za jogunastog ata - al' mi, eto,
::Sve zakone te, na žalost našu,
::Devetnaest već ljeta puštamo
::Da čame kao neki lav matori
::Što manuo se lova i samo drijema
::U jami svojoj!... Kao što očevi
::Nježnoga srca dohvate brezov prut
::Samo da djecu zaplaše - nipošto
::Da ih istuku - te prut vremenom 
::Postane više predmet poruge
::Nego dječijeg straha - tako su i ovi
::Zakoni naši što ne kažnjavaju
::Zamrli davno, te drskost za nos 
::[[Pravda|Pravdu]] nam vuče, a svijet ne zna više
::Za uljudnost!" (''[[Mjera za mjeru]]'')

== Poslovice ==


== Također pogledajte ==

*[[Zakon]]
[[Kategorija:Tema]]
{{Wikipedia}}

[[cs:Ústava]]
[[pl:Konstytucja]]