Revision 46647 of "Tumačenje" on bswikiquote

----

==Citati==

*[[Andrei Marmor]]
**"U uobičajenom korištenju jezika, kompetentni korisnici jednostavno čuju ili pročitaju nešto, i shodno tome razumiju šta izričaj znači. To se ne svodi na tumačenje izričaja. Tumačenje dolazi na scenu samo kada postoji nešto što nije jasno, kada postoji pitanje, ili zagonetka, nešto što se treba pojasniti. Uvijek postoji mogućnost nerazumijevanja, naravno, ali opet, nerazumijevanje ne zahtijeva tumačenje. Mi tipično pojašnjavamo nerazumijevanje ističući relevantnu činjenicu, npr. "to nije ono što x znači", ili "to nije ono što sam mislio", ili slično. Tumačenje, s druge strane, nije primjer pojašnjavanja nerazumijevanja. Vi ne tumačite ništa pukim upućivanjem na određenu činjenicu (lingvističku ili drugu) o tekstu ili njegovim predmetnim okolnostima. Tumačenje uvijek mora ići izvan nivoa standardnog razumijevanja značenja relevantnog izričaja. Kada ponudite tumačenje određenog teksta, vi težite da istaknete određeni aspekt teksta koji se nije mogao jednostavno shvaćen, recimo, njegovim čitanjem i shodno tome razumijevanjem onoga što izričaj znači. Prema tome, barem u jednom jasnom smislu, tumačenje uvijek dodaje nešto, novi aspekt teksta koji nije prethodno bio prepoznat ili uvažavan." (''[[Tumačenje i pravna teorija]]'')
**"[O]pćenito govoreći, nije u prirodi prava, kao što je u prirodi umjetnosti, da postane kulturni objekat koji je odvojen od specifičnog komunikativnog sadržaja koji je namjerio da prenese. Umjetnost je tu da se tumači; pravo je tu da se po njemu postupa." (''[[Filozofija prava (Marmor)|Filozofija prava]]'')
**"Pravo zahtijeva tumačenje kada je njegov sadržaj neodređen u pojedinom slučaju njegove primjene. Postoje tri osnovna izvora neodređenosti u pravu: sukob između različitih pravnih normi koje su primjenjive, semantička neodređenost, i određene pragmatične odlike komunikacije. Treba primijetiti, međutim, da se mora napraviti razlika između dvije vrste slučajeva. Ponekad [...] ne postoji pravo koje je primjenjivo na predmetni slučaj. Određeni spor ili pravno pitanje može biti neutvrđeno postojećim pravom iz jednostavnog razloga što ne postoji pravo koje se na njega primjenjuje. U takvim slučajevima, sudovi moraju utvrditi predmet popunjavajući praznine - u osnovi stvarajući pravo koje bi odlučilo slučaj. Da li želimo da nazovemo takve slučajeve ''tumačenjem'' od malog je značaja." (''Ibid.'')

*[[Nikola Visković]]
**"Tumačenje pravnih odredaba (pravnih normi) jest duhovna djelatnost kojom se otkrivaju moguća značenja pravnih odredaba i u njima hipoteze, traženja, određenja delikta i sankcije, te se određuje koje od tih značenja je najbolje - općenito (kod apstraktnog tumačenja) ili za konkretni pravni odnos (kod konkretnog tumačenja)." (''[[Država i pravo]]'')

*[[Robert Cover]]
**"Pravno tumačenje se odvija na polju boli i smrti. Ovo je istinito na više načina. Pravni interpretativni akti signaliziraju i uzrokuju nametanje nasilja nad drugima: sudinica artikulira njeno razumijevanje teksta, i kao rezultat, neko gubi svoju slobodu, svoju imovinu, svoju djecu, čak i svoj život. Tumačenja u pravu također predstavljaju opravdanja za nasilje koje se već dogodilo ili koje se treba dogoditi. Kada su tumači završili svoj posao, oni često iza sebe ostavljaju žrtve čiji su životi rastrgani od ovih organiziranih, društvenih praksi nasilja. Ni pravno tumačenje ni nasilje koje uzrokuje ne mogu biti propisno razumljeni razdvojeni jedni od drugih. Toliko je jasno, iako sve veća literatura koja se zalaže za centralnost interpretativnih praksi u pravu nemarno ga zanemaruje." (''Violence and the Word'')
**"Ali upravo je ovo ugrađivanje razumijevanja političkog teksta u institucionalne oblike djelovanja ono što razlikuje pravno tumačenje od tumačenja književnosti, od političke filozofije, i od ustavne kritike. Pravno tumačenje ili se igra na polju boli i smrti ili je nešto manje (ili više) od prava." (''Ibid.'')
**"Pravno tumačenje, prema tome, nikada ne može biti "slobodno"; ono nikada ne može biti samo funkcija razumijevanja teksta ili slova. Niti može biti jednostavna funkcija onoga što tumač drži da je jednostavno čitanje "društvenog teksta", čitanje svih relevantnih društvenih podataka. Pravno tumačenje mora biti sposobno transformirati sebe u djelovanje; ono mora biti sposobno prevladati ograničenja protiv nasilja da bi ostvarilo svoja neophodna djela; ono mora biti sposobno skupiti dovoljnu mjeru nasilja da odvrati odmazdu i osvetu. / Da bi održalo ove kritične karike u efektivnom nasilnom ponašanju, pravno tumačenje mora refleksivno uzeti u obzir svoju sopstvenu društvenu organizaciju. U takvoj refleksiji, tumač na taj način predaje nešto od svoje nezavisnosti uma i autonomije prosuđivanja, jer pravno značenje koje bi neki hipotetički Herkules (Hiporkules) mogao konstruisati iz mora našeg pravnog i društvenog teksta je samo jedan element u institucionalnoj praksi koju zovemo pravo. Koherentno pravno značenje je element u pravnom tumačenju. Ali to je element koji je potencijalno u napetosti sa potrebom stvaranja efektivnog djelovanja u nasilnom kontekstu. Ni efektivno djelovanje niti koherentno značenje ne mogu biti održani, odvojeno ili zajedno, bez cjelokupne strukture društvene saradnje. Stoga, pravno tumačenje je forma povezanog tumačenja, povezanog ujedno sa praktičnom primjenom (sa djelima koje implicira) i ekologijom jurisdikcijskih uloga (uslova efektivne dominacije). Poveznice su recipročne. Jer djela društvenog nasilja kao što ih znamo također zahtijevaju da budu činjena razumljivim - da budu ujedno subjekt tumačenja i specijaliziranih i ograničenih formi ponašanja koje su "uloge". I ponašanje unutar uloga koje očekujemo ne mogu niti postojati bez tumačenja koja objašnjavaju ionako besmislene obrasce snažnog djelovanja i nedjelovanja, niti biti razumljiva bez razumijevanja djela za koja su stvorena da učine ostvarivim." (''Ibid.'') 
**"Sada se javlja pitanje, šta je istinski čin pravnog tumačenja? Hipotetičko razumijevanje jednog uma postavljenog u, istina, hipotetičku poziciju da ima mogućnost da sam donese konačne presude? Ili stvarni proizvodi sudija koji djeluju pod ograničenjima potencijalnog grupnog nadzora svih odluka koje oni treba da učine stvarnim kroz kolektivno nasilje? Jedinstvena odluka hipotetičkog Herkulesa vjerovatnije će biti razgovijetnija i koherentnija nego kolektivna odluka mnogo sudija koji mogu činiti kompromise da bi došli do te odluke. Ali Hiporkules ne nosi niti može nositi silu kolektivnog nasilja. Ovaj nedostatak je imanentan definiciji pravnog tumačenja kao mentalne aktivnosti osobe radije nego nasilne aktivnosti organizacije ljudi. Pa da budemo izričiti. Ako se čini gadnom pomisao da su smrt i bol u centru pravnog tumačenja, neka tako i bude. Ne bi bilo bolje da postoji samo zajednica argumenata, čitatelja i pisaca tekstova, tumača. Dokle god su smrt i bol dijelovi našeg političkog svijeta, neophodno je da oni budu u centru prava. Alternativa je istinski neprihvatljiva - da oni budu unutar naše politike ali izvan discipline pravila kolektivnih odluka i pojedinačnih napora da se ostvare ishodi kroz ta pravila. Činjenica da zahtijevamo više glasova nije, onda, slučajnost ili naročitost naših pravosudnih pravila. To je imanentno kakav god je uspjeg moguć u pripitomljavanju nasilja." (''Ibid.'')

*[[Scott J. Shapiro]]
**"[P]ostoji tumačenje koje dopušta pripisivanje pravnog autoriteta moralno nelegitimnim tijelima. Ključno je ovdje prepoznati da, iako se pojam "autoritet" u tvrdnjama pravnog autoriteta odnosi na moralnu moć, riječ "pravni" često ne mijenja ovu imeničnu-farzu; radije, njegova uloga jeste da kvalificira izjavu u kojoj je umetnuta. Kada pripišemo pravni autoritet nekome, drugim riječima, mi nužno ne pripisujemo bilo kakvu vrstu moralnog legitimiteta. Mi tvrdimo da, ''iz gledišta prava'', osoba koja je u pitanju ima moralno legitimnu moć. Slično, reći da je neko pravno obavezan da izvrši neku radnju ne mora obavezati onoga ko to ističe da potvrdi da je neko stvarno obavezan da izvrši tu radnju, odnosno, da ima moralnu obavezu da izvrši tu radnju. Izjava se može razumjeti utoliko da je iz pravnog gledišta neko (moralno) obavezan da izvrši tu radnju. Ovo se može nazvati "perspektivim" tumačenjem." (''[[Legalnost]]'')
**"Odgovaranje na niz moralnih pitanja je upravo bolest koju pravo želi da izliječi. Dworkinovo pravno tumačenje, prema tome, nanovo inficira pacijenta nakon što je zaraza bila neutralizirana." (''Ibid.'')
**"[P]olemika između tekstualizma i svrhovitog tumačenja nije u tome ''da li'' sudije trebaju postupati po pravu; spor se tiče, radije, kako postupati po pravu. Tekstualist vjeruje da sudije postupaju po pravu samo onda kada ga poštuju po slovu. Svrhovito tumačenje, s druge strane, poriče da je bukvalno tumačenje teksta pravo. Sudije postupaju po pravu samo kada tumače pravni tekst svrhovito, ne bukvalno [...] Polemika između tekstualista i svrhovitog tumačenja, prema tome, ne može biti riješena a priori. Da bi se znalo da li tumači trebaju imati diskreciju da odstupe od teksta kada bi to unaprijedilo svrhu predmetnog teksta, mora se pogledati sistem u kojem se tekst nalazi i odrediti njegovu ekonomiju povjerenja. Uistinu, u mnogim prilikama, moguće je tumačiti ovu meta-interpretativnu polemiku tačno kao spor oko ekonomije povjerenja određenih pravnih sistema. Tekstualist drži da ekonomija povjerenja određenog pravnog sistema ne podržava nivo povjerenja koji je neophodan za svrhovito tumačenje. Svrhovito tumačenje, s druge strane, vidi sudove kompetencija i karaktera koji su u podlozi planova sistema kao dovoljno odobravajućim da dozvole odstupanje od teksta u odgovarajućim okolnostima." (''Ibid.'')
**"Striktno govoreći, prema tome, ne postoji tačno tumačenje pravnog teksta. Pravno tumačenje je uvijek relativno u odnosu na subjekt: tekst se tumači tačno samo u odnosu na subjekt i njeno određeno mjesto unutar ekonomije povjerenja sistema. Suprotno, meta-tumač mora uvijek biti pažljiv da čuva svoju poziciju u sistemu u punom vidu, i da prilagođava njen interpretativni metod tako da ga harmonizira sa nivoom povjerenja koji joj je dodjeljen." (''Ibid.'')
**"[S]ubjektima koji uživaju visoko relativno povjerenje trebalo bi se redovno odobriti značajna diskrecija u tumačenju. Važno je, međutim, ne zaključiti iz ovoga da visoko relativno povjerenje nužno rezultira u svrhovitom tumačenju. Dok je svrhovito tumačenje značajno diskreciono, nisu sve značajno diskrecione metode tumačenja svrhovite. Moglo bi se uvjerljivo tvrditi, na primjer, da čak i ako bi se smatralo da su sudije bolji pravnici od zakonodavaca i da bi oni vjerojatnije djelovali u javnom interesu, oni ipak ne bi trebali gledati svrhu u tumačenju zakonodavnih tekstova." (''Ibid.'')
**"Vladavina prava cvjeta, prema tome, samo kada pravni tumači posjeduju značajan nivo samo-kontrole. Oni moraju, drugim riječima, odoljeti impulsu da shvataju pravno tumačenje kao pozivnicu na filozofiranje o velikim moralnim i političkim pitanjima njihovog vremena. Umjesto toga, oni moraju suspendirati svoje moralno prosuđivanje i pokazati svoju lojalnost pravnoj tački gledišta. Biti u mogućnosti razmišljati unutar paradigme, mogli bi se reći, jeste konačna pasivna vrijednost pravnog tumača. Jer logika planiranja je poštovana samo kada proces pravnog planiranja ne uzdrma ona pitanja koja pravo ima cilj da ustanovi." (''Ibid.'')

[[Kategorija:Tema]]
{{Wikipedia}}