Revision 48098 of "Praktični razlozi i norme" on bswikiquote

{{Infokutija knjiga|
|naziv                       =Praktični razlozi i norme
|autor                       =[[Joseph Raz]]
|slika                       =
|tekst uz sliku              =
|originalni naziv            =''Practical Reasons and Norms''
|datum prvog izdavanja       =1975.
}}

==Uvod==

*"Ključni koncept za objašenjenje [[Norma|normi]] jeste onaj razloga za djelovanje. Meni se čini da je temeljna teškoća u objašnjavanju pravila u razumijevanju njihovih odnosa prema razlozima za djelovanje. Centralna teza ove knjige jeste da su određene vrste pravila (kategorička i odobravajuća pravila) razlozi za djelovanje specijalne vrste, i da su druga pravila (pravila koja dodijeljuju ovlaštenja) logički u vezi s takvim razlozima." 


==1. O razlozima za djelovanje==

*"[J]a vjerujem da su iskazi u formi "x treba da φ" logički ekvivalentni iskazima u formi "Postoji razlog za x da φ" [...] Ja ne tvrdim da su dvije vrste iskaza sinonimi. Moja tvrdnja je samo da su iskazi koji se uobičajeno čine njihovom upotrebom logički ekvivalentni [...] Logička ekvivalentnost između iskaza "trebanja" i njihovih pripadajućih iskaza "postoji razlog" dovoljno je bliska toliko da ako osoba vjeruje u jedan nužno vjeruje i u drugi. Isti uslovi za vjerovanje primjenjuju se na obje forme iskaza." (''Razlozi, "treba", i praktični zaključci'')


*"[T]rebamo napraviti razliku između prvo-razrednih i drugo-razrednih razloga za djelovanje, te da se sukobi između prvo-razrednih razloga rješavaju relativnom snagom sukobljenih razloga, ali da to nije tačno za sukobe između prvo i drugo-razrednih razloga." (''Problem'')


*"''Drugo-razredni razlog'' jeste bilo koji razlog za djelovanje iz razloga ili za ustručavanje za djelovanje po razlogu. ''Isključujući razlog'' jeste drugo-razredni razlog za ustručavanje od djelovanja po razlogu. (''Drugo-razredni razlozi'')


*"Ako je p razlog za x da φ, a q je isključujući razlog za njega da ne djeluje po p, onda p i q nisu striktno sukobljeni razlozi. q nije razlog za ne φ-ovanje. To je razlog za ne φ-ovanje iz razloga p. Sukob između p i q jeste sukob između prvo-razrednog razloga i drugo-razrednog isključujućeg razloga. Takvi sukobi se rješavaju ne snagom sukobljenih razloga, nego općim principom praktičnog rasuđivanja koji određuje da isključujući razlozi uvijek pobijeđuju, kada su u sukobu sa prvo-razrednim razlozima. Treba se imati na umu da se isključujući razlozi mogu razlikovati po opsegu; oni mogu isključivati sve ili samo neke razloge koji su primjenjivi na određene praktične probleme [...] [I]sključujući razlog može doći u sukob i biti nadjačan drugim drugo-razrednim razlogom. Samo neporaženi isključujući razlozi uspijevaju u isključivanju." (''Drugo-razredni razlozi'')


==2. Mandatorne norme==

*"Teorija prakse pati od tri smrtna nedostatka. Ona ne objašnjava pravila koja nisu prakse; ona ne uspijeva da razlikuje društvena pravila i široko prihvaćene razloge; i ona uskraćuje pravilima njihov normativni karakter." (''Kritika teorije prakse'')


*"Ja ću tvrditi da je mandatorna norma isključujući razlog ili, češće, i prvo-razredni razlog da se izvrši normativni akt i isključujući razlog da se ne djeluje prema određenim sukobljenim razlozima."    


*"Reći da je osoba autoritet znači reći da se njegova riječ uzima kao isključujući razlog, ili samo da je isključujući razlog, to jeste da neko treba, da postoje razlozi, da se drži takvom." (''Norme izdate od autoriteta'')


*"[M]andatorne norme općenito igraju istu ulogu kao odluke u praktičnom rasuđivanju onih koji ih slijede. Osoba slijedi mandatornu normu samo ako vjeruje da je norma valjani razlog za njega da učini normativni čin kada se stvore uslovi za primjenu i da je valjan razlog za zanemarivanje sukobljenih razloga, i ako djeluje po tim vjerovanjima. Imati pravila isto je kao odlučiti unaprijed šta učiniti. Kada se okolnosti za djelovanje ukažu nije potrebno ponovo razmatrati stvar jer se osoba već odredila po tom pitanju. Pravilo se uzima ne samo kao razlog za izvršenje njenog normativnog čina, već i kao razriješenje praktičnih sukoba isključujući sukobljene razloge. Ovo je korist od posjedovanja pravila i to je razlika između mandatornih normi i drugih razloga za djelovanje. (''Odluke i norme'')


*"[P]ravilo je valjano samo ako je isključujući razlog." (''Odluke i norme'')


*"Čini se da se norme i drugi isključujući razlozi ne razlikuju ni na koji način koji je relevantan za praktično rasuđivanje. Razlika je primarno ontološka. Mi govorimo o normama kao o entitetima [...] [J]edna važna posljedica činjenice da se norme tretiraju kao "entiteti", jeste da su one kompletni razlozi." (''Kompleksnost i kompletnost mandatornih normi'')


*"Govoreći da postoji norma neko može kazati ili da je valjana (odnosno, opravdane), ili da je praktikovana, ili da je propisana od određene osobe ili tijela. Ovo su tri dimenzije normi [...] Kada ističemo postojanje normi mi mislimo da one imaju jednu ili više od ovih svojstava." (''Dimenzije mandatornih normi'')

==3. Nemandatorne norme==

*"Isključujuća dopuštenja su snažna dopuštenja. Ona nisu samo rezultat odsustva suprotnih razloga. Budući da ona dopuštaju zanemarivanje konačnih razloga od suzdržavanja od djelovanja, one se ne mogu uzeti zdravo za gotovo. One uvijek zahtijevaju opravdanje. One su, međutim, dopuštenja. One ne nameću ograničenja na djelovanje, one same po sebi ne određuju šta neko treba učiniti. Biti dopušteno učiniti određenu djelatnost znači biti slobodan od ograničenja. U slučaju isključujućih dopuštenja, međutim, to nije rezultat odsustva suprotnih razloga; to je rezultat obzira koji ustanovljavaju da neko može zanemariti suprotstavlje razloge. U isto vrijeme, budući da se isključujuća dopuštenja suprotstavljaju razlozima, ona su relevantna praktičnom rasuđivanju na način na koji slaba dopuštenja nisu. Slaba dopuštenja ne doprinose ni na koji način praktičnom rasuđivanju. Ona mogu biti konstatacija praktičnog zaključka, ali one nikada ne utjeću na njen ishod. Isključujuća dopuštenja, budući da se ona suprotstavljaju moći razloga, utjeću na ishod praktičnih zaključaka. Uprkos činjenici da ona ne upravljaju ponašanjem i nisu razlozi za djelovanje, ona imaju normativnu snagu koja je manifestirana u njihovom doprinosu praktičnim zaključcima." (''Isključujuća dopuštenja'')


*"Dopuštenje u suzdržavanju od izvršenja supererogirajućeg čina je isključujuće dopuštenje, dopuštenje da se ne djeluje po određenim razlozima. Čin je supererogirajući čin samo ako je to čin koji neko treba učiniti po vaganju razloga, a ipak nekom je dopušteno da ne djeluje po vaganju razloga." (''Isključujuća dopuštenja i supererogacija'')


*"[Isključujuća ovlaštenja] su drugo-razredna ovlaštenja u smislu u kojem su isključujući razlozi drugo-razredni razlozi. Oni su dopuštenja da se ne djeluje po razlozima, dok su isključujući razlozi razlozi da se ne djeluje po razlozima." (''Isključujuća dopuštenja i supererogacija'')


*"Dopuštajuće norme imaju istu strukturu kao i mandatorne norme. Iskaz dopuštajuće norme ističe da određeni subjekti normi imaju isključujuće dopuštenje da izvrše normativni čin kada se ispune uslovi izvršenja. One se razlikuju od mandatornih normi samo u deontičkom operatoru: operator isključujućih dopuštenja zamijenjuje onaj isključujućeg "trebanja" zajedno sa prvo-razrednim "trebanjem" koji se pojavljuju u iskazima mandatornih normi. / Isključujuća dopuštenja imaju iste tri dimenzije kao i mandatorne norme." (''Dopuštajuće norme'')


*"Normativno ovlaštenje je sposobnost da se utječe na isključujuće razloge koji se primjenjuju na sopstvena ili tuđa djelovanja [...] [M]oć da se dodijele ili ukinu isključujuća dopuštenja." (''Normativna ovlaštenja'') 


*"Norme koje dodjeljuju ovlaštenja slične su dopuštajućim normama, a razlikuju se od mandatornih normi u tome što imaju normativnu snagu bez da su same kompletni razlozi za djelovanje. Njihova normativna snaga ispoljava se u činjenici da su iskazi takvih normi premise praktičnih zaključaka koje utječu na konstataciju zaključka. U razmatranju da li da se izvrši djelo činjenica da ima određene normativne posljedice relevantan je obzir. Sam po sebi nije razlog da se izvrši djelo ili se od njega suzdrži. Šta neko treba da učini zavisi od toga da li neko želi ili ima razloga za ili protiv ostvarenja relevantne normativne promjene. Ali, kao i dopuštajuće norme, norme koje dodijeljuju ovlaštenja su normativne i može se reći da upravljaju ponašanjem zbog njihovog doprinosa praktičnim zaključcima, rješenju praktičnih problema." (''Norme koje dodijeljuju ovlaštenja'')   


==4. Normativni sistemi==

*"Općenito norma je interno povezana sa drugom ako je postojanje jedne dovoljan uslov za postojanje druge ili ako se sadržaj jedne može u potpunosti objasniti samo upućivanjem na drugu [...] Mnogi normativni sistemi, kao što su pravo, pravila dobrovoljnih organizacija ili igara, sadrže skupine spojenih, odnosno, interno povezanih normi. Skupovi takvih normi ne moraju biti dio većeg normativnog sistema. Oni mogu biti, na primjer, neke od normi prakticiranih od grupe ljudi. Činjenica da su one interno povezane obdaruje ih sa određenim jedinstvom i međuzavisnošću koju druge prakticirane norme nemaju. Iz ovog razloga one se mogu smatrati jednim tipom normativnog sistema. Sistemi spojenih normi mogu se definisati kao bilo koji skup normi u kojima je odnos "biti interno povezan prema" je spojen. Nisu svi normativni sistemi, međutim, sistemi ove vrste." (''Sistemi spojenih normi'')


*"[Igre su] normativni sistemi zajedničke valjanosti. Nema smisla slijediti jedno od njihovih pravila, ukoliko se ne slijede sva pravila kontinuiteta igre. Vidjeli smo također da se igre mogu sastojati ili sadržavati niz spojenih pravila. Ali, nijedno od ovih svojstava ne objašnjava jedinstvenu prirodu igara. Igre su jedinstvene u tome što su autonomni normativni sistemi. Ja ih nazivam autonomnim iz dva razloga. Prvo, kao normativni sistemi oni se sastoje od međuzavisnih pravila i vrijednosti: vrijednosti se mogu identifikovati samo u smislu pravila, a valjanost pravila zavisi od vrijednosti. Drugo, njihove vrijednosti su vještačke vrijednosti u tome što nisu sistematski povezane sa širim ljudskim interesima." (''Igre kao autonomni normativni sistemi'')


*"Pravni sistemi su najvažniji tip institucionalizovanih sistema danas [...]" 


*"[N]ema sumnje da ukoliko bi svi ili gotovo svi subjekti mandatornih ili dopuštajućih normi prihvatili te norme kao obavezujuće i shodno tome upravljali svoje ponašanje mi ne bi imali sumnje da je pravni sistem praktikovan. Uistinu, ovakvo stanje stvari moglo bi se smatrati idealom za svaki pravni sistem ili bilo koji drugi institucionalizovani sistem. / To je, međutim, ideal koji je rijetko realiziran [...] Ukratko, mnogi subjekti normi gotovo svakog pravnog sistema ne uzimaju neke ili sve njegove norme kao obavezujuće po njih i ne upravljaju njihovo ponašanje normom kao normom. To ponekad vodi u ponašanje kršenja prava, ali to ne mora uvijek biti slučaj. Mnogi se usklađuju prema pravu bez da su upravljani njime. Oni se usklađuju jer imaju druge razloge da čine ono što pravo zahtijeva, razloge koji nemaju ništa sa činjenicom da su te radnje zahtijevane od prava [...] [V]ažno je da se ne uzima sama činjenica da se stanovništvo najvećim dijelom usklađuje prema pravu kao dokaz da ga prihvata i upravlja svoje ponašanje njime. Ne može se osporiti da je određeni nivo općenite usklađenosti prema pravu nužan uslov da bi pravni sistem bio pravo određenog društva [...] Budući da standard usklađenosti koji se zahtijeva nije visok, i budući da usklađenost prema pravu pretpostavlja niti znanje prava niti ponašanje iz razloga da se to zahtijeva pravom, moguće je da se društvo usklađuje prema pravnim sistemima koji nisu na snazi u njemu [...] Kriteriji za ocjenjivanje da li je pravni sistem pravo društva mora, prema tome, uključivati uslov da mu se općenito usklađuje i neki dodatni uslov ili uslove koji ne smiju zahtijevati da se sve norme sistema moraju stvarno praktikovati [...] Pravni sistem je pravo zajednice ako, i samo ako, mu se subjekti normi zakona općenito usklađuju, a zvaničnici postavljeni zakonima sistema ih prihvataju i slijede. Isti test je primjenjiv na druge institucionalizovane normativne sisteme [...] Prvo značajno svojstvo institucionaliziranih sistema jeste taj da njihov kriterij praktikovanja, odnosno određivanja da li je na snazi, ne zahtijeva da se sve njihove norme praktikuju, i koji dodijeljuje značajnu težinu aktivnostima zvaničnika i institucija. / [Drugo svojstvo jeste da] sve norme pravnih i sličnih institucionalizovanih sistema imaju interne odnose sa onim normama koje uspostavljaju ili institucije za stvaranje prava ili institucije za primjenu prava [...] [Treće svojstvo je u tome da] sistematska valjanost normi koji pripadaju takvom sistemu je uslovljena time da je sistem prakticiran [...] Normativni sistem je sistematski valjan ako, i samo ako, su sve njene norme sistematski valjane relativno prema tom sistemu, tj. ako su one valjane jer, između ostalog, pripadaju tom sistemu."


*[Test za utvrđivanje postojanja pravnog sistema] ne može se odnositi na praksu institucija za stvaranje prava. Oni u najboljem slučaju mogu prakticirati one norme koje su upućene njima i ne postoji razlog da se smatra da je sistem na snazi samo zato jer je prihvatljiv onima koji ustanovljavaju njegova pravila. To da je na snazi mora nekako zavisiti od toga šta se događa sa onima koji su subjekti normi sistema. Budući da smo vidjeli da s jedne strane nije nužno da oni prakticiraju norme, a da s druge strane nije dovoljno da oni se usklađuju prema njima mi smo primorani da se oslonimo na praksu institucija za primjenu prava. Ukoliko oni redovno provode norme na one njihove subjekte normi koji se nisu uskladili sa njima onda možemo smatrati sistem prakticiranim čak i ako večina stanovništva ne prakticira njegove norme. Razlog zašto je ovo moguć korak jeste taj da čak i ako nisu prakticirane od subjekata normi norme se primjenjuju na njih od organa za primjenu normi. Mi se oslanjamo na činjenice koje su relevantne za ponašanje subjekata normi u odnosu na norme. Ako oni ne slijede norme prema svom nahođenju oni su natjerani na to od policije i sudova, itd. Ovo je, naravno, veoma grub i neprecizan iskaz situacije, ali on iznosi razloge za smatranje prakse institucija za primjenu prava kao temeljnog dijela testa za određivanje da li je sistem na snazi." (''Sistemi zajedničkog porijekla'')


*"Institucije za primjenu normi, a ne institucije za stvaranje normi nude ključ za naše razumijevanje institucionalizovanog sistema. Institucionalizovani sistemi su skupine normi koje ili uspostavljaju institucije za primjenu normi ili koje su interno povezane na određeni način prema ovima." (''Institucije za primjernu normi'')


*"Primarne institucije su samo jedna vrsta institucija za primjenu normi. Organi za provođenje normi su druga vrsta takvih institucija i postoje druge također [...] Primarni organi tiču se autoritativnog određenja normativnih situacija u skladu sa već postojećim normama [...] To znači da su njegove odluke obavezujuće čak i kada pogriješe." (''Institucije za primjernu normi'')


*"[O]dređujuća svojstva primarnih organa za primjenu normi. Oni su institucije sa ovlaštenjem za određivanjem normativne situacije određenih pojedinaca, od kojih se zahtijeva da koriste ova ovlaštenja primjenom postojećih normi, ali čije su odluke obavezujuće čak i kada su pogrešne [...] [P]risustvo primarnih institucija je određujuće svojstvo institucionalizovanih sistema [...] Prisustvo primarnih institucija ukazuje da predmetni normativni sistem nudi institucionalizovane i autoritativne načine rješavanja sporova." (''Institucije za primjernu normi'')


*"[I]nstitucionalizovani sistem sastoji se od niza pravila od kojih neke ustanovljavaju primarne organe, a po svima njima primarni organi su dužni da postupaju uz isključivanje svih drugih sukobljenih razloga." (''Institucionalizovani sistemi i isključujući razlozi'')
 

*"[I]ako je tačno da je sud iz pravne tačke gledišta djelimičan i nepotpun sud, on služi kao osnov za djelovanje jer ova tačka gledišta uključuje isključujući razlog koji zahtijeva da se ne djeluje po razlozima koji mu ne pripadaju." (''Institucionalizovani sistemi i isključujući razlozi'')
 

*"Sudovi [...] sude pojedincima na temelju pravnih pravila isključujući sve druge sukobljene razloge (iako sudije ponekad imaju diskreciju da odbiju). Oni, prema tome, moraju suditi pojedincima kao da oni moraju razumijevati pravne zahtjeve kao isključujuće razloge. Sudovi su, uistinu, dužni da drže pojedince kao da djeluju u skladu sa pravnim standardima uz isključenje svih drugih razloga. Budući [...] da su pravila sistema koja se primjenjuju na obične pojedince identična pravilima kojima su primarni organi dužni da sude pojedincima, slijedi da su sva pravna pravila i prvo-razredni i isključujući razlozi [...] Ovaj argument je osmišljen da pokaže da normativni sistem koji uključuje i norme koje upravljaju običnim građanima i norme koje uspostavljaju institucije za rješavanje sporova koji proizilaze iz primjene takvih normi, odnosno sistem koji se temelji na primarnim organima, nužno je isključujući sistem. Njene norme isključuju primjenu razloga, standarda i normi koje ne pripadaju sistemu i nisu priznate od njega. Pravna tačka gledišta i tačka gledišta svakog institucionalizovanog sistema je isključujuća tačka gledišta. Pravne norme se mogu sukobljavati i u odlučivanju šta se, prema pravu, treba učiniti možda će morati uključiti vaganje između različitih sukobljenih pravnih obzira, ali pravo je isključujući sistem i isključuje primjenu ekstra-pravnih razloga [...] Institucionalizovani sistemi se sastoje od normi okruženih područjem isključujućih razloga koji isključuju primjenu svih razloga osim normi sistema, a u njihovoj srži su autoritetivna primjenjujuća određenja koja isključuju sve druge razloge uključujući druge norme sistema." (''Institucionalizovani sistemi i isključujući razlozi'')
    

*"Mi trebamo izvršiti razlikovanje između različitih vrsta pravnih pravila kako slijedi: (1) svako pravno pravilo koje zahtijeva izvršenje radnje (ili njen propust) je razlog za izvršenje (ili propust) te radnje, kao i isključujući razlog za nedjelovanje po sukobljenim razlozima koji po sebi nisu ni pravne norme ni pravno priznati razlozi. (2) Svaka dopuštajuća pravna norma je također i isključujuće dopuštenje, to jeste, to je dopuštenje za izvršenje normativnog akta i drugo-razredno dopuštenje da se ne djeluje po razlozima za ne djelovanje po normativnim aktima, koji sami nisu pravne norme ili pravno priznati razlozi. (3) Svako pravno pravilo koje dodijeljuje ovlaštenja je povezano prema pravno mandatornim ili dopuštajućim normama." (''Institucionalizovani sistemi i isključujući razlozi'')


==5. Pravni sistemi==

*"Pravna filozofija nije ništa drugo do praktička filozofija primjenjena na jednu društvenu instituciju."


*"Pravni sistemi razlikuju se od drugih institucionalizovanih sistema prije svega prema njihovim odnosima prema drugim institucionalizovanim sistemima na snazi u nekom društvu."


*"Pravni sistemi su sveobuvatni [...] [O]ni sebi pripisuju autoritet da reguliraju bilo koju vrstu ponašanja [...] Ne slijedi iz toga da pravni sistemi ''imaju'', a drugi sistemi nemaju autoritet da reguliraju svaku vrstu ponašanja. Sve što se tvrdi jeste da pravni sistemi ''pripisuju'' sebi takav autoritet dok drugi sistemi to ne čine. Štaviše, pravni sistemi nužno ne ''reguliraju'' sve forme ponašanja. Sve što ovaj test znači jeste da oni pripisuju sebi autoritet da reguliraju sve forme ponašanja, to jeste, da oni ili sadrže norme koje ga reguliraju ili norme koje dodijeljuju ovlaštenja za usvajanje normi koje, ukoliko bi bile usvojene, bi ga regulirale. / Autoritet koje pripisuju sebi svi pravni sistemi jeste autoritet za reguliranje svake forme ponašanja određenog društva. One ne moraju pripisivati autoritet da reguliraju ponašanje svakoga. Treba se upamtiti da je djelovanje regulirano normom čak i ako je njom samo dopušteno. Nadalje, test zahtijeva da svaki pravni sistem pripisuje sebi autoritet da regulira ponašanje na neki način, ali ne nužno na svaki način [...] [T]reba se upamtiti da ovaj test postavlja najviše nužni uslov, a ne dovoljan uslov da bi sistem bio pravni sistem." 
   

*"Pravni sistemi tvrde da su vrhovni [...] [U]slov znači da svaki pravni sistem pripisuje sebi autoritet da regulira uspostavljanje i primjenu drugih institucionalizovanih sistema od svih subjekata - društva [...] Budući da svi pravni sistemi tvrde da su vrhovni u odnosu na njihove subjekte - društvo, nijedno ne može isticati bilo kakvu tvrdnju vrhovnosti nad istim društvom koji može biti učinjen od drugog pravnog sistema."
 

*"Pravni sistemi su otvoreni sistemi [...] Normativni sistem je otvoreni sistem utoliko što sadrži norme čija je svrha da dâ obavezujuću snagu unutar sistema normama koje mu ne pripadaju [...] Norme koje su priznate iz tih razloga ne smatraju se uobičajeno dijelom pravnog sistema koji ih sankcioniše. Oni su, međutim, priznati i učinjeni obavezujućim u takvim sistemima od normi koji zahtijevaju od sudova da djeluju po tim normama i da ih izvršavaju [...] Norme su "usvojene" od sistema jer je otvoreni sistem ako, i samo ako, one ispune jedan od dva testa. Prvi test zahtijeva da one pripadaju drugom normativnom sistemu koji je pakticiran od njegovih subjekata normi i da bude priznat dokle god oni ostanu na snazi u takvom sistemu primjenjivom na iste subjekte normi [...] Alternativni test zahtijeva da to budu norme koje su stvorene od ili uz pristanak njihovih subjekata normi korištenjem ovlaštenja dodijeljenih od sistema da bi se dopustilo pojedincima da urede svoje poslove kako to žele."   


*"Mi želimo da znamo kakav utjecaj na naše praktično rasuđivanje ima činjenica da norma pripada pravnom sistemu na snazi u određenoj zemlji. Mi ne možemo biti zadovoljni sa odgovorom koji ukazuje da zakoni koincidiraju sa sistemima valjanih normi." (''Problem normativnosti prava'') 


*"[A]ko su neki zakoni mandatorne norme, onda su oni isključujući razlozi kao i prvo-razredni razlozi. Ali činjenica da je zakon podržan sankcijom nikada nije isključujući razlog. To je jednostavan (pomoćni) prvo-razredni razlog. Neizbježan zaključak je da, uprkos neupitnom značaju sankcija i upotrebe sile u njihovom izvršenju u svim ljudskim pravnim sistemima, pokušaj objašnjenja normativnosti prava koje se temelji na sankciji vodi u čorsokak. On objašnjava jedan način na koji su zakoni razlozi. Ali, on ne uspjeva u objašnjenju načina na koji su oni norme." (''Sankcije kao pomoćni razlozi'')


*"Moj argument je da ukoliko prirodno pravne teorije hoće da objasne normativni jezik u takvim konteksima one moraju pokazati ne samo da su svi zakoni moralno valjani, već također da je to općenito poznato i stoga objašnjava primjenu normativne vrijednosti na pravo. Budući da je ova pretpostavka netačna, prirodno pravo ne može objasniti normativnost prava." (''Pravo i moralnost'')  


*"Problem normativnosti prava jeste problem objašnjavanja korištenja normativnog jezika u opisu prava i pravnih institucija. Neko može uistinu tvrditi da sama činjenica da su pravna pravila valjane norme nikada ne može biti objašenjenje. Objašenjenje zajedničkog korištenja normativnog jezika mora biti pronađen u vjerovanjima (opravdanim ili neopravdanim) onih koji koriste taj jezik. Pravna pravila mogu biti valjani razlozi za djelovanje ili ne moraju. Ali to je irelevantno za objašnjavanje korištenja normativnog jezika u pravnom kontekstu." (''Pravna tačka gledišta'')   


*"Pravna tačka gledišta (sistema S), mogli bi reći, sastoji se od normi S i bilo kojih drugih razloga po kojim se od subjekta normi S zahtijeva, od normi S, da djeluju. Idelani građanin koji je pridržava prava jeste čovjek koji se ponaša iz pravne tačke gledišta. On se ne samo usklađuje prema pravu. On slijedi pravne norme i pravno priznate norme kao norme i prihvata ih također kao isključujuće razloge za zanemarivanje onih sukobljenih razloga koje one isključuju. / Nije nužno za pravni sistem, da bi bio na snazi, da su njegovi subjekti normi idealni građani koji se pridržavaju prava ili da bi takvi trebali biti (t.j. da su pravne norme moralno valjane). Ali, nužno je da njihove sudije, kada djeluju kao sudije, općenito djeluju u skladu sa pravnom tačkom gledišta. Iz ovoga slijedi također da sudovi moraju držati obične građane idealnim građanima koji se pridržavaju prava i suditi im shodno tome." (''Pravna tačka gledišta'')


*"Objašnjenja koja se temelje na vjerovanju uobičajeno dijele normativne iskaze o pravu u dvije grupe. Neke čine ljudi koji vjeruju u valjanost pravne tačke gledišta; oni čine takve normativne iskaze da ukažu koji su to valjani razlozi za djelovanje. Druga grupa sastoji se od izjava o vjerovanjima ljudi i njihovom odnosu prema normama [...] [Ž]elio bih ukazati na još jednu vrstu iskaza [...] [I]zjave o tome šta se treba učiniti u skladu s pravom [...] Takve izjave samo ističu šta neko ima razlog da učini iz pravne tačke gledišta, naime, šta se treba učiniti ako su pravne norme valjane norme. Ali one ne ističu ovu uslovljenost [...] Prirodno advokat, pravni savjetnik, predavač ili bilo koja druga osoba koja govori o pravi može [...] istači koji razlozi postoje na osnovu prava. Ali važno je uvijeti da oni to možda i ne učine. Oni mogu samo istači šta se treba učiniti u skladu sa pravom [...] [D]va svojstva takvih izjava [...] Prvo, one su tačne ili netačne u skladu s tim da li postoji, u pravnom sistemu na koji se ukazuje, norma koja zahtijeva radnju za koju se istaklo da se treba učiniti; drugo, ako je iskaz tačan i norma na osnovu koje je tačna je valjana, onda se treba izvršiti radnja koja, na osnovu izjave, pravno treba da bude izvršena." (''Normativni iskazi'')

==Postskript==

*"Pravila i predanosti su ono što ja nazivam zaštićenim razlozima, tj. sistematskom kombinacijom razloga za vršenje akta kojeg je neko odlučio da izvrši, ili koji je zahtijevan od pravila, i isključujućeg razloga da se nedjeluje po određenim razlozima (za ili protiv tog akta) [...] Izraz "pravila" koristi se na različite načine, te sva pravila nisu u skladu sa analizom koja je ponuđena ovdje. Analiza je osmišljena da se primjenjuje na pravila jednog lako prepoznatljivog, važnog tipa, kojeg ja nazivam "mandatornim pravilima" [...] [R]asuđivanje sa pravilima je rasuđivanje sa zaštićenim razlozima."
 

*"Dva temeljna argumenta za autoritet zavise od njene mogućnosti, koncentrišući ekspertizu o različitim pitanjima, da prevaziđe zajedničko neznanje i u njenoj mogućnosti da pomogne u rješavanju zajedničkih poteškoća u osiguranju koordinacije. Prevazilaženje oba problema zahtijeva usvajanje indirektnog pristupa u usklađivanju prema razlogu, odnosno ono zahtijeva osiguranje usklađivanja ne kroz pokušaj pridržavanja." 

[[Kategorija:Literatura]]
[[Kategorija:Joseph Raz]]
{{Wikipedia}}