Difference between revisions 5004779 and 5004780 on hrwiki

{{ {{#ifeq:|{{void}}|void|subst!}}|KBris[[Kategorija:Potrebno dodati subst:]]}}
'''Jugokomunistička propaganda''' (ili [[propaganda]] [[KPJ]]) oblik je propagande koji je s brojnim [[dogma]]ma i [[mit]]ovima promicao neistine u svrhu podržavanja službene državne [[ideologija|ideologije]] [[Komunizam|komunizma]] i [[Jugounitarizam|jugounitarizma]].

Tijekom postojanja [[druga Jugoslavija|SFRJ]], a i kasnije tijekom procesa osamostaljivanja država na području bivše države, raznim je neistinitim tvrdnjama proizvodila [[mržnja|netrepeljivost]] i netoleranciju prema ideji stvaranja suverenih i samostalnih država na njenom području. Osim toga, sustavno je djelovala i protiv svih potencijalnih protivnika (slobodoumnih intelektualaca, antikomunistički nastrojenog klera i neistomišljenika) obilježavajući ih kao klasne neprijatelje.<ref>Jović, Dean , "STRAH OD POSTAJANJA MANJINOM I SUKOB U PRETHODNOJ JUGOSLAVIJI", str. 116</ref><ref>http://www.hdpz.htnet.hr/broj217/mrkoci.htm "Lijeva inteligencija u polemikama sve svoje protivnike, bez obzira na to kojemu ideološkom smjeru oni pripadali, naziva fašistima, klerofašistima i slugama buržoazije".</ref> 

== Temelji i korijeni ==

Mržnja [[marksizam|marksista]] i [[komunizam|komunista]] prema [[Hrvati]]ma prema rezultatima istrazivanja [[Goran Jurišić|Gorana Jurišića]] ([[Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma]]) sežu još iz 1849. kad je [[Karl Marx]] zbog [[Ban Jelačić|Bana Jelačićeve]] vojne pobjede izjavio " ''u Beču su Hrvati, Panduri, Česi, Serecani i slično smeće ugušili germansku slobodu"'' ... [[Friedrich Engels]] navodi [[1848]]. o Slavenima u Austrougarskoj ''Po suosnivaču marksizma, Friedrichu Engelsu, nedostaje ''"Česima, Slovacima, Hrvatima, Srbima i Ukraincima „povijesni, zemljopisni, politički i industrijski preduvjeti samostalnosti i životne sposobnosti"“''... i navodi dalje da "''označava narode Jugo-istočne Europe kao per se [[kontrarevolucija|kontra-revolucionarne]], među njima (posebno) ističe Hrvate kao „kontra-revolucionaran“ i navodno nazadan narod koji će završiti na smetlištu povijesti''" <ref>djela Karla Marxa i Friedricha Engelsa - Marx, Engels Werke, MEW 6, nakladnik Institut für Marxismus-Leninismus beim ZK SED  /Institut marksizma-lenjinizma pri Centralnom komitetu Socijalističke partije jedinstva Njemačke, SED/, Friedrich Engels, „Der demokratische Panslawismus“ (15.2.1848.), str. 275.</ref>

== Primjeri propagande iz doba SFRJ ==

===Antifašizam===
Propaganda Jugoslavenskih komunista je (kao propaganda u drugim komunističkim zemljama) pod pojmom "fašist" podrazumijevala svoje političke i ideološke protivnike (tako je primjerice i vlast u bivšem [[DDR]]-u nazvala [[Berlinski zid]] "antifašistickim zaštitnim zidom"). Brojni protivnici komunizma nazivni su fašistima iako velik broj tih osoba nisu imali nikakve veze sa stvarnim fašizmom. Neistomišljenici su nazivani "fašisti" ili [[narodni neprijatelj]]" "izdajice", "[[špijun]]i"  da bi se zapravo stvorila legitimacija za
njegovu [[likvidacija|likvidaciju]].

===[[Dan antifašističke borbe|Dan ustanka]] od 22. lipnja 1941.===
Sukladno [[Pakt Ribbentrop-Molotov|Paktu Ribbentrop-Molotov]] [[Staljin]]a i [[Hitler]]a, od [[1939]]. do [[1941]]. godine [[Treći Reich]] i [[Sovjetski Savez]] bili su ratni saveznici koji su zajedno napali i podijelili [[Poljska|Poljsku]]. Sukladno dogovoru, SSSR je okupirao [[Estonija|Estoniju]], [[Latvija|Latviju]] i [[Litva|Litvu]] kao i druge zemlje Istočne Europe. <!--Od 2009. [[Europska unija]] je kao opomenu na totalitarni fašizam i komunizam uvela spomendan kojim se obilježava 23. kolovoza u spomen na pakt između Hitlera i Staljina. Kako je ovaj podatak povezan s jugokomunističkom propagandom? --> [[KPJ]] je kao sekcija [[kominterna|kominterne]] prešutno prihvatila suradnju.<ref>Vidi: T. JONJIĆ, Planovi federalizacije Jugoslavije. Promašeni argument partizanske kvazihistoriografije, Republika Hrvatska, 46./1997., br. 196., Zagreb, rujan 1997., 43.).</ref>{{fact}}

Kominterna je tek nakon njemačkog napada na Sovjetski Savez, započetog [[22. lipnja]] 1941., na Staljinovu zapovjed pozvala [[KPJ|Komunističku partiju Jugoslavije]] (KPJ) na oružani otpor protiv njemačke vojske u razbijenoj Kraljevini Jugoslaviji.<ref>Milovan Đilas "Wartime. - prevedeno na hrvatski jezik "Vrijeme rata", Mariner Books; First Edition edition (September 22, 1980,ISBN 978-0156947121.</ref>.

''Suradnja njemačkih nacista s jugoslavenskim komunistima je nastavljena i za vrijeme rata u vidu dogovora o međusobnom nenapadanju. Titovi komunistički antifašisti do tada ne napadaju fašiste, a fašisti da ne napadaju antifašiste.''<ref> Pero Simić, "Tito – fenomen stoljeća"</ref>{{fact}}

Navodnu "čistoću jugoslavenskog antifašizma u svojoj ideji i u svojoj provedbi" opisao je [[Ivan Šibl]] konstatacijom da su se jugoslavenski antifašisti "''borili za [[Sovjetski Savez]], prvu zemlju socijalizma, i za pobjedu medunarodnog proletarijata''"... Prema piscima [[Crna knjiga komunizma|Crne knjige komunizma]] ta ideologija dovela je u prošlom stoljeću do preko 100 [[milijun]]a žrtava....

===Primjeri za [[govor mržnje]] kao metode huškanja protiv Hrvata ===

Poticavanje [[mržnja|mržnje]] zbog [[ateizam|ateističkih]] i protureligijskih
stavova osobito su se obrušavali na Katoličku crkvu i svećenstvo. [[Vladimir Bakarić]] je 6. veljače 1945. Katoličku crkvu posve otvoreno označio neprijateljem i najavio borbu protiv nje.
<ref> T. JONJIC, «Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi», u: Alojzije
Stepinac. Svjedok vremena i vizionar za trece tisucljece, Stepincev zbornik, Glas Koncila,
Zagreb, 2009., 70.</ref>

Komunisti i partizani pojam "[[ustaša]]" tumačili su ekstenzivno. [[Simo Dubajić]] navodi u svojoj knjizi "''Život, greh i kajanje''"

===Teorije o Jasenovcu===
Niz lažnih tvrdnji jugoslavenskih komunista o [[Logor Jasenovac|Jasenovačkom logoru]] poticale su sliku o [[Hrvati]]ma kao genocidnom narodu.{{fact}} Službena izjava Zemaljskog povjerenstva Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača 1945. širila je podatke da je u Jasenovcu stradalo 500.000 - 600.000 žrtava. Jugoslavenski povjesničar [[Vladimir Dedijer]] tvrdio je u svojoj knjizi "Vatikan i Jasenovac"  da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 - 1.2 milijuna Srba. Glavni cilj je bio [[difamiranje]].<ref>Vladimir Horvat,  Vladimir Mrkoci: "Ogoljela laž logora Jasenovac", Zagreb 2008., ,ISBN 978-953-55176-0-3.</ref>{{fact}}.Prema današnjim saznajama broj žrtava se kreće izmedu 50.000 do 90.000 ljudi.

U motiviranju na činjenje zločina nad Hrvatima važnu je ulogu imalo uveličavanje broja
ustaških zločina. Uveličavanjem ustaških zločina htjelo se s jedne strane mobilizirati što veći broj ljudi u partizanski pokret, a s druge strane poticati mržnju koja ce stvoriti ozračje
zločina koji je kulminirao u svibnju 1945. [[Jasenovački mit]]  nije imao samo propagandnu i mobilizatorsku funkciju samo u vrijeme rata, nego se je i poslije rata rabio u svrhu huškanja na štetu Hrvata, i stvaranja [[kompleks niže vrijednosti|kompleksa niže vrijednosti]] kao i [[kompleks hrvatske krivnje|kompleksa krivnje]] kod Hrvata, te da bi velikosrpski hegemoni u Jugoslaviji opravdavali nasilje i represije nad Hrvatima. Istu je taktiku nasilni velikosrpski hegemonistički režim sprovodio u Kraljevini Jugoslaviji, optužujući Hrvate za komunizam, jer je takva optužba bila oportunija i učinkovitije je ocrnjivala. 

Jugokomunistička i velikosrpska propaganda nerijetko se provuče u medijima i dan-danas zbog lijenosti, površnosti, neinformiranosti ili zlonamjernosti autora koji takve štetne podvale prosljeđuju u javnost. <ref>[http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=169675 Osvrt Biskupskog ordinarijata u Požegi na pisanje agencije „Kathpress" o Jasenovcu], Biskupski ordinarijat Požega 30. travnja 2015./IKA, 4. svibnja 2015., IKA D - 169675/5 <br>"''Katolička austrijska tiskovna agencija (Kathpress) objavila je na svojem portalu, 24. travnja 2015. podulji članak o bogoslužju što ga je u Jasenovcu predvodio srpski patrijarh Irinej, 22. travnja 2015. o 70. obljetnici oslobođenja logora. Izvještaj donosi tvrdnje i podatke iz komunističke i veliko-srpske propagande te je Biskupski ordinarijat u Požegi smatrao potrebnim na njega odgovoriti sljedećim pismom''"</ref>

===Teorije o ukupnom broju  žrtava rata===

Da bi se povećao pritisak na njemačku vlast, u svrhu što veće ratne odštete, komunisti su širili broj od 1.700.000 žrtava u [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji]].<ref>[[Vladimir Žerjavić|Žerjavić, Vladimir]]: ''Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubitci stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu'', Zagreb: Globus, 1992.</ref>{{fact}} Početkom šezdesetih godina dvadesetog stoljeća Jugoslavija i [[Njemačka|SR Njemačka]] su počeli pregovore o isplati ratne odštete. Kako su [[Sjedinjene Američke Države]] još 1954. izjavile da je Jugoslavija imala "samo" milijun poginulih,<ref>Mayers, Paul and Campbell, Arthur; The Population of Yugoslavia; U.S. Bureau of the Census, Washington D.C., 1954; str. 23</ref> Njemačka odbija isplatiti ratnu odštetu za njih 1.706.000, tako da Savezni zavod za statistiku počinje vršiti popis žrtava koji će biti predan tijekom pregovora. Konačni popis žrtava bio je dovršen 1964. godine i on je govorio o oko milijun poginulih. Zbog iznenađenja malenim brojem žrtava popis je bio ponovljen prije nego što je predstavljen na pregovorima i na osnovu njega SR Njemačka će isplatiti ratnu odštetu.<ref>http://www.komunizam.hrvatskauljudba.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=44&Itemid=1 Novi marksistički napad Republiku Hrvatsku i Svetu stolicu !!! </ref>

===Odnosi između partizana i četnika===

Prema [[četnici]]ma nije vladalo isto neprijateljsko raspoloženje kakvo je vladalo prema [[ustaša]]ma. Isticalo se je da "''nema nikakve prepreke saradnji četničkih i partizanskih odreda u borbi protiv okupatora, koja je bila prvenstveni zadatak svih patriotskih snaga''". <ref>Pero MORAČA, Dušan BILANDŽIĆ, Stanislav STOJANOVIĆ, Istorija Saveza komunista Jugoslavije - kratak pregled, Rad, Beograd, 1976., 113.</ref>. Suradnja je dovodila i do masovnih prelaza četnika u partizane.<ref>Pero MORAČA, Dušan BILANDŽIĆ, Stanislav STOJANOVIĆ, Istorija Saveza komunista Jugoslavije - kratak pregled, Rad, Beograd, 1976., 113.</ref> No ipak, povijesna je činjenica da je odnos četnika i partizana bio pretežito neprijateljski, čemu u prilog idu činjenice da su se partizani često sukobljavali sa četnicima u nizu vojnih operacija, a često su četnici ratovali i s ustašama u zajedničkim operacijama protiv partizana.

===Mit o Jugoslavenskim Ustavu iz 1974.===
[[Titoizam|Titoisti]] hrvatskoga podrijetla navode u prilog dostignuća Jugoslavije i Tita [[Ustav Jugoslavije iz 1974. godine]] koji je navodno "''Hrvatskoj omogućio osamostaljenje, slobodu i neovisnost''" Međutim primjerice [[Republika Kosovo]], [[Litva]], [[Letonija]] i brojne druge zemlje postigle su nezavisnost i bez ustava, hrvatsku suverenost su izborili hrvatski vojnici, a predsjednik arbitražne komisije [[Robert Badinter]] je izjavio da taj ustav nije igrao značajnu ulogu...
{{citat|U prvome redu oslanjali smo se na temeljne principe međunarodnog prava, što
smo jedino i mogli u situaciji u kojoj je bilo očito da je država Jugoslavija, koja
je dotad postojala, bila u stanju raspada. S druge strane, vrlo važan element je
bio i hrvatski Ustav... Taj je dokument bio napravljen na način da je zadovoljavao temeljne principe poštivanja vladavine prava i zaštite ljudskih prava. Što se tiče jugoslavenskog ustava iz 1974, njega nismo toliko uzimali u obzir, jer se radilo o ustavu zemlje koja se u tom trenutku nalazila u stanju disolucije».<ref>http://www.hsp1861.hr/vijesti2/020108vdd.htm</ref> 
<ref>http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac414.nsf/AllWebDocs/Radjanje_hrvatske_drzave Matica</ref>
<ref>intervju s Brankom Mamulom, nekadašnjim načelnikom Generalštaba JNA: [http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/97916/D
efault.aspx], pristup ostvaren 7. travnja 2010</ref>}}

===Umanjivanje i relativiziranje jugokomiunističkih zločina===
[[Jugokomunisti|Jugoslavenski]] su komunisti od 1941. do 1990. pod [[antifašizam|antifašističkom]] pokretom podrazumjevali i socijalističku [[revolucija|revoluciju]]. Komunistički zločini tijekom i [[Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata|nakon završetka Drugog svjetskog rata]] sustavno su se prešućivali, umanjivani, tabuizirali i relativizirali.

== Posljedice ==

Kao jedna od posljedica protuhrvatske politike u prošlom je stoljeću velik broj Hrvata napustio je svoju domovinu.

U nizu inozemnih publikacija i u medijima i dalje se navode krivotvorine i neistine jugoslavenske propagande.<ref>McAdams, C.Michael, Croatia Myth and Reality, "Myth: Two Million Serbs died"</ref><ref>http://www.jblaskovich.com/PDF/AnatomyofDeceit.pdf Anatomy of Deceit, str. 21 </ref> Neki autori, službene [[dogma|dogme]] i izvore iz doba [[SFRJ|SFR Jugoslavije]] i dalje drže vjerodostojnim.{{fact}} Predsjednik engleskog [[PEN]] kluba [[Jasper Ridley]] navodi 330.000, izraelski novinar [[Brian Blondy]] 700.000, a bivši kanadski veleposlanik u Jugoslaviji, [[James Bissett]] navodi brojku od 300-700.000 žrtava ustaškog režima.<ref>James BISSETT, «Croatia should apologize for World War II genocide before joining the EU», The Christian Science Monitor, 2. travnja 2010., [http://www.csmonitor.com/Commentary/Opinion/2010/0402/Croatia-should-apologize-for-World-War-II-genocide-before-joinin] pristup ostvaren 3. travnja 2010.</ref> <ref>Brian BLONDY, «Croatian NGO plans monument to Nazi collaborator Ante Pavelic», The Jerusalem Post, http://www.jpost.com/Home/ Article.aspx?id=156753, pristup ostvaren 30. ožujka 2010.</ref>

U Hrvatskoj još uvijek ne postoji mjesto za odavanje počasti žrtvama komunističkog režima.

== Povezani članci ==
*[[indoktrinacija]]
*[[Dogme i mitovi Jugoslavenskih antifašista]]
*[[Hrvatsko društvo političkih zatvorenika]] 

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.slideshare.net/DavorDijanovic/dogme-i-mitovi-antifaista detaljne informacije i izvori]  

[[Kategorija:Povijest Jugoslavije]]
[[Kategorija:Hrvatska povijest]]

== Izvori ==
{{izvori}}