Difference between revisions 5363717 and 5435815 on hrwiki

{{stil}}
'''Anto Bobaš''' ([[Brajkovići (Travnik, BiH)|Brajkovići]], [[Travnik]]), hrvatski je [[rimokatolici|rimokatolički]] svećenik iz redova [[dominikanci|dominikanaca]], [[kršćanski rock]] glazbenik, [[hrvatska književnost|hrvatski pjesnik]].

Rodio se u Brajkovićima kod Travnika u višečlanoj vjerničkoj obitelji od desetero djece, od kojih je danas sedmero živih. U životu se odlučio biti redovnikom, zaredio se u dominikancima i uskoro je postao svećenikom, kao i još njegovo dvoje braće. Jedna mu je sestra časna sestra.

U obitelji mu se slušala rock glazba stila s kraja [[1960-ih|60-ih]] i početka [[1970-ih|70-ih]]. Na njega su utjecala starija braća koja su nabavljala [[gramofon|gramofonske ploče]] sastava kao što su [[Deep Purple]], [[Nazareth]], [[T-Rex]], [[Uriah Heep]], [[Rolling Stones]], [[Beatles]]..., a od domaćih bendova: [[Bijelo dugme]], [[Teška industrija]], [[Indexi]], kasnije [[Divlje jagode]].

Od rane je mladosti zaljubljenik u [[heavy metal]]. Još je onda razmišljao kako bi bilo lijepo kad bi se uz rock zvuk moglo pjevati o Isusu, o Gospi i kršćanskoj vjeri. Nije omalovažavao koral, no pjesme koje je slušao na svetoj misi djelovale su mu uspavljujuće, monotono, bez živosti. S druge je strane željeli su Isusu dati mjesta u svojim pjesmama.

S bratom Jadrankom je osnovao kršćanski rock sastav ([[white metal]]) [[Glasnici nade]] 1991. godine, ali svećenički mu je poziv uvijek bio na prvom mjestu. Cilj njegovog sviranja je glazbom naviještati [[Evanđelje]], koje jest i ostaje prava i konačna svrha svega, tako i glazbe.  

Za vrijeme [[hrvatsko-muslimanski rat|hrvatsko-muslimanskog rata]] njegova je obitelj istjerana. Otišli su u izgnanstvo u [[Varaždin]]. Obiteljska mu je kuća u Brajkovićima opustošena i ispisana pogrdnim riječima i muslimanskim obilježjima te u njoj do danas nitko ne stanuje. Roditelji su mu umrli u izbjeglištvu te se pokopani u Bartolovcu kod Varaždina. Dio njegove braće i sestara zasnovao je obitelj u Varaždinu i varaždinskoj okolici. Ta teška tragedija njegova kraja, u kojoj su pobijeni i njegovi rođac(contracted; show full)u pjesme s tog CD-a. Knjiga o svim hrvatskim mučenicima, u njoj je naveo imena i činjenice koje dotad nisu nigdje objavljene, kao što su imena poginulih i ubijenih te izvješća svjedoka o masakrima [[mudžahedin]]a po selima njegove župe. Međutim, što je bitno, taj glazbeno-književni uradak ne poziva na osvetu, nego poziva na to neka se ne zaboravi patnja onih koji su branili svoje obitelji i svoj dom.

Pisao je u [[Obnovljeni život|Obnovljenom životu]] (Privlačnost diska : otuđenje - pobjeći od stvarnosti).
  

Od 1999. do 2000. uređivao je Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije.

U nekoliko su navrata slali pjesme za prijam na [[Uskrs fest]], no nisu uspjeli, no konačno su uspjeli 1999. pjesmom ''Nikad ne reci nikad'', a 2000. su opet sudjelovali na [[Uskrs fest]]u s istom pjesmom, na kojem su i pobijedili. Anegdota je ta što su na natjecanje poslali istu pjesmu od prošle godine ''Glasnici nade'' koja nije prošla, računajući da su možda zaboravili. Poslali su pjesmu kakva je i bila i prošla je. Kad su se vraćali s nastupa u svoju župu, iznenadio ih je poziv da se vrate na festival, jer su pobijedili. Čekalo ih se da odsviraju pobjedničku pjesmu. Budući da su već bili kod [[Novi Marof|Novog Marofa]], u dvorani kina Studentskog cntra u Zagrebu umjesto njih izišla je Željka Marinović te otpjevala refren njihove pjesme i tako spasila stvar.  

I kad nisu nailazili na razumijevanje, za njih se zauzimao vlč. Marijan Gradinšćak. Vlč. Gradinšćak se zauzeo za njih i u vrijeme drugog pohoda pape [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]] na [[Marija Bistrica|Mariju Bistricu]], kad ih je pozvao svirati.

2010. je godine Bobaš bio župnik u dominikanskom samostanu u Korčuli.

Danas je župnik u Zagrebu u dominikanskom svetištu Kraljice svete krunice.<ref>[http://www.dominikanci.hr/svetkovina-kraljice-svete-krunice-u-zagrebu.html Svetkovina Kraljice svete krunice u Zagrebu ]</ref>

Ponedjeljkom u 22.30 na [[Hrvatski katolički radio|Hrvatskom katoličkom radiju]] vodi emisiju ''[[Oni rokaju za Gospodina]]'' na kojoj pušta [[kršćanski metal]] i [[kršćanski rock]].

== Knjige ==
* Rock-glazba i sotonizam : rock-glazba kao mogućnost dijaloga Crkve i mladih (4. izdanja), izdavač Teovizija, Zagreb, 1998., {{ISBN  |953617278X}}
* Sjećanja, 2003., Dominikanska naklada Istina, {{ISBN  |9536814080}}
* Sjećanja 1-13: : u ljubavi Božjoj, počivaj, stariji Brate moj! / Anto Bobaš., Zagreb 2008., {{ISBN  |9789536814183}}
* Sjećanja 22, Dominikanska naklada Istina, 2005., Zagreb, {{ISBN  |9536814153}}

== Citati ==
{{citat|Jer, svaki zaborav čovjekove patnje, zaborav je i Boga i Njegove patnje koju je On podnio za nas u muci Velikoga Petka...}}

{{citat|Razumljive su nama jako riječi Svetoga Oca, pape [[Benedikt XVI.|Benedikta XVI.]] Točno je, i mi se s tim u potpunosti slažemo - Isusa u liturgiji treba slaviti dostojanstveno i sigurno je da je koral kroz povijest zauzeo itekako važno mjesto u liturgijskom slavljenju Gospodina.
(contracted; show full)
*[http://www.fokus-tjednik.hr/vijest_arhiva.asp?vijest=1809&izdanje=80 Rock glazba i sotonizam], razgovor s Antom Bobašem, [[Fokus (časopis)|Fokus]], preuzeto 8. kolovoza 2005.
*[http://regionalni.com/zivotdrustvo/ljudi-i-price/krscanski-rock-2454/ Kršćanski rock], razgovarao Darko Rušec, Regionalni, 25. listopada 2010.
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Bobaš, Anto}}
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Dominikanci]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]