Difference between revisions 5427892 and 5440587 on hrwiki

{{ {{#ifeq:|{{void}}|void|subst!}}|KBris[[Kategorija:Potrebno dodati subst:]]⏎
⏎
}}
'''Jugokomunistička propaganda''' (ili [[propaganda]] [[KPJ]]) oblik je propagande koji je s brojnim [[dogma]]ma i [[mit]]ovima promicao neistine u svrhu podržavanja službene državne [[ideologija|ideologije]] [[Komunizam|komunizma]] i [[Jugounitarizam|jugounitarizma]].

Tijekom postojanja [[druga Jugoslavija|SFRJ]], a i kasnije tijekom procesa osamostaljivanja država na području bivše države, raznim je neistinitim tvrdnjama proizvodila [[mržnja|netrepeljivost]] i netoleranciju prema ideji stvaranja suverenih i samostalnih država na njenom području. Osim toga, sustavno je djelovala i protiv svih potencijalnih protivnika (slobodoumnih intelektualaca, antikomunistički nastrojenog klera i neistomišljenika) obilježavajući ih kao klasne neprijatelje.<ref>Jović, Dean , "STRAH OD POSTAJANJA MANJINOM I SUKOB U PRETHODNOJ JUGOSLAVIJI", str. 116</ref><ref>http://www.hdpz.htnet.hr/broj217/mrkoci.htm "Lijeva inteligencija u polemikama sve svoje protivnike, bez obzira na to kojemu ideološkom smjeru oni pripadali, naziva fašistima, klerofašistima i slugama buržoazije".</ref>  

== Temelji i korijeni ==

Mržnja [[marksizam|marksista]] i [[komunizam|komunista]] prema [[Hrvati]]ma prema rezultatima istrazivanja [[Goran Jurišić|Gorana Jurišića]] ([[Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma]]) sežu još iz 1849. kad je [[Karl Marx]] zbog [[Ban Jelačić|Bana Jelačićeve]] vojne pobjede izjavio " ''u Beču su Hrvati, Panduri, Česi, Serecani i slično smeće ugušili germansku slobodu"'' ... [[Friedrich Engels]] navodi [[1848]]. o Slavenima u Austrougarsko(contracted; show full)

Kominterna je tek nakon njemačkog napada na Sovjetski Savez, započetog [[22. lipnja]] 1941., na Staljinovu zapovjed pozvala [[KPJ|Komunističku partiju Jugoslavije]] (KPJ) na oružani otpor protiv njemačke vojske u razbijenoj Kraljevini Jugoslaviji.<ref>Milovan Đilas "Wartime. - prevedeno na hrvatski jezik "Vrijeme rata", Mariner Books; First Edition edition (September 22, 1980,
{{ISBN  |978-0156947121}}.</ref>.

''Suradnja njemačkih nacista s jugoslavenskim komunistima je nastavljena i za vrijeme rata u vidu dogovora o međusobnom nenapadanju. Titovi komunistički antifašisti do tada ne napadaju fašiste, a fašisti da ne napadaju antifašiste.''<ref>  Pero Simić, "Tito – fenomen stoljeća"</ref>{{fact}}

Navodnu "čistoću jugoslavenskog antifašizma u svojoj ideji i u svojoj provedbi" opisao je [[Ivan Šibl]] konstatacijom da su se jugoslavenski antifašisti "''borili za [[Sovjetski Savez]], prvu zemlju socijalizma, i za pobjedu medunarodnog proletarijata''"... Prema piscima [[Crna knjiga komunizma|Crne knjige komunizma]] ta ideologija dovela je u prošlom stoljeću do preko 100 [[milijun]]a žrtava....

===Primjeri za [[govor mržnje]] kao metode huškanja protiv Hrvata ===

Poticavanje [[mržnja|mržnje]] zbog [[ateizam|ateističkih]] i protureligijskih
stavova osobito su se obrušavali na Katoličku crkvu i svećenstvo. [[Vladimir Bakarić]] je 6. veljače 1945. Katoličku crkvu posve otvoreno označio neprijateljem i najavio borbu protiv nje.
<ref>  T. JONJIC, «Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi», u: Alojzije
Stepinac. Svjedok vremena i vizionar za trece tisucljece, Stepincev zbornik, Glas Koncila,
Zagreb, 2009., 70.</ref>

Komunisti i partizani pojam "[[ustaša]]" tumačili su ekstenzivno. [[Simo Dubajić]] navodi u svojoj knjizi "''Život, greh i kajanje''"

===Teorije o Jasenovcu===
Niz lažnih tvrdnji jugoslavenskih komunista o [[Logor Jasenovac|Jasenovačkom logoru]] poticale su sliku o [[Hrvati]]ma kao genocidnom narodu.{{fact}} Službena izjava Zemaljskog povjerenstva Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača 1945. širila je podatke da je u Jasenovcu stradalo 500.000 - 600.000 žrtava. Jugoslavenski povjesničar [[Vladimir Dedijer]] tvrdio je u svojoj knjizi "Vatikan i Jasenovac"  da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 - 1.2 milijuna Srba. Glavni cilj je bio [[difamiranje]].<ref>Vladimir Horvat,  Vladimir Mrkoci: "Ogoljela laž logora Jasenovac", Zagreb 2008., ,{{ISBN  |978-953-55176-0-3}}.</ref>{{fact}}.Prema današnjim saznajama broj žrtava se kreće izmedu 50.000 do 90.000 ljudi.

U motiviranju na činjenje zločina nad Hrvatima važnu je ulogu imalo uveličavanje broja
ustaških zločina. Uveličavanjem ustaških zločina htjelo se s jedne strane mobilizirati što veći broj ljudi u partizanski pokret, a s druge strane poticati mržnju koja ce stvoriti ozračje
zločina koji je kulminirao u svibnju 1945. [[Jasenovački mit]]  nije imao samo propagandnu i mobilizatorsku funkciju samo u vrijeme rata, nego se je i poslije rata rabio u svrhu huškanja na štetu Hrvata, i stvaranja [[kompleks niže vrijednosti|kompleksa niže vrijednosti]] kao i [[kompleks hrvatske krivnje|kompleksa krivnje]] kod Hrvata, te da bi velikosrpski hegemoni u Jugoslaviji opravdavali nasilje i represije nad Hrvatima. Istu je taktiku nasilni velikosrpski hegemonistički režim sprovodio u Kraljevini Jugoslaviji, optužujući Hrvate za komunizam, jer je takva optužba bila oportunija i učinkovitije je ocrnjivala.  

Jugokomunistička i velikosrpska propaganda nerijetko se provuče u medijima i dan-danas zbog lijenosti, površnosti, neinformiranosti ili zlonamjernosti autora koji takve štetne podvale prosljeđuju u javnost.  <ref>[http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=169675 Osvrt Biskupskog ordinarijata u Požegi na pisanje agencije „Kathpress" o Jasenovcu], Biskupski ordinarijat Požega 30. travnja 2015./IKA, 4. svibnja 2015., IKA D - 169675/5 <br>"''Katolička austrijska tiskovna agencija (Kathpress) objavila je na svojem portalu, 24. travnja 2015. podulji članak o bogoslužju što ga je u Jasenovcu predvodio srpski patrijarh Irinej, 22. travnja 2015. o 70. obljetnici oslobođenja logora.(contracted; show full)tatistiku počinje vršiti popis žrtava koji će biti predan tijekom pregovora. Konačni popis žrtava bio je dovršen 1964. godine i on je govorio o oko milijun poginulih. Zbog iznenađenja malenim brojem žrtava popis je bio ponovljen prije nego što je predstavljen na pregovorima i na osnovu njega SR Njemačka će isplatiti ratnu odštetu.<ref>http://www.komunizam.hrvatskauljudba.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=44&Itemid=1 Novi marksistički napad Republiku Hrvatsku i Svetu stolicu !!!
  </ref>

===Odnosi između partizana i četnika===

Prema [[četnici]]ma nije vladalo isto neprijateljsko raspoloženje kakvo je vladalo prema [[ustaša]]ma. Isticalo se je da "''nema nikakve prepreke saradnji četničkih i partizanskih odreda u borbi protiv okupatora, koja je bila prvenstveni zadatak svih patriotskih snaga''".  <ref name="Pero MORAČA 1976">Pero MORAČA, Dušan BILANDŽIĆ, Stanislav STOJANOVIĆ, Istorija Saveza komunista Jugoslavije - kratak pregled, Rad, Beograd, 1976., 113.</ref>. Suradnja je dovodila i do masovnih prelaza četnika u partizane.<ref> name="Pero MORAČA, Dušan BILANDŽIĆ, Stanislav STOJANOVIĆ, Istorija Saveza komunista Jugoslavije - kratak pregled, Rad, Beograd, 1976., 113.</ref 1976"/> No ipak, povijesna je činjenica da je odnos četnika i partizana bio pretežito neprijateljski, čemu u prilog idu činjenice da su se partizani često sukobljavali sa četnicima u nizu vojnih operacija, a često su četnici ratovali i s ustašama u zajedničkim operacijama protiv partizana.

===Mit o Jugoslavenskim Ustavu iz 1974.===
(contracted; show full)
<ref>http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac414.nsf/AllWebDocs/Radjanje_hrvatske_drzave Matica</ref>
<ref>intervju s Brankom Mamulom, nekadašnjim načelnikom Generalštaba JNA: [http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/97916/D
⏎
⏎
  efault.aspx], pristup ostvaren 7. travnja 2010</ref>}}

===Umanjivanje i relativiziranje jugokomiunističkih zločina===
[[Jugokomunisti|Jugoslavenski]] su komunisti od 1941. do 1990. pod [[antifašizam|antifašističkom]] pokretom podrazumjevali i socijalističku [[revolucija|revoluciju]]. Komunistički zločini tijekom i [[Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata|nakon završetka Drugog svjetskog rata]] sustavno su se prešućivali, umanjivani, tabuizirali i relativizirali.

(contracted; show full) [[Jasper Ridley]] navodi 330.000, izraelski novinar [[Brian Blondy]] 700.000, a bivši kanadski veleposlanik u Jugoslaviji, [[James Bissett]] navodi brojku od 300-700.000 žrtava ustaškog režima.<ref>James BISSETT, «Croatia should apologize for World War II genocide before joining the EU», The Christian Science Monitor, 2. travnja 2010., [http://www.csmonitor.com/Commentary/Opinion/2010/0402/Croatia-should-apologize-for-World-War-II-genocide-before-joinin] pristup ostvaren 3. travnja 2010.</ref>
  <ref>Brian BLONDY, «Croatian NGO plans monument to Nazi collaborator Ante Pavelic», The Jerusalem Post, http://www.jpost.com/Home/ Article.aspx?id=156753, pristup ostvaren 30. ožujka 2010.</ref>

U Hrvatskoj još uvijek ne postoji mjesto za odavanje počasti žrtvama komunističkog režima.

== Povezani članci ==
*[[indoktrinacija]]
*[[Dogme i mitovi Jugoslavenskih antifašista]]
*[[Hrvatsko društvo političkih zatvorenika]]  

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.slideshare.net/DavorDijanovic/dogme-i-mitovi-antifaista detaljne informacije i izvori]  ⏎
  ⏎
⏎
⏎
== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Potrebno dodati subst:]]
[[Kategorija:Povijest Jugoslavije]]
[[Kategorija:Hrvatska povijest]]⏎
⏎
== Izvori ==
{{izvori}}