Difference between revisions 5632028 and 5825641 on hrwiki

{{dodaj infookvir|vojna osoba}}
[[Datoteka:Atli.jpg|mini|Atila]]
'''Atila''' ([[406.]]. - – [[453.]].), poznat i kao '''Bič Božji''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''flagellum Dei''), bio je jedan od najvećih osvajača u [[povijest]]i i najčuveniji među [[Barbari|barbarskim]] vođama u doba seobe naroda. <ref name="moljac">[http://www.moljac.hr/biografije/atila.htm  moljac]</ref>Postoji legenda koja kaže kako je Atila ustvari bio mač [[Mars (mitologija)|Mars]]a i da druge barbarske vođe nisu mogle kralja Huna pogledati izravno u oči, a da se p(contracted; show full)veni|Slavena]] i [[Turci|Turaka]]. Godine [[441.]] opustošio je Meziju, [[Ilirik]] i [[Tracija|Traciju]], a [[447.]] dosegao je Termopile i devastirao sve zemlje između [[Crno more|Crnog mora]] i [[Sredozemlje|Sredozemlja]]. Porazio je [[bizant]]skog [[car]]a [[Teodozije II.|Teodozija II.]] i natjerao ga na plaćanje danka. Došavši u sukob sa [[Zapadno Rimsko Carstvo|zapadnorimskim]] carem [[Valentinijan III.|Valentinijanom III]], koji koji mu je odbio dati svoju sestru Honoriju za suprugu, pokušao je [[451
.]]. osvojiti [[Galija (rimska provincija)|Galiju]], ali ga je porazio zapadnorimski vojskovođa [[Flavije Aecije]], zajedno s Teodorikom I, kraljem [[Zapadni Goti|Vizigota]] na Katalunskim poljima (danas: Châlons-sur-Marne). Nakon tog poraza Atila se povukao u današnju [[Mađarska|Mađarsku]]. Godine [[452.]]. krenuo je u osvajački pohod na [[Italija|Italiju]], razorivši [[Akvileja|Akvileju]], zauzevši više gradova, opustošivši dolinu Pada i stigavši do Mincija, gdje mu je u susret došao papa [[Lav I.]] Zahvaljujući papi, [[stari Rim]] je spašen od razaranja. Epidemije i glad prisilili su Atilu da napusti Italiju. [[Carigrad]] je pak, nakon poraza bizantskog cara [[Teodozije II.|Teodozija II.]] spašen samo stoga što je hunska vojska, koju je prvenstveno činilo pješaštvo, bila posve nedorasla i neopremljena za op(contracted; show full)enja iz nosa premda postoje i pretpostavke kako je smrt bila nasilna. Sahranjen je, prema legendi, u tri kovčega: zlatnom, srebrnom i željeznom. Mjesto njegova pokopa je nepoznato. Pretpostavlja se da je pokopan na području današnje [[Vojvodina|Vojvodine]], zajedno s velikom količinom opljačkanog blaga, no za to ne postoje nikakvi konkretni dokazi. U više navrata pokušalo se otkriti njegov grob, ali je do sada sve ostalo samo na pokušajima. Hunsko je carstvo nakon Atiline smrti nestalo u hipu. Godine [[454
.]]. Ostrogoti i druga germanska plemena pobunila su se protiv Huna, a Atilini sinovi - zavađeni međusobno - nisu se mogli nositi s krizom.

==Ime==
Atila je imao gotsko ime ("attila" je umanjenica od gotske riječi "atta" što znači otac).<ref name="moljac"/> Na njegovu su dvoru vladali gotski običaji, a spomen mu je sačuvan i u gotskoj narodnoj priči. Ušao je u priče i legende mnogih drevnih naroda, a danas služi kao simbol [[okrutnost]]i.<ref name="moljac"/> Kao legendarna ličnost, Atila se javlja i u Nibelunzima (kao: Etzel), [[Starija edda|Eddi]] (kao: Atli) i u narodnoj tradiciji Južnih Slavena kao Atil pasoglavi. Ime Atila danas je učestalo među Mađarima.

== Izvori ==
{{izvori}}
{{moljac|atila.htm}}

[[Kategorija:Vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Huni]]
[[Kategorija:Vojna povijest 5. stoljeća]]