Difference between revisions 5836209 and 6020539 on hrwiki

{{dodaj infookvir|vojna osoba}}
[[Datoteka:Atli.jpg|mini|Atila]]
'''Atila''' ([[406.]] – [[453.]]), poznat i kao '''Bič Božji''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''flagellum Dei''), bio je jedan od najvećih osvajača u [[povijest]]i i najčuveniji među [[Barbari|barbarskim]] vođama u doba seobe naroda. <ref name="moljac">[{{Citiranje časopisa |url=http://www.moljac.hr/biografije/atila.htm  moljac]|title=moljac |journal= |archive-url=https://web.archive.org/web/20090225090230/http://www.moljac.hr/biografije/atila.htm |archive-date=25. veljače 2009. |access-date=31. listopada 2010. }}</ref>Postoji legenda koja kaže kako je Atila ustvari bio mač [[Mars (mitologija)|Mars]]a i da druge barbarske vođe nisu mogle kralja Huna pogledati izravno u oči, a da se pri tome ne pokolebaju u svojim namjerama.<ref name="moljac"/> Posve je sigurno kako je Atila bio dojmljiva osoba, što je najbolje opisao Edward Gibbon u knjizi "[[Povijest uspona i pada Rimskog Carstva]]": "velike glave, crnokos, bijele puti, nizak, očiju udubljenih u lubanju, ravnog [[nos]]a, s nekoliko dlaka na bradi, širokih ramena, kratkog četvrtastog tijela, nervoznih pokreta". No, zasigurno je da je poslije smrti svog ujaka Ruasa vladao zajedno sa svojim starijim bratom Bledom od [[434.]] pa sve do [[445.]] godine, kada je ubio brata, nakon čega vlada sam. Ujedinio je sva [[huni|hunska]] plemena i narode od [[Volga|Volge]] do teritorija današnje [[Njemačka|Njemačke]]. Sjedište njegove države, koja se protezala od [[Danska|Danske]] do [[Panonija|Panonije]], od [[Laponija|Laponije]] i [[Rajna|Rajne]] do [[Kaspijsko jezero|Kaspijskog jezera]] te dalje do [[Kina|Kine]], bilo je u ugarskoj nizini, nedaleko od današnjeg Tokaja.<ref>[http://whc.unesco.org/en/list/1063 World Heritage Convention - UNESCO]: "Tokaj Wine Region Historic Cultural Landscape" (pristupljeno 1. srpnja 2015.)</ref>

Njegovu vlast priznavala su mnoga plemena [[Germani|Germana]], [[Sarmati|Sarmata]], [[Slaveni|Slavena]] i [[Turci|Turaka]]. Godine [[441.]] opustošio je Meziju, [[Ilirik]] i [[Tracija|Traciju]], a [[447.]] dosegao je Termopile i devastirao sve zemlje između [[Crno more|Crnog mora]] i [[Sredozemlje|Sredozemlja]]. Porazio je [[bizant]]skog [[car]]a [[Teodozije II.|Teodozija II.]] i natjerao ga na plaćanje danka. Došavši u sukob sa [[Zapadno Rimsko Carstvo|zapadnorimskim]] carem [[Valentinijan III.|Valentinijanom III]], koji koji mu je odbio dati svoju sestru Honoriju za suprugu, pokušao je [[451.]] osvojiti [[Galija (rimska provincija)|Galiju]], ali ga je porazio zapadnorimski vojskovođa [[Flavije Aecije]], zajedno s Teodorikom I, kraljem [[Zapadni Goti|Vizigota]] na Katalunskim poljima (danas: Châlons-sur-Marne). Nakon tog poraza Atila se povukao u današnju [[Mađarska|Mađarsku]]. Godine [[452.]] krenuo je u osvajački pohod na [[Italija|Italiju]], razorivši [[Akvileja|Akvileju]], zauzevši više gradova, opustošivši dolinu Pada i stigavši do Mincija, gdje mu je u susret došao papa [[Lav I.]] Zahvaljujući papi, [[stari Rim]] je spašen od razaranja. Epidemije i glad prisilili su Atilu da napusti Italiju. [[Carigrad]] je pak, nakon poraza bizantskog cara [[Teodozije II.|Teodozija II.]] spašen samo stoga što je hunska vojska, koju je prvenstveno činilo pješaštvo, bila posve nedorasla i neopremljena za opsadu tako velikog grada.[[Datoteka:Attila in Gaul 451CE.svg|mini|300px|lijevo|Atilina osvajanja u Galiji]]

Zanimljivo je objasniti kako je došlo do povezanosti Honorije i Atile. Honorija, sestra spomenutog cara Valentinijana, je 449. godine zatečena  u ljubavnoj vezi sa svojim slugom, nakon čega je ljubavnik pogubljen, a Honorija - koja je vjerojatno bila trudna - izolirana iz javnog života. U bijesu je poslala poruku Atili, u kojoj ga je zamolila da postane njezin vitez. Atila je to protumačio kao bračnu ponudu i zatražio polovicu Zapadnorimskog Carstva za njezin miraz. Nakon obimnih priprema Atila je prešao Rajnu s velikom armijom Huna i savezničkih barbarskih plemena. U toj je vojsci bio i veliki broj [[Istočni Goti|Ostrogota]] i drugih germanskih ratnika, uključujući tu Burgundince i Alzašane koji su živjeli s barbarske strane granice. [[Franci]] su bili podijeljeni na prorimsku i proturimsku frakciju.

Sliku okrutnosti Atile i njegovih ratnika daje opis rimskih izaslanika koji su se kanili naći s njim. Na putu k njemu prošli su rijekom [[Nišava|Nišavom]] kroz mjesto u koje je Atila nekoliko godina prije toga provalio. Mjesto je bilo toliko uništeno da su izaslanici morali noćiti izvan grada. Razlog je bio taj što su obale rijeke bile prekrivene ljudskim kostima, a zadah smrti je bio toliko jak da nisu mogli ući u grad. Mnoga mjesta kroz koja je Atila prošao zadesila je slična sudbina, naročito za vrijeme invazije na Galiju. O hunskom pohodu na Traciju slikovito govori jedan zapis: "Bilo je toliko ubijanja i krvoprolića da nitko ne može prebrojati mrtve. Huni su pljačkali crkve i samostane, te u roblje odvodili svećenike i djevice... Toliko su devastirali Traciju da ona više nikada nije dosegla prijašnju veličinu."

Glasine o Atilinim [[Kanibalizam|kanibalističkih]] sklonostima nikada nisu potvrđene, a navodno je pojeo dva svoja sina. Atila je umro na dan svog vjenčanja. Iako je već imao velik broj žena, uzeo si je novu, mladu, mladenku, po imenu Ildico. Dan vjenčanja protekao je u žestokom opijanju i slavlju. Pijan i požudan Atila je mladu, kada je pala noć, odveo u svoje odaje. Nađen je mrtav naredno jutro, a nova mlada drhtala je od straha, dok je pored nje ležao mrtav veliki hunski vođa. Navodno je umro od prekomjerne doze alkohola i jakog krvarenja iz nosa premda postoje i pretpostavke kako je smrt bila nasilna. Sahranjen je, prema legendi, u tri kovčega: zlatnom, srebrnom i željeznom. Mjesto njegova pokopa je nepoznato. Pretpostavlja se da je pokopan na području današnje [[Vojvodina|Vojvodine]], zajedno s velikom količinom opljačkanog blaga, no za to ne postoje nikakvi konkretni dokazi. U više navrata pokušalo se otkriti njegov grob, ali je do sada sve ostalo samo na pokušajima. Hunsko je carstvo nakon Atiline smrti nestalo u hipu. Godine [[454.]] Ostrogoti i druga germanska plemena pobunila su se protiv Huna, a Atilini sinovi - zavađeni međusobno - nisu se mogli nositi s krizom.

==Ime==
Atila je imao gotsko ime ("attila" je umanjenica od gotske riječi "atta" što znači otac).<ref name="moljac"/> Na njegovu su dvoru vladali gotski običaji, a spomen mu je sačuvan i u gotskoj narodnoj priči. Ušao je u priče i legende mnogih drevnih naroda, a danas služi kao simbol [[okrutnost]]i.<ref name="moljac"/> Kao legendarna ličnost, Atila se javlja i u Nibelunzima (kao: Etzel), [[Starija edda|Eddi]] (kao: Atli) i u narodnoj tradiciji Južnih Slavena kao Atil pasoglavi. Ime Atila danas je učestalo među Mađarima.

== Izvori ==
{{izvori}}
{{moljac|atila.htm}}

[[Kategorija:Vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Huni]]
[[Kategorija:Vojna povijest 5. stoljeća]]