Revision 5363717 of "Anto Bobaš" on hrwiki

{{stil}}
'''Anto Bobaš''' ([[Brajkovići (Travnik, BiH)|Brajkovići]], [[Travnik]]), hrvatski je [[rimokatolici|rimokatolički]] svećenik iz redova [[dominikanci|dominikanaca]], [[kršćanski rock]] glazbenik, [[hrvatska književnost|hrvatski pjesnik]].

Rodio se u Brajkovićima kod Travnika u višečlanoj vjerničkoj obitelji od desetero djece, od kojih je danas sedmero živih. U životu se odlučio biti redovnikom, zaredio se u dominikancima i uskoro je postao svećenikom, kao i još njegovo dvoje braće. Jedna mu je sestra časna sestra.

U obitelji mu se slušala rock glazba stila s kraja [[1960-ih|60-ih]] i početka [[1970-ih|70-ih]]. Na njega su utjecala starija braća koja su nabavljala [[gramofon|gramofonske ploče]] sastava kao što su [[Deep Purple]], [[Nazareth]], [[T-Rex]], [[Uriah Heep]], [[Rolling Stones]], [[Beatles]]..., a od domaćih bendova: [[Bijelo dugme]], [[Teška industrija]], [[Indexi]], kasnije [[Divlje jagode]].

Od rane je mladosti zaljubljenik u [[heavy metal]]. Još je onda razmišljao kako bi bilo lijepo kad bi se uz rock zvuk moglo pjevati o Isusu, o Gospi i kršćanskoj vjeri. Nije omalovažavao koral, no pjesme koje je slušao na svetoj misi djelovale su mu uspavljujuće, monotono, bez živosti. S druge je strane željeli su Isusu dati mjesta u svojim pjesmama.

S bratom Jadrankom je osnovao kršćanski rock sastav ([[white metal]]) [[Glasnici nade]] 1991. godine, ali svećenički mu je poziv uvijek bio na prvom mjestu. Cilj njegovog sviranja je glazbom naviještati [[Evanđelje]], koje jest i ostaje prava i konačna svrha svega, tako i glazbe. 

Za vrijeme [[hrvatsko-muslimanski rat|hrvatsko-muslimanskog rata]] njegova je obitelj istjerana. Otišli su u izgnanstvo u [[Varaždin]]. Obiteljska mu je kuća u Brajkovićima opustošena i ispisana pogrdnim riječima i muslimanskim obilježjima te u njoj do danas nitko ne stanuje. Roditelji su mu umrli u izbjeglištvu te se pokopani u Bartolovcu kod Varaždina. Dio njegove braće i sestara zasnovao je obitelj u Varaždinu i varaždinskoj okolici. Ta teška tragedija njegova kraja, u kojoj su pobijeni i njegovi rođaci, ostavila je traga na njemu i njegovoj braći, a osjetili su da će to najlakše biti kad to podijele s drugima, što su najbolje znali kroz glazbu.

O heavy metal glazbi stava je da nije sama po sebi nedolična za kršćanina vjernika: "God Gave Rock'n'roll to You II" je pjesma koju su članovi grupe [[Kiss]] snimili 1991. i objavili je kao singl ploču. 'Bog ti je dao rock'n'roll i stavio ga u dušu svakoga', riječi su iz refrena te pjesme. Dakle, ako su [[Paul Stanley]] i [[Gene Simmons]] mogli pjevati ovako - onda ne vidim razloga zašto bi heavy metal bio nedolična glazba za kršćanina-vjernika"<ref name="Katana">[http://www.tportal.hr/funbox/funtime/53475/Hrvati-nece-vjerovati-u-bogove-metala.html Hrvati neće vjerovati u bogove metala], Tportal, autor E. Katana, 31. siječnja 2010., razgovor s Antom Bobašem, Stipom Jurasom i Antom Mikićem</ref> Ipak, upozorava na žalosnu pojavu vrlo mladih zaluđenika [[black metal]]om (posebice u Skandinaviji), koji "u svojim tekstovima jako su ratoborni baš protiv nauka Isusa Krista i protiv Crkve."<ref name="Katana"/>

Ukazom nadbiskupa zagrebačkog [[Josip Bozanić|Josipa Bozanića]] bio je župnik u Hrvatskoj katoličkoj misiji u [[Hamburg]]u u župi Kraljice Sv. Krunice. Ondje je proveo tri godine.

Pohađao je poslijediploski studij na [[Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu|KBF-u]] u Zagrebu na odsjeku [[pastoral]]a odnosno teologije i vjere u praksi. Magistrirao je na temu ''Rock-glazba i [[sotonizam]]'', koji je poslije objavio i u knjizi. U njoj je pisao o sotonizmu i okultizmu u rock-kulturi. Obradio je široku temu glazbenog koketiranja s tim temama, "oprezno odvajajući pravovjerno žito od zlokobnog kukolja", a kao zaključak : "problem sotonizma u glazbi postoji, no većina je rokera ipak lažno i iz marketinških pobuda odana Vragu."<ref>[http://www.ravnododna.com/sto-su-gregorian-bogu-skrivili/ Magazin pop kulture Ravno do dna] Marko Podrug: Što su [[Gregorian]] Bogu skrivili?, 27. ožujka 2011.</ref>

Snimio je nekoliko glazbenih CD-ova i objavio je nekoliko knjiga.

Jedna od knjiga je knjiga Sjećanja 21. koja ide s njegovim petim CD-om - Bili jednom ratnici, koja je izdana u povodu desete obljetnice 8. lipnja 1993. godine, kad su na blagdan [[duhovi|Duhova]], [[hrvatsko-muslimanski rat|Armija BiH]] počinila pokolj u rodnom selu Brajkovićima. Knjiga i CD obilježavaju tu tužnu obljetnicu glazbeno i poetski, svim tim mučenicima posvećene su pjesme s tog CD-a. Knjiga o svim hrvatskim mučenicima, u njoj je naveo imena i činjenice koje dotad nisu nigdje objavljene, kao što su imena poginulih i ubijenih te izvješća svjedoka o masakrima [[mudžahedin]]a po selima njegove župe. Međutim, što je bitno, taj glazbeno-književni uradak ne poziva na osvetu, nego poziva na to neka se ne zaboravi patnja onih koji su branili svoje obitelji i svoj dom.

Pisao je u [[Obnovljeni život|Obnovljenom životu]] (Privlačnost diska : otuđenje - pobjeći od stvarnosti). 

Od 1999. do 2000. uređivao je Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije.

U nekoliko su navrata slali pjesme za prijam na [[Uskrs fest]], no nisu uspjeli, no konačno su uspjeli 1999. pjesmom ''Nikad ne reci nikad'', a 2000. su opet sudjelovali na [[Uskrs fest]]u s istom pjesmom, na kojem su i pobijedili. Anegdota je ta što su na natjecanje poslali istu pjesmu od prošle godine ''Glasnici nade'' koja nije prošla, računajući da su možda zaboravili. Poslali su pjesmu kakva je i bila i prošla je. Kad su se vraćali s nastupa u svoju župu, iznenadio ih je poziv da se vrate na festival, jer su pobijedili. Čekalo ih se da odsviraju pobjedničku pjesmu. Budući da su već bili kod [[Novi Marof|Novog Marofa]], u dvorani kina Studentskog cntra u Zagrebu umjesto njih izišla je Željka Marinović te otpjevala refren njihove pjesme i tako spasila stvar. 

I kad nisu nailazili na razumijevanje, za njih se zauzimao vlč. Marijan Gradinšćak. Vlč. Gradinšćak se zauzeo za njih i u vrijeme drugog pohoda pape [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]] na [[Marija Bistrica|Mariju Bistricu]], kad ih je pozvao svirati.

2010. je godine Bobaš bio župnik u dominikanskom samostanu u Korčuli.

Danas je župnik u Zagrebu u dominikanskom svetištu Kraljice svete krunice.<ref>[http://www.dominikanci.hr/svetkovina-kraljice-svete-krunice-u-zagrebu.html Svetkovina Kraljice svete krunice u Zagrebu ]</ref>

Ponedjeljkom u 22.30 na [[Hrvatski katolički radio|Hrvatskom katoličkom radiju]] vodi emisiju ''[[Oni rokaju za Gospodina]]'' na kojoj pušta [[kršćanski metal]] i [[kršćanski rock]].

== Knjige ==
* Rock-glazba i sotonizam : rock-glazba kao mogućnost dijaloga Crkve i mladih (4. izdanja), izdavač Teovizija, Zagreb, 1998., ISBN 953617278X
* Sjećanja, 2003., Dominikanska naklada Istina, ISBN 9536814080
* Sjećanja 1-13: : u ljubavi Božjoj, počivaj, stariji Brate moj! / Anto Bobaš., Zagreb 2008., ISBN 9789536814183
* Sjećanja 22, Dominikanska naklada Istina, 2005., Zagreb, ISBN 9536814153

== Citati ==
{{citat|Jer, svaki zaborav čovjekove patnje, zaborav je i Boga i Njegove patnje koju je On podnio za nas u muci Velikoga Petka...}}

{{citat|Razumljive su nama jako riječi Svetoga Oca, pape [[Benedikt XVI.|Benedikta XVI.]] Točno je, i mi se s tim u potpunosti slažemo - Isusa u liturgiji treba slaviti dostojanstveno i sigurno je da je koral kroz povijest zauzeo itekako važno mjesto u liturgijskom slavljenju Gospodina.
Ali mi živimo i izvan liturgije i želimo da je naš Gospodin s nama i u našoj svakodnevici, u svemu što činimo i što jesmo. Dakako da glazba zauzima veliki dio naše svakodnevice i zato želimo Isusu dati mjesta u našim pjesmama.}}

{{citat|Upravo ta vjera jest ono što nas drži uspravnima, što nam daje nadu u jedno bolje i pravednije sutra za svakoga od nas, i za svakog poginulog i nestalog. Takva vjera i ta nada temelji su naše kršćanske vjere, a mi smo njezini glasnici.}}

{{citat|Sve je više bendova iz mnogih kršćanskih zajednica koji pjevaju o svojem religioznom opredjeljenju; sve više ih je koji se okreću Isusu, jer vide da svi ovosvjetski „spasitelji“ nisu ništa drugo do li obični prodavači magle i blještavila.}}

== Izvori ==
*[https://web.archive.org/web/20051210061910/http://www.fokus-tjednik.hr/arhiva.asp?izdanje=80], Fokus od - 20. veljače 2004. u kojem je ovaj članak
*[http://www.fokus-tjednik.hr/vijest_arhiva.asp?vijest=1809&izdanje=80 Rock glazba i sotonizam], razgovor s Antom Bobašem, [[Fokus (časopis)|Fokus]], preuzeto 8. kolovoza 2005.
*[http://regionalni.com/zivotdrustvo/ljudi-i-price/krscanski-rock-2454/ Kršćanski rock], razgovarao Darko Rušec, Regionalni, 25. listopada 2010.
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Bobaš, Anto}}
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Dominikanci]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]