Revision 5553000 of "Grb Kornice" on hrwiki

=Grb Kornice=

'''Grb''' je simbolički znak kao obilježje jednog [[naselje|naselja]], [[grad]]a, [[oblast]]i, [[regija|regije]] ili [[država|države]], da se znakovno i na najjednostavniji način prikažu svojstva onoga na što se grb odnosi.<br>
Pravljen iz ljubavi prema rodnom mjestu i mojim [[Kornica|Korničanima]], a posebno prema onima koji su svojim djelima na raznim poljima pisali povijest [[Kornica|Kornice]] i mnogima koji su za to ime dali i svoje živote

== Značenje grba ==

Dolje navedena povijest Kornice pomaže pri usporedbi svojstava grba.<br>
Štit kao podloga je karakteristika većine grbova [[Hrvatska|hrvatskih]] mjesta, obitelji u dalekoj prošlosti (što se može vidjeti u najvećoj zbirci grbova u Franjevačkom samostanu u Fojnici)
[[Datoteka:Grb_Kornice,.jpg‎|mini|[[grb Kornice]]]]

Ovim grbom je predstavljeno više oblasti koje bitno obilježavaju Kornicu i to:
#Gornje  polje predstavlja etnos ili većinsku etničku pripadnost (pripadnost [[Hrvatski narod|Hrvatskom narodu]]) sa nazivom [[Corenita]] koji se koristio [[1648.]] godine.
#Donje polje predstavlja današnji naziv Kornice.
#U unutrašnjosti štita se nalazi još jedan štit koji je podjeljen na tri dijela. Korničani su uglavnom živjeli od plodova zemlje, odnosno bili su [[Ratarstvo|ratari]] i [[stočarstvo|stočari]] te su bili poznati po [[lov]]u i zanatskim radovima, ponajviše po kolarstvu, zidarstvu i tesariji.
#*Gornje polje unutarnjeg štita predstavlja vjersku pripadnost, pripadnost [[Kršćanstvo|kršćanstvu]]-[[Katoličanstvo|katoličanstvu]].  Ujedno je i crkva najviše zaslužna za opstanak  Hrvata u Kornici.
#*Donje lijevo polje simbolizira današnji geografski položaj i izvorno gospodarsko značenje. Plava vijugava crta označava rijeku Tolisu koja je ujedno i jedan glavni geografski dio Kornice. Snop [[pšenica|pšenice]] simboliziraju plodnost tog dijela [[Posavina|posavske]] ravnice, krava simbolizira stočarstvo jer je svako domaćinstvo imalo ili kravu ili neku drugu vrstu stoke, a jelen predstavlja lov i područje bogato divljači.
#*Donje desno polje simbolizira zanatske radove po kojima je također Kornica bila poznata, odnosno u Kornici su bili jako cjenjeni kolari, tesari i zidari.

== Zemljopis ==
{{Naselje u BiH
|ime = Kornica
|slika_opis =
|lat = 44.95
|long = 18.42
|position = left 
}}


*Na sjeveru [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], samo 15 km od rijeke [[Sava|Save]] (granica sa [[Republika Hrvatska|Republikom Hrvatskom]]) smješteno je selo [[Kornica]] koje pripada općini [[Bosanski Šamac]], a to je u središtu sjevernog dijela [[Bosanska Posavina|Bosanske Posavine]].<br>
*[[Kornica|Kornica]] sa istočne strane graniči sa srpskim selom [[Gornja Slatina]], a sa zapadne strane sa hrvatskim selima [[Čardak]] i [[Kladari Donji]] - općina [[Modriča]].<br>
*Na južnoj strani na oko 15 km plave se brda planine Trebave, a to su opet obronci planine [[Majevica|Majevice]].Tamo je selo Skugrić.<br>
*Ne zna se, a nije nigdje ni zapisano, odakle je selo dobilo ime, a niti tko pamti odakle su se doselili prvi mještani [[Kornica|Kornice]].<br>
*Kroz selo protječe rijeka [[Tolisa]] koja izvire u selu [[Tolisa]] u brdu iznad [[Modriča|Modriče]], a ulijeva se u rijeku [[Sava|Savu]] u selu [[Tolisa]] u Oraškoj općini.<br>
*U rijeku [[Tolisa|Tolisu]] kod groblja se ulijeva mala rječica Korničica, koja dolazi sa južne strane od sela <br>[[Ledenice]], pa se postavlja pitanje da li je selo dobilo ime po toj rječici ili je rječica Korničica dobila ime po<br> selu [[Kornica|Kornici]].

*Važno je napomenuti da se selo prostire na [[7.396.706 m2]], odnosno [[7.396,7 duluma]] i na nadmorskoj visini je od [[86 m]]. <br>
*Prema zadnjem popisu stanovništva [[1991.]] godine, selo je imalo 192 kuće u kojima je živjelo 882 stanovnika.<br>
*Selo je dosta staro što svjedoče nadgrobni spomenici u groblju, tj. Stari stečci. Tu su se se nekada ukopavali mrtvi<br> i iz susjednih sela, tj. iz [[Čardak|Čardaka]] i [[Ledenice|Ledenica]] sve do [[Gradačac|Gradačca]], a kojima i danas dolaze na grobove njihovi potomci.<br>



==Župa [[Kornica]]==
Spominje se prigodom vizitacije biskupa Marijana Maravića [[1648.]] godine koji se razbolio u Modriči i Tramošnici, a kad je ozdravio ponovno je krenuo po biskupiji te je [[19. srpnja]][[ 1649.]] godine došao u župu «[[Corenita]]» ([[Kornica]]), a odavde u «Baricki», župu Brčko, dok na drugom mjestu prepisivač je pročitao kao Bureki. Poslije ovoga ide u župu Bijela i opet [[23. srpnja]] [[1649.]] godine u Tremošnicu za koju ovaj puta piše da spada samostanu u Gradovrhu, dok je uistinu spadala samostanu u Modriči. Za pohoda biskupa Maravića [[1655.]] g. samostanu u Modriči pripadaju ove četiri župe: [[Modriča]], Crkvište ([[Crkvina]]), Tremošnica i Bastić. Kasnije [[1673.]] i [[1675.]] godine u svom pohodu biskup Nikola Olovčić-Ogramić ne spominje Bastić, ali [[1673.]] godine nabraja župe koje pripadaju samostanu u blizini Modriče i njihov broj vjernika. Župa Crkvište ([[Crkvina]]) ima 1915 duša; [[Tramošnica|Tremošnica]] 6300 duša; [[Kornica]] 1418 duša.[[Datoteka:Zbjeg.jpg|mini|desno|220 px|Stradanje i raseljavanje Hrvata katolika od strane Osmanlija]] Biskup izvještava o naglom nestajanju katoličkog pučanstva s ovih prostora usljed iseljavanja i [[Apostazija|apostazije]]. Premda je katolicizam u Posavini u to vrijeme podnio teške udarce, ipak je u preostalih sedam župa bilo još 20234 katoličkih duša. ([[Fermendžin, Acta Bosnae, 374-5.]]).
Dekretom kongregacije za propagandu vjere iz [[1801.]] god. Tramošnica je pretvorena u župu, biskup fra Grgo Ilijić Varešanin će Garevo [[1803.]] proglasiti samostalnom kapelanijom. Biskup fra Augustin Miletić donosi u svom izviješću 1813. god. popis mjesta, kuća i broj žitelja po selima koji su pripadali kapelaniji Garevo. U sastavu kapelanije bila su mjesta: Garevo (70 kuća: 350 odraslih i 200 djece),[[ Kladari]], [[Hasić Donji]] i [[Hasić Gornji|Gornji]], [[Tišina]], [[Prud]], [[Kornica]], [[Čardak]], [[Živkovo Polje]], [[Dobrinja]], [[Riječani]], [[Kužnjača]] i [[Oteža]]. Tako je bilo do [[1820.]] god.

[[1848.]] godine osnovana je kapelanija [[Tišina]] (Župom se proglašava [[1858.]]) kojoj će pripasti i sela [[Garevac|Garevačke]] župe [[Prud]], [[Gornji Hasić|Gornji]] i [[Donji Hasić]].

Godine [[1862.]] i [[1863.]] muslimani, protjerani s podrucja Užica i Šapca zbog sukoba Srba i Turaka, naseljavaju područja Bos. Šamca. Hrvati katolici velikom dušom i srcem primaju prognanike na svoja područja, ali ipak bivaju protjerivani i potiskivani sa svojih ognjišta, jedni prema današnjim Tišinama, a drugi na lijevu stranu rijeke Bosne.

Gvardijan fra Matija Korničanin [[15. ožujka.]] [[1532.]] godine
Isprava, kojom se svjedoči da je Petar Ivanović prodao gvardijanu fra Matiji Korničaninu grobnicu pred velikim oltarom u Fojnici. Orginal - Izvornik nalazi se u arhivi franjevačkog samostana u Fojnici (3):

«[[1532.]] [[15. ožujka.]] Nekae naznae svakome čoviku koibi vidio aliti što (čitao) ovo pismo aliti škripta kako ia Petar Ivanović prodah prid velikim fratrom grobnicu Božiem sluzi ocu fra Matiu Korničaninu gvardianu tada i ostalim fratrom po am (osam) aspri, i uzeh ove rečene aspre od fra Matia Korničanina rečenoga gvardiana da doposlitka nitko neima zanu posla. I zaveće verovanie svidoči od izdal koise pod pišu dasu vierovani. Ia fra Grgur Dumhanin pisah po mobi (molbi) Petra Ivanovića. Ia Petar Đuriević iesam sviedok gornemu pismu. Ia Filip Barinić sviedok gornemu pismu. Ia Pilip Tomković sviedok gornemu pismu.»

= Povijest =
[[Datoteka:Hrvoje's missal 3.jpg|mini|desno|220 px|Hrvojev misal, XV. stoljeće]]

[[Datoteka:Mostar-1900.jpg|mini|desno|220 px|Osmansko razdoblje ostavilo je brojne posljedice na Bosnu i Hercegovinu, stanovnici Mostara nakon odlaska Osmanlija.]]
[[Datoteka:Sarajevo Catholic Church 1900.jpg|mini|desno|220 px|Sarajevska katedrala, izgrađena u austro-ugarskom razdoblju]]
== Srednjovjekovna Bosna ==


Hrvati na prostor današnje Bosanske posavine doseljavaju u VII. stoljeću, 626. godine poslije Krista. Tijekom [[7. stoljeće|sedmog]] i sljedećih stoljeća [[Slaveni]] asimiliraju zatekle [[Iliri|Ilire]] i [[Rimljani|Rimljane]], primaju [[kršćanstvo]] te, uz razvitak vlastite kulture i umjetnosti, oblikuju političke institucije i, konačno, vlastitu državu. Stanovništvo srednjovjekovne bosanske države je bilo [[Slaveni|slavensko]], po svojim etničkim i vjerskim značajkama pripadajući istom etničkom supstratu kao i [[Hrvati]]. Osim samoga spomena [[hrvat]]skoga imena, to se vidi u mnogobrojnim etno-kulturnim obilježjima, kao što su [[jezik]] (čakavstina i štokavska ikavica, te zapadna ijekavština, što su sve karakteristike [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]]), glagoljsko i zapadnoćirilsko pismo (tzv. [[bosančica]] ili hrvatska ćirilica) kojim su pisane isprave, djela vjersko-nabožnog i umjetničkog sadržaja, a koje je istovjetno hrvatskoj ćirilici koja se rabila u [[Dalmacija|Dalmaciji]] i sjevernohrvatskom primorju, pripadnost zapadnom civilizacijskom krugu, što se očituje u zapadnom katoličkom kršćanstvu, te umjetničkim oblicima zapadne provenijencije (Romanika). 

Politički, većina je sadašnje [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] (uz kratke intervale, kao za vrijeme [[Srbi|srpskog]] župana Časlava Klonimirovića ), pripadala hrvatskoj državi, bilo za vrijeme hrvatskih narodnih vladara [[Trpimirovići|Trpimirovića]] ([[9. stoljeće|IX.]] - [[11. stoljeće|XII.]] stoljeće), bilo kao dio [[Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo|Hrvatsko-ugarskog kraljevstva]]. Jedan od simbola političkih veza Hrvatske i Bosne je i titula "[[ban]]", koju su bosanski vladari nosili od najranijih vremena, a koja je isključivo [[hrvat]]ska politička titula. Svi bosanski [[kralj]]evi su bili [[katolici]], i često (ne uvijek) se nalaze u rodoslovima hrvatskih dinastija. Kulturna strujanja, pogotovo za vrijeme posljednjih 150 godina predosmanske Bosne, sve su više isticala te značajke, tako da najznačajnija djela bosanske umjetnosti i pismenosti čine u [[Split]]u nastali umjetnički rukopisi [[Hrvojev misal]] i [[Hvalov zbornik]], iluminirani vjerski tekstovi stvoreni po narudžbi splitskog hercega i bosanskoga vojvode [[Hrvoje Vukčić Hrvatinić|Hrvoja Vukčića Hrvatinića]], te romanički zvonik i portal u [[Jajce|Jajcu]].<ref>[http://www.hercegbosna.org/povijest/povijest-bih/rano-srednjovjekovlje-slaveni-i-zemljica-bosna-c-600-1180-2.html HercegBosna.org] Rano srednjovjekovlje: Slaveni i "zemljica Bosna"</ref>

== Osmansko Carstvo ==


Tijekom osmanskog razdoblja i intenzivnog ratovanja, koje je trajalo oko 300 godina, [[Hrvatska]] je izgubila preko polovice stanovništva (raseljavanje, ratni gubitci, odvođenje u tursko sužanjstvo, epidemije, islamizacija), no, uspjela je zadržati svoju vezu sa [[Zapadna Europa|zapadnom Europom]] (hrvatska [[renesansa|renesansna]] i [[barok]]na [[književnost]] najbogatija je literatura toga razdoblja kod bilo kojega slavenskog naroda), a hrvatski narod u Bosni i Hercegovini je od većinskog postao progonjena manjina (smatra se da je, osim muslimana, broj [[pravoslavlje|pravoslavnih]] nadišao broj [[katolik]]a nakon invazije princa [[Eugen Savojski|Eugena Savojskog]], tijekom koje je [[1697.]] spaljeno [[Sarajevo]]). Domaće [[islam]]izirano stanovništvo, kao i doseljeno [[Pravoslavlje|pravoslavno]], tijekom tog razdoblja imalo je svoju odvojenu kulturnu, povijesnu i nacionalnu sudbinu. 

Godine [[1524.]] dolazi do najžešćega progona katolika u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]. Te su godine srušeni franjevački samostani u [[Kraljeva Sutjeska|Kraljevoj Sutjesci]], [[Visoko (BiH)|Visoko]]m, [[Fojnica|Fojnici]], [[Kreševo|Kreševu]] i [[Konjic]]u, a nešto kasnije i u [[Mostar]]u. Drži se da je u takvim i sličnim okolnostima nekoliko stotina tisuća Hrvata [[katolik]]a prešlo na [[islam]]. Godine [[1528.]] [[Turci]] su osvojili [[Jajce]] i [[Banja Luka|Banju Luku]] i tako u potpunosti uništili hrvatsku obrambenu liniju na [[Vrbas]]u. Tada je [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Hrvatska]] spala na 37.000 četvornih kilometara površine. Od sredine [[18. stoljeće|XVIII. stoljeća]] [[turska]] vlast u Bosni i Hercegovini stagnira, a u post-[[napoleon]]skom razdoblju rapidno opada, jer je [[Osmansko Carstvo]] iscrpilo demografske, civilizacijske i druge rezervoare za vojno-teritorijalnu ekspanziju, a [[Habsburška monarhija]] je, kao i većina [[Zapadna Europa|Zapada]], demografski, tehnološki i civilizacijski doživjela uspon i rast, čime su stvoreni preduvjeti za okupaciju Bosne i Hercegovine, koja se i dogodila [[1878.]] godine.<ref name="Turska">[http://www.hercegbosna.org/povijest/povijest-bih/osmanska-vlast-tamni-vilajet-i-beskrajni-rat-1463-1878-4.html HercegBosna.org] Osmanska vlast: Tamni vilajet i beskrajni rat</ref>

=Poveznice=
==Vanjske poveznice==
*http://www.kornica.de/joomla15/index.php/povijest-kornice
==Unutarnje poveznice==
{{glavni|Povijest Hrvata Bosne i Hercegovine}}
{{glavni|Bosanskohercegovački Hrvati u srednjovjekovnoj Bosni i Osmanskom Carstvu}}
{{glavni|Bosanskohercegovački Hrvati u srednjovjekovnoj Bosni i Osmanskom Carstvu}}
#*http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvati_Bosne_i_Hercegovine

= Izvori =

*autor grba- Lušo Josip
*internet - izvor, "Povijest Kornice" -http://www.kornica.de/joomla15/index.php/povijest-kornice
*Korišteni izvori dostupnih podataka crkvenih Župa Posavine, te dijela povjesničara dr. G.Šljive i drugih povjesničara i Arhiva BiH.
#1) E. Fermendžin: Acta Bosnae potissimus ecclesiastica (925-1752), 34., 4-42.
#2) Regesta pape Grgura XI., svezak 286., fol. 186.
#3) Dr. fra Julijan Jelenić: Izvori za povijest kulturnog rada bosansklih Franjevaca, Mostar 1932. god.
#4) Original se nalazi u franjevačkom samostanu u Fojnici
{{izvori}}





== Licencija ==
{{uz dozvolu }}