Revision 5680343 of "Andrija-Željko Lovrić" on hrwiki{{pravopis}}
{{Infookvir znanstvenik
| ime = Andrija-Željko Lovrić
| slika =
| slika_širina =
| naslov =
| datum_rođenja = [[5. lipnja]] [[biologija u 1943.|1943.]]
| mjesto_rođenja = [[Zagreb]]
| datum_smrti = [[11. svibnja]] [[2018.]]
| mjesto_smrti =
| prebivalište = Zagreb
| državljanstvo = hrvatsko
| narodnost = Hrvat
| etnicitet =
| polje = fundamentalna biologija<br>botanička biogeografija<br>ekologija<br>biocenologija<br>povijest<br>jezikoslovlje<br>dijalektalna onomastika<br>fitonimija<br>zoonimija<br>etnobotanika<br>ekozonacija jadranskog priobalja, otoka i priobalnih Dinarida
| radna_institucija =
| alma_mater = Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu (diplomirao)<br>Institutu za botaniku (magistrirao)<br>Institut Ruđer Bošković (doktorirao)
| doktorski_mentor = [[Nikola Ljubešić]]
| poznat_po =
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade =
| web_stranica =
| fusnote =
}}
'''Andrija-Željko Lovrić''' ([[Zagreb]], [[5. lipnja]] [[biologija u 1943.|1943.]] — [[11. svibnja]] [[2018.]]), hrvatski fundamentalni biolog, botanički biozemljopisac i ekolog, biocenolog i amaterski povjesničar, jezikoslovac i istraživač i teoretičar hrvatske etnogeneze <ref name=Matočec38>Neven Matočec: [https://hrcak.srce.hr/file/321470 ''In memoriam, nekrolog: ''Andrija-Željko Lovrić (5. 6. 1943. – 11. 5. 2018.)''] [[Glasnik Hrvatskog botaničkog društva]], sv. 7 br. 1, 2019., str. 38.. Pristupljeno 26. ožujka 2020.</ref><ref name=Matočec39>Neven Matočec: [https://hrcak.srce.hr/file/321470 ''In memoriam, nekrolog: ''Andrija-Željko Lovrić (5. 6. 1943. – 11. 5. 2018.)''] [[Glasnik Hrvatskog botaničkog društva]], sv. 7 br. 1, 2019., str. 39.. Pristupljeno 26. ožujka 2020.</ref><ref name=Matočec40>Neven Matočec: [https://hrcak.srce.hr/file/321470 ''In memoriam, nekrolog: ''Andrija-Željko Lovrić (5. 6. 1943. – 11. 5. 2018.)''] [[Glasnik Hrvatskog botaničkog društva]], sv. 7 br. 1, 2019., str. 40.. Pristupljeno 26. ožujka 2020.</ref>
== Životopis ==
Rodio se je 5. lipnja 1943. godine u Zagrebu. Podrijetlom je iz [[Baška|Baške]] na otoku Krku. U rodnom gradu maturirao je 1962. godine na Klasičnoj gimnaziji. Ondje se upoznao s klasičnim jezicima. Njima se služio baveći se poslije temeljnom biologijom (botanikom) i jezikoslovljem. O njima je pisao u posebnim člancima u časopisima poput ''Latina et Graeca'' i ''Zborniku zagrebačke klasične gimnazije''. Studirao je biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu ([[eksperimentalna biologija]] i [[botanika]]). Godine 1967. diplomirao je na problematici [[biogeografija|biogeografije]] i [[taksonomija|taksonomije]] temom ''Rasprostranjenost ilirskih Centaurea''. Zaposlio se je kao honorarni asistent na Botaničkom zavodu Prirodoslovnomatematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje je radio od 1967. do 1970. godine. Potom je do 1976. godine radio redovni asistent sa stalnim zaposlenjem na Institutu za botaniku Sveučilišta u Zagrebu. Na toj je ustanovi bio na poslijediplomskoj specijalizaciji ekološkog smjera. Magistrirao je 1970. godine temom ''Ornitogene biocenoze Kvarnera''. U dvama se je navratima usavršavao u Francuskoj (1973. i 1975.). Tijekom tog vremena pripremao je dizertaciju o ekološkom djelovanju vjetrova na Dinarskom kršu. Znatno je poslije doktorirao radom, u kojem je obuhvatio mnogo širi zemljopisni prostor. 1976. godine reorganizirano je zagrebačko Sveučilište pri čemu je nepravedno ostao bez posla, po svoj prilici radi „prišivene“ političke nepodobnosti.<ref name=Matočec38/>
Od 1978. godine radio je na Institutu Ruđer Bošković kao znanstveni asistent. U tom razdoblju u trima je navratima bio na dodatnim usavršavanjima u Francuskoj. Sastavio je [[habilitacija|habilitacijsku]] tezu o izumrlim [[paleocenoza]]ma Balkana i ekološkom učinku aktualnih klimatskih promjena. Tezu je preradio u znanstvene radove. Od 1987. do 1998. godine bio je voditelj ''Grupe za biocenološka istraživanja''<ref name=Matočec38/>, gdje je bio 1978. - 2008. glavni istraživač na projektnim temama.<ref name=Matočec39/> Na [[Institut Ruđer Bošković|Institutu]] je osnovao znanstvenu zbirku ''Herbarium Adriaticum'', Zagreb (ADRZ) čiji je bio [[kurator]]. Doktorirao je 1995. dizertacijom ''Eolski kserobiomi od Jadrana do Irana (Biocenološke osobitosti obala i vrhova duž Taurodinarskog velekrasa)'' kod mentora [[Nikola Ljubešić|Nikole Ljubešića]]. Dizertacija je iz područja [[Biogeografija|biogeografije]]. Od 1996. do 1998. je viši asistent na Institutu. 1999. godine stekao je status znanstvenog suradnika, a godinu prije postao je voditelj Laboratorija za biocenotiku (također glavni istraživač 1978. - 2008.), i na objema mjestima bio je do odlaska u mirovinu 29. prosinca 2008. godine.<ref name=Matočec39/>
Žarište projekata gdje je bio glavni istraživač bilo je na [[hrvatski endemi|hrvatskim endemima]], [[halofit]]ima, [[borafit]]ima, flori jadranskih otoka, [[etnobotanika|etnobotanici]] i [[ekologija primorskog krša|ekologiji]] [[primorski krš|primorskoga krša]]. Zadnjih se desetljeća bavio intenzivno [[etnogeneza Hrvata|etnogenezom Hrvata]]. <ref name=Matočec39/>
Kroz cijeli svoj znanstveni vijek ostvario je aktivnu međunarodnu suradnju s francuskim, bosansko-hercegovačkim, grčkim, turskim i iranskim znanstvenicima i stručnjacima.<ref name=Matočec39/>
Obnašao je više godina dužnost tajnika [[Međunarodne komisije za prirodoslovna istraživanja Mediterana]], čije je sjedište u Monaku. Bio je međunarodni ekspert pri [[IUCN]]-u za mediteranske otoke. Osnivač je i jedan od pročelnika [[Znanstveno društvo za proučavanje podrijetla Hrvata|Znanstvenog društva za proučavanje podrijetla Hrvata]].<ref name=Matočec39/>
Član više međunarodnih prirodoznanstvenih organizacija.
== Znanstveni doprinos ==
Kao prirodoslovac bio je vizije integrativnog pristupa u temeljnoj biologiji. Bio je voditelj Grupe za [[biocenologija|biocenološka]] istraživanja. Bavio se [[ekologija Jadrana|ekologijom Jadrana]], [[ekologija jadranskih otoka|jadranskih otoka]] i [[ekologija priobalnih Dinarida|priobalnih Dinarida]], [[utjecaj klime na živi svijet|utjecajem]] klime i [[klimatologija|klimatoloških]] elemenata na živi svijet. Držao se maksime da u [[fundamentalna biologija|fundamentalnoj biologiji]] zaključci mogu i trebaju temeljiti isključivo na terenskoj stvarnosti. Proučio je stotinjke jadranskih otoka, otočića, škoja i plitvaca.<ref name=Matočec38/> Znanstveno je bio prije svega usmjeren na [[botanička biogeografija|botaničku biogeografiju]] i [[ekologija|ekologiju]] te općenito [[biocenologija|biocenologiju]]. Sproveo je opsežna poredbena terenska istraživanja diljem Sredozemlja, od Španjolske do Iranskog Kurdinstana, a najviše na dinarskom kršu i jadranskim otocima.<ref name=Matočec39/>
Zahvaljujući Lovrićevoj viziji o multidisciplinarnom istraživanju [[bioraznolikost]]i Dinarida i Jadrana, na izoliranim, mnogobrojnim i raznolikim djelićima kopnenih staništa te onih na granici kopna i mora, zaiskrila su i ubrzo se rasplamsala
[[mikologija|mikološka]] istraživanja koja se ne bi ni do danas dogodila da nije bilo Lovrićeva doprinosa. Bez Lovrićeva prinosa, pitanje je kakva bi bila [[temeljna mikologija]] u Hrvatskoj, gdje bi mogla razvijati i bi li je bilo uopće bilo.<ref name=Matočec38/>
Pripada manjoj skupini hrvatskih prirodoslovaca nakon [[Bogoslav Šulek|Bogoslava Šuleka]] koji su se ustrajno cijelo života bavili terenskim prikupljanjem i [[poredbena analiza|poredbenom analizom]] narodne dijalektalne onomastike, fitonimije i zoonimije, čime su značajno pridonijeli očuvanju hrvatske jezične kulture. Obradio je na desetke tisuća [[toponim]]a, [[fitonim]]a i [[zoonim]]a s područja sjeverne, zapadne i južne Hrvatske te Hercegovine.<ref name=Matočec40/>
Pridonio istraživanjima [[ekozonacija|ekozonacije]] i vegetacije na područjima izloženim olujnim vjetrovima. Osobito se potanko bavio biljnim vrstama koje su se razvile u uvjetima ekstremnih ekoloških prilika ([[oluja|olujni]] vjetrovi, reljef, [[posolica]] i dr.). Radeći to otkrio je i znanstveno opisao kao nove za znanost - desetak biljnih vrsta i niz primorskih fitocenoza. Auktor je florno-[[fitocenologija|fitocenoloških]] preglede za mnoge jadranske otoke, riječne [[kanjon]]e, [[Dinaridi|dinarske planine]] i dr. Osim navedenih područja bavio se [[algologija|algologijom]], [[citotaksonomija|citotaksonomijom]], [[fitoindikator]]ima, a u ranijem razdoblju i [[prostorno planiranje|prostornim planiranjem]]. Bavio se i dalekom prošlošću i izumrlim vrstama te je istraživao fosilne [[arheocenoza|arheocenoze]] te [[paleoekologija|paleoekologiju]] na području Hrvatske, kao i prapovijesne i antičke [[antropogeni utjecaji na ekosustave|antropogene utjecaje]] na [[ekosustav]]e. <ref name=Matočec40/>
Biocenološki je ekozonirao mediteranski krš zapadnih Dinarida, jadranske otoka i morsko dno (1981.), S Olegom Antonićem numerički analizirao vegetacijske komplekse priobalnih Dinarida (1996.). Sa [[Stjepan Bertović|Stjepanom Bertovićem]] je mapirao prirodno-potencijalne vegetacije po novim istraživanjima te revidirao i kompletirao ekozonaciju Jadrana te razmještaj određenih tipova vegetacije na primorskim Dinaridima te nekih područja [[krš]]kog zaleđa pod utjecajem reljefa i [[tople zračne struje|toplih]] [[zračna struja|zračnih struja]]. Sa Želimirom Borzanom i suradnikom Mladenom Racom opisao hrvatske biljne endeme u monografiji Šume u Hrvatskoj (1992.). Dalekih 1970-ih je pionirski pridonio ekozonacijom vegetacije u svjetlu [[klimatske promjene|klimatskih promjena]].<ref name=Matočec40/>
Osnovao je znanstvenu zbirku na Institutu Ruđer Bošković ''Herbarium Adriaticum'', koja je registrirana u ''[[Index Herbariorum]]''.<ref name=Matočec39/>
Pisao je i o različnim oblicima političkog onemogućavanja u radu hrvatskih prirodoslovaca u Titovoj Jugoslaviji. Skrenuo je pozornost da je hrvatska znanost ostala zakinuta za neobjavljene rezultate istraživanja tih prirodoslovaca, koji su bili politički onemogućavani s različitih razina. Sve te slučaje inicirali su pojedinci radi osvete, izravnavanja starih računa, ideoloških predrasuda, osvajanja vlasti, čestohlepnosti, materijalne koristi, suparništva i t.d.. Ponekad je politika bila glavni pokretač, a u ostalim slučajima politika je bila ambalaža za sprovođenje vlastitih namjera. <ref> Mladen Rac, Andrija-Željko Lovrić: [http://www.lzmk.hr/images/radovi3/mladen%20rac%20andrija%20zeljko%20lovric%20primjeri%20politickog%20onemogucavanja%20rada%20hrvatskih%20prirodoslovaca%201.%20dio%20profesori%20ivo%20horvat%20stjepan%20bertovic%20i%20boris%20vrtar.pdf ''M. Rac, A. Ž. Lovrić: Primjeri političkog onemogućavanja rada hrvatskih prirodoslovaca 1. dio: profesori Ivo Horvat, Stjepan Bertović i Boris Vrtar''], Radovi Leksikografskoga zavoda »Miroslav Krleža«, knj. 3, Zagreb 1993. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 26. ožujka 2020.</ref>
Proučavao je [[etnogeneza|etnogenezu]] [[etnogeneza Hrvata|Hrvata]] i dovodio ju je u svezu s prirodoznanstvenim proučavanjima rane etnogeneze u jugoistočnoj Europi i prednjoj Aziji, o čemu je objavio veliki broj rasprava i knjiga. <ref name=Matočec40/> Po tome je danas poznatiji široj javnosti. Planirao je objaviti ''besidare'' (rječnike) starih hrvatskih narječja, čiji je vlastiti zemljovid izradio.<ref>Izašlo u Hrvatskom slovu.</ref> Od planiranih triju (za čakavska, kajkavska i štokavska), uspio je pokriti čakavska i dio kajkavskih narječja.
Bavio se temom prirodoslovlja i jezikoslovlja (''Naravoslovna tematika u dijalektalnim rječnicima od Belostenca do danas'').
U pripremama za izložbu ''Japan Flora 2000'' uočilo se da Hrvatska nema svoj [[nacionalni cvijet]]. Na to je Andrija-Željko Lovrić predložio [[hrvatska perunika|hrvatsku peruniku]], glede činjenice što je to endem u širokom rasponu uzgoja. 2000. godine HAZU je to prihvatila i iste je godine proglašena je ''hrvatska perunika'' kao nacionalni cvijet Hrvatske.<ref>Ivan Aljinović, Vedran Barbarić, [[Vitomir Belaj]], [[Vladimir P. Goss|Vladimir Peter Goss]], [[Mislav Ježić]], [[Radoslav Katičić]], Mario Katić, Ivica Kipre, Ivica Lolić, Suzana Marjanić, [[Ante Milošević]], Bozidar Bruce Yerkovich: ''[https://books.google.hr/books?id=fEaBCwAAQBAJ&pg=PA118&lpg=PA118&dq=andrija+%C5%BEeljko+lovri%C4%87+hrvatska+perunika Perunovo koplje]'', Studia mythologica Slavica – Supplementa. Ur. Andrej Pleterski, Tomo Vinšćak. Založba ZRC, 1. rujna 2011., {{ISBN|9789612542924}}, str. 118.</ref><ref>Hrvatski tjednik <!-- za činjenicu znam preko Hrvatskog tjednika, današnjeg Hrvatskog lista, pa je red njih navesti, cijeli je članak posvećen tome --></ref>
== Djela ==
Zabilježeni dosad autorski opus čini mu 89 radova, od čega 40 radova u časopisima, 28 poglavlja u knjigama, 7 sažetaka sa skupova, 5 uredničkih knjiga i 4 autorske knjige.<ref name=IRB>[https://www.bib.irb.hr/pregled/znanstvenici/57266?order_by=year_asc ''Pregled po znanstveniku: Andrija-Željko Lovrić''] Hrvatska znanstvena bibliografija. Pristupljeno 26. ožujka 2020.</ref> Radove je objavio u više od 450 različitih publikacija, od čega većina je iz domene botanike.<ref name=Matočec39/>
Samostalno ili u suradnji s drugima objavio je više autorskih i uredničkih knjiga te značajnih priloga u monografskim ili zborničkim posebnim izdanjima iz područja botanike, [[dijalektalna onomastika|dijalektalne]] [[onomastika|onomastike]], [[fitonimija|fitonimije]], [[zoonimija|zoonimije]] i [[etnogeneza|etnogeneze]].<ref name=Matočec40/>
Autorske knjige:<ref name=IRB/>
* Gan-Veyaan osce bascanski besydaar: Neo-Liburnic glossary, culture and genom, Zagreb: Croatian scientific society for ethnogenesis studies, 2004.; suautor Mihovil Lovrić (Mitjeel Yoshamya)
* Gan-Veyan osce Bascanski besidar : rječnik, gramatika, kultura i genom Neoliburna : rječnici istočnog Kvarnera: Baška, Rab, Vinodol, Zagreb: Croatian-Indian Association : Croatian scientific society for ethnogenesis studies, 2005. (uredio radove Mihovila Lovrića / Mitjeela Yoshamye )
Uredničke knjige:<ref name=IRB/>
* ''Tko su i odakle Hrvati - revizija etnogeneze'', Zagreb: Znanstveno društvo za etnogenezu Hrvata, 1994.
* ''Staroiransko podrijetlo Hrvata : zbornik simpozija, Zagreb, 24. lipnja 1998.'', Zagreb: Naklada Zlatko Tomičić, 1999. (sa [[Zlatko Tomičić|Zlatkom Tomičićem]])
* ''Staroiransko podrijetlo Hrvata (perzijski-farsi i hrvatski prijevod)'', Teheran: Iranian Cultural Center, 1999.
* ''[https://www.bib.irb.hr/185992/download/185992. Old-Croatian Medieval Archidioms]'', volume 1 - 3, Zagreb: Croatian scientific society for ethnogenesis studies, 2004.
Ostali vrijedni knjiški doprinosi su: <ref name=Matočec40/>
* Being alive on land (1984.)
* Prostor i čovjekova okolina u dugoročnom razdoblju (1984.)
* Zaštita endema u živom svijetu Jugoslavije (1987.)
* Osnove zaštite šuma od požara (1987.)
* Šume u Hrvatskoj (1992.)
* Ecosystems of the World (Dry Coastal Ecosystems, dva volumena 1993. i 1997.)
Napisao je vrijedne priloge (njeke u suauktorstvu sa Stjepanom Bertovićem) u enciklopedijama kao što su [[Šumarska enciklopedija]], [[Enciklopedija Jugoslavije]] i [[Hrvatska enciklopedija]].<ref name=Matočec40/>
Članke je objavio u [[Jadranska meteorologija|Jadranskoj meteorologiji]], [[Vinodolski zbornik|Vinodolskom zborniku]], [[Periodicum Biologorum]], Moru (Fabra, Zagreb), [[Natura Croatica]], Tjednu (magazinu Slobodne Dalmacije), [[Ognjište|Ognjištu]], [[Osvit]]u (Društva hrvatskih književnika), [[Hrvatsko slovo|Hrvatskom slovu]], [[Kaj (časopis)|Kaju]] (časopis za književnost, umjetnost i kulturu, Kajkavsko spravišče), [[Čakavska rič|Čakavskoj riči]], [[Ecosystems of the World]] i [[Journal of Vegetation Science]].<ref name=IRB/>
== Autorsko ime ==
Autorska kratica u biologiji je '''Lovrić'''. Biljke kojima je autor taksona:<ref>[https://www.ipni.org/a/5781-1 ''Andrija-Željko Lovrić''] IPNI. Pristupljeno 8. travnja 2020.</ref>
*''[[Allium horvatii]]'' Lovrić, Oesterr. Bot. Z. 119(4-5): 569 (1972).
*''[[Astragalus glacialis]]'' Lovrić, Oesterr. Bot. Z. 119(4-5): 567 (1972).
*''[[Astragalus glacialis var. uraganicus]]'' Lovrić, Oesterr. Bot. Z. 119(4-5): 568 (1972).
*''[[Centaurea kartschiana var. coronata]]'' Lovrić, Acta Bot. Croat. 30: 136 (1971), as 'comb. nov.' (1971).
*''[[Centaurea kartschiana subsp. curictana]]'' Lovrić, Acta Bot. Croat. 30: 138 (1971), as 'comb. nov.' (1971).
*''[[Centaurea kartschiana f. troglodytes]]'' Lovrić, Acta Bot. Croat. 30: 136 (1971) (1971).
*''[[Pinus nigra subsp. croatica]]'' Lovrić, Oesterr. Bot. Z. 119(4-5): 569 (1972).
== Izvori ==
{{izvori}}
== Vanjske poveznice ==
* [https://www.bib.irb.hr/pregled/znanstvenici/57266?order_by=year_asc ''Pregled po znanstveniku: Andrija-Željko Lovrić''] Hrvatska znanstvena bibliografija
* [http://www.kgz.hr/hr/dogadjanja/dr-sc-andrija-zeljko-lovric/16890 ''Predavanje dr. sc. Andrije Željka Lovrića "Najvrjednija područja bioraznolikosti flore zagrebačke okolice"''], Knjižnice grada Zagreba
* [https://www.ipni.org/a/5781-1 ''Andrija-Željko Lovrić''] International Plant Names Index (IPNI)
* [https://hirc.botanic.hr/fcd/DetaljiFrame.aspx?IdVrste=27385 HIRC] Allium horvatii Lovrić
{{GLAVNIRASPORED:Lovrić, Andrija-Željko}}
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
[[Kategorija:Hrvatski biolozi]]
[[Kategorija:Pseudopovijest]]
[[Kategorija:Baška]]All content in the above text box is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike license Version 4 and was originally sourced from https://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=5680343.
![]() ![]() This site is not affiliated with or endorsed in any way by the Wikimedia Foundation or any of its affiliates. In fact, we fucking despise them.
|