Revision 46551 of "Izvori za povjesnicu novoga vijeka 2" on hrwikisource

{{zaglavlje
| prethodni=< [[Izvori za povjesnicu novoga vijeka 1|1]]
| sljedeći= [[Izvori za povjesnicu novoga vijeka 3|3]]>
| naslov=[[Izvori za povjesnicu novoga vijeka|IZVORI ZA POVJESNICU NOVOGA VIJEKA]]
| odjeljak=
| nepovezani_autor = Stjepan Srkulj
| bilješke=
}}

<center>2.</center>

<center>'''Pismo o oprostu, što ga izdao nadbiskup od Mainza i Magdeburga Albreht Braniborski.'''</center>

<center>(Po faksimilu u „Spamers Weltgeschichte“).</center>

Albrecht po milosti Boga i apostolske stolice nadbiskup svete stolice u Mainzu i crkve u Magdeburgu, primas i veliki kancelar svete rimske države u Njemačkoj, knez izbornik i administrator u Halberstadtu, markgrof braniborski, stetinski i pomoranski, vojvoda Kašuba i Slavena, porkulab nürnberški i knez rujanski pa starješina Malobraćana „de observantia” konventa u Mainzu i po Njegovoj svetosti našem gospodinu papi Leonu X. prema dolje priopćenom pismu određen poslanik i komisar za nadbiskupiju Mainz i Magdeburg, kao što i za svjetovno zemljište njihovo i za biskupiju Halberstadt, isto tako za zemlje i gradove, koji su posredno ili neposredno podvrgnuti pod vremenitu vlast presvijetloga (kneza) i presvijetlih knezova gospode markgrofova braniborskih: svima skupa i svakomu za se, koji će taj list vidjeti, pozdrav u Gospodinu. Dajemo na znanje, da Njegova svetost naš gospodin Leon X. papa po providnosti Božjoj milosrdno u Gospodu oprašta grijehe svim vjernicima Kristovim obojega roda skupa i svakomu napose, koji prema našoj odredbi svoju ruku pomoćnicu pruže za gradnju bazilike glave apostola sv. Petra u Rimu, te dopušta, da smiju izabrati zgodnoga svjetovnog ispovjednika ili redovnika ma kojega prosjačkoga reda, koji će im, saslušavši pomno njihovu ispovijed, dati potpuni oprost i naložiti spasonosnu pokoru za počinjene prekršaje i prestupke i ma za koje grijehe, bili oni kako teški i veliki, pa i u onim slučajevima, koji su izravno pridržani pomenutoj stolici, i za one crkvene kazni, koje napose oblast odredi, kad se radi o mnoštvu, koje je pristalo na neki postupak, koji potpada pod interdikt, a odrješenje njihovo je izrijekom zadržano istoj stolici, osim za pletke protiv ličnosti svetoga oca pape, za umorstvo biskupa i drugih visokih prelata, za nasilje učinjeno njima ili drugim prelatima, za krivotvorenje apostolskoga pisma, za tužbu poradi boja i drugih zabrana, koje se tiču nevjernika, za crkvene kazni, kojima prijeti s obzirom na nevjernike apostolska bula, za klevetu pred nevjernicima mimo apostolsku zabranu, — a dat će oprost jedamput u životu i na samrti, kadgod ona zaprijeti, pa ako i smrt ne nastupi, zatim u svim slučajevima, koji nijesu pridržani, kadgod tko zaište; i jedamput u životu i u pomenutom posljednjem času dopušta potpuni oprost i odrješenje od svih grijeha, i da smije podati sv. otajstvo u svako doba godine (osim na Uskrs i uoči smrti). A smije i može po apostolskoj vlasti one zavjete, koji su nekom zgodom učinjeni, pretvoriti u druga djela milosrđa, bili oni kaki mu drago (osim hodočašća preko mora, pohađanje praga apostolskoga i pohađanje sv. Jakoba kompostelskoga i osim zavjeta bogobojazni i čistoće). A dopušta isti sv. Otac naš gospodin, da pomenuti dobročinitelji i njihovi pokojni roditelji, koji su u ljubavi preminuli, mogu biti sada i navijeke dionici prošnja, djela milosrđa, posta, molitava, misa, časova kanoničkih, vježba, hodočašća i svih drugih duhovnih dobara, koja se zbivaju i moći će se zbiti u čitavoj cjelokupnoj svetoj crkvi bojevnoj i u svim dijelovima njezinim. Pa jer su se pobožni (ljudi) ''Meckel, udovica Rodt''<ref name="ftn0">Gotov obrazac ispunja se imenom.</ref>), ''Petar i Adam Rodt pokazali zahvalnima i otkupili'' se tim, što su prema namisli našega sv. Oca gospodina pape i prema našoj odredbi od svojih dobara pridonijet za gradnju i ukras gore pomenute bazilike glave apostolske, pa za potvrdu od nas dobit ovo pismo, to njima podjeljujemo i dopuštamo po istoj nama povjerenoj vlasti apostolskoj, koju ovdje vršimo, da oni pomenute milosti i oprost upotrijebe i da mu se smiju i mogu veseliti. Dano u Göttingenu pod pečatom od nas za to određenim, prvoga dana mjeseca srpnja godine Gospodnje 1517.

----
<references/>

[[Kategorija:Izvori za povjesnicu novoga vijeka (Srkulj)]]