Revision 47585 of "Asan-aginica" on hrwikisource

{{zaglavlje
 | prethodni   = 
 | sljedeći    = 
 | naslov      = Asan-aginica
 | odjeljak    = 
 | autor       = narodna
 | prevoditelj = 
 | bilješke    = 
}}
{{tekst
|autor =Narodna
|naslov = Asan-aginica
|podnaslov = 
|biblioteka = 
|izdavač =
|godina nastanka = 
|godina izdanja = [[w:1774|1774.]]
|mjesto izdanja = [[w:Venecija|Venecija]]
|prevoditelj = 
|naslov izvornika = ''Xalostna pjesanza plemenite Asan-aghinize''
|podnaslov izvornika = 
|izdavač izvornika = 
|WIKIPEDIA =
|slika =
|izvor teksta = ''Viaggio in Dalmazia''<br/>[[Alberto Fortis]]
|kratak opis = Usmena balada o obiteljskoj tragediji u muslimanskoj aginskoj porodici.
|ostalo = Sastoji se od 92 deseteračka stiha.
}}

{{Poezija|
Što se bijeli u gori zelenoj?<br/ >
Al su snijezi, al su labutove?<br/ >
Da su snijezi, već bi okopnuli,<br/ >
labutove već bi poletjeli.<br/ >
Nisu snijezi, nit su labutove,<br/ >
nego šator age Asan-age.<br/ >
On boluje u ranami ljut'mi.<br/ >
Oblazi ga mater i sestrica,<br/ >
a ljubovca od stida ne mogla.<br/ >
Kad li mu je ranam bolje bilo,<br/ >
on poruča vjernoj ljubi svojoj:<br/ >
"Ne čekaj me u dvoru bijelomu.<br/ >
ni u dvoru, ni u rodu momu!"<br/ >
Kad kaduna riječi razumjela,<br/ >
još je jadna u toj misli stála<br/ >
jeka stade konja oko dvora;<br/ >
i pobježe Asan-aginica,<br/ >
da vrat lomi kule niz pendžere.<br/ >
Za njom trču dvije ćeri djevojke:<br/ >
"Vrati nam se, mila majko naša,<br/ >
nije ovo babo Asan-ago,<br/ >
već daidža Pintorović-beže!"<br/ >
I vrati se Asan-aginica,<br/ >
ter se vješa bratu oko vrata.<br/ >
"Da, moj brate, velike sramote,<br/ >
gdi me šalje od petero dice!"<br/ >
Beže muči, ne govori ništa,<br/ >
već se maša u džepe svione<br/ >
i vadi njoj knjigu oprošćenja,<br/ >
da uzimlje potpuno vjenčanje,<br/ >
da gre s njime majci uzatrage.<br/ >
Kad kaduna knjigu proučila,<br/ >
dva je sina u čelo ljubila,<br/ >
a dvije ćere u rumena lica,<br/ >
a s malahnim u bešici sinkom,<br/ >
odijelit se nikako ne mogla,<br/ >
već je bratac za ruke uzeo<br/ >
i jedva je s sinkom rastavio,<br/ >
ter je meća k sebi na konjica,<br/ >
s njome grede dvoru bijelome.<br/ >
U rodu je malo vrijeme stala,<br/ >
malo vrijeme ni nedjelju dana,<br/ >
dobra kada i od roda dobra,<br/ >
dobru kadu prose sa svih strana,<br/ >
a najveće imotski kadija.<br/ >
Kaduna se bratu svome moli:<br/ >
"Aj, tako te ne želila, braco,<br/ >
nemoj mene davat za nikoga,<br/ >
da ne puca jadno srce moje<br/ >
gledajući sirotice svoje!"<br/ >
Ali beže ne hajaše ništa,<br/ >
već nju daje imotskom kadiji.<br/ >
Još kaduna bratu se moljaše,<br/ >
da njoj piše listak bijele knjige,<br/ >
da je šalje imotskom kadiji:<br/ >
"Djevojka te lijepo pozdravljaše,<br/ >
a u knjizi lijepo te moljaše,<br/ >
kad pokupiš gospodu svatove<br/ >
dug potkljuvac nosi na djevojku,<br/ >
kada bude agi mimo dvora,<br/ >
nek ne vidi sirotice svoje."<br/ >
Kad kadiji bijela knjiga dođe,<br/ >
gospodu je svate pokupio,<br/ >
svate kupi, grede po djevojku.<br/ >
Dobro svati došli do djevojke<br/ >
i zdravo se povratili s njome.<br/ >
A kad bili agi mimo dvora,<br/ >
dvije je ćerce s pendžera gledahu,<br/ >
a dva sina prid nju ishođahu,<br/ >
tere svojoj majci govorahu:<br/ >
"Vrati nam se, mila majko naša,<br/ >
da mi tebi užinati damo!"<br/ >
Kad to čula Asan-aginica<br/ >
starješini svatov govorila:<br/ >
"Bogom brate, svatov starješina,<br/ >
ustavi mi konje uza dvora,<br/ >
da darujem sirotice moje."<br/ >
svoju dicu lijepo darovala:<br/ >
svakom sinku nože pozlaćene,<br/ >
svakoj ćeri čohu do poljane,<br/ >
a malome u bešici sinku,<br/ >
njemu šalje uboške haljine.<br/ >
A to gleda junak Asan-ago,<br/ >
ter dozivlje do dva sina svoja:<br/ >
"Hod'te amo, sirotice moje,<br/ >
kad se neće smilovati na vas<br/ >
majka vaša, srca arđaskoga!"<br/ >
Kad to čula Asan-aginica<br/ >
bijelim licem u zemlju udrila,<br/ >
uput se je s dušom rastavila<br/ >
od žalosti gledajuć sirotâ.
}}

[[Kategorija:Hrvatska poezija]]
[[Kategorija:Hrvatsko 18. stoljeće]]