Difference between revisions 41089995 and 41252437 on shwiki

[[Datoteka:Stendarac Rijeka 140807.jpg|mini|Stendard]]
Na ovoj stranici opširnije su prikazana [[Rijeka (grad)|riječka]] zdanja u centru grada, a ostala arhitektura koja ima svoje stranice je samo ukratko navedena.

== Gradski stendard ==
[[Datoteka:St Vitus Rijeka1.JPG|alt=|lijevo|mini|183x183piksel|Reljef sv. Vida na stendardu]]

⏎
⏎
Riječki je stup značajno svjedočanstvo političko-pravne povijesti Rijeke. Prema pisanju [[Giovanni Kobler|Giovannija Koblera]]<ref>Kobler, Giovani Memorie per la storia della liburnica citta di Fiume, stab. tip. fiumano E. Mohovich, 1896, vol. III pag.128</ref> antiċki je stup korišten kao srednjovjekovni gradski stendard u koji je uklesana [[1509|1509.]] godina. Posebnom pravnom formulom 1508. godine car Maksimilijan zagarantirao slobode i privilegije što ih je grad dobio od prethodnih gospodara, grofova Devinskih i Walsee. Izlazak Habsburgovaca na more izazvao je 1508. sukob s [[Mletačka Republika|Mletačkom Republikom]], u kojem je Rijeka 2. oktobra 1509. godine spaljena, opljačkana i poharana. Kao uspomena na osobitu vjernost Rijeke caru, te na 1508. godinu, uklesana je 1509. godina u antički stup s reljefnim prikazom sv. Vida, patrona Rijeke, koji drži model grada u ruci, dok je na drugoj strani stupa uklesan tekst garancije. treći epigraf nosi 1766. g. kada je na stup uklesan reljef s [[Austrijsko Carstvo|carskim]] i gradskim amblemima . Nakon nasipavanja mora isped gradskih zidina, stup je premješten na trg ispred [[Gradski toranj u Rijeci|gradskog tornja]], a kasnije je premješten isped gradskog muzeja. Nakon što je dugo godina poslije rata bio zabačen na Gomilicii u Starom Gradu, kada ga se prikazivalo kao navodni stup srama. Konačno je nađeno njegovo adekvatnije mjesto na trgu ispred Municipja. 

Kraj stupa je postavljan stijeg (koplje) i na njemu je vezana povijest [[Riječka zastava|riječkih zastava]].

== Palača Transjug ==
[[Datoteka:Zgrada Transadrie 120409.jpg|mini|292x292piksel|palaca Transjug]]
'''Palača Transjug''' - '''Palazzo Baccich''', [[Secesijska arhitektura|secesijsk]]<nowiki/>o-[[Historicizam|historicistička]] palaċa iz [[1914|1914.]] svojom arhitektonskom ljepotom, pored [[Palača Jadran|palače Adria]] i [[Palača Jugolinije i palača Rinaldi|Jugolinije]], dominira u riječkoj putničkoj luci.

Projekt je izradio arhitekt Giuseppe Farkas u razdoblju od 1911-1912. godine, a sagrađena je u toku 1914.godine. Zgrada je građena za stanovanje, ali i za najam poslovnog prostora u prizemlju.

1947. godine zgrada postaje poslovno sjedište najvećeg špediterskog poduzeća u [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslaviji]] - Transjug sa 2.700 zaposenih da bi u kapitalističkoj Hrvatskoj promijenilo ime u Transadria i kao čitava riiječka privreda propadao do svoje likvidacije. Od tada, zgrada je prolazila kroz brojne preinake da bi 2016. godine postala većinsko vlasništvo firme Riva management 

== Ostale palače ==
[[Datoteka:Városháza2 Rijeka.JPG|mini|271x271piksel|Palača Municipija i stendard]]

* [[Palača Municipija]] je zgrada nekadašnjeg riječke uprave grada od 1833. do međuratnog razoblja kada se gradi novi muniicipij gradi na Korzu. Sa svoja tri pročelja zaokržuje cjelinu Trga Riječke rezolucije dok se zapadno krilo zgrade nalayi na Troimenom trgu (ex Pjaca Dante).

Rijeka je 15. VI. 1872. dobila novi statut, po kojemu je općinom upravljalo zastupništvo od 56 članova s podestatom (gradonačelnikom) na čelu. Nametnula se potreba za izgradnjom nove vijećnice i suvremene gradske kuće. Općina je od 1833. preselila iz [[Palac Komuna|Starog municipija]] (u Starom gradu na Trgu G. Koblera) u zgradu obnovljenog nekadašnjeg [[Augustinci|augustinskog]] samostana. Niz neplanskih preinaka toj su građevini oduzele bitne karakteristike. Novi gradonačelnik [[Giovanni de Ciotta|Giovanni Ciotta]] 1873. godine najprije nastoji riješiti problem sjedišta municipalne uprave. Taj zadatak preuzima mladi arhitekt Filibert Bazarig, koji je u duhu klasicizma u Venetu, gdje se školovao, zasnovao tri elegantna pročelja palače na trgu uz koja je povezao [[Barokna arhitektura|baroknu arhitekturu]] crkve sv. Jerolima i [[Neoklasicizam|neoklasicističko]] začelje sadašnje zgrade [[Radio Rijeka|Radio Rijeke]] u sklad. Tako je taj mali trg postao reprezentativno dvorište. Oslonivši se na oblike renesanse, plitke pilastre, ritmično izmjenjivanje trokutnih i segmentnih zabata te vodoravni vijenac pod atikom, F. Bazaring je stvorio umjerenu scenografiju gradske kuće.
*[[Palača Zuccheriera]]
*[[Palača Direkcije željeznica u Rijeci]]
*[[Palača Ploech u Rijeci|Palača Ploech]]
*[[Palača Jugolinije i palača Rinaldi|Palača Rinaldi i palača Jugolinije]]
*[[Palača Jadran|Palača Adria]]
*[[Palača Modello u Rijeci|Palača Modello]]
*[[Palača Garbas]]
*[[Guvernerova palača u Rijeci|Guvernerova palača]]
*[[Vila nadvojvode Josipa u Rijeci|Palača nadvojvode]]
*[[Riječki neboder|Palača Àrbori-Riječki neboder]]

=== Zgrada Sveučilišne knjižnice ===
{{Glavni|Sveučilišna knjižnica u Rijeci}}
[[Datoteka:RIJEKA (Fiume) - panoramio.jpg|mini|303x303piksel|Centar Rijeke, toranj [[Pravoslavna crkva sv. Nikole u Rijeci|Pravoslavne crkve]], [[Palača Modello u Rijeci|palača Modello]], [[Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci|riječko kazalište]]]]
Zgrada Sveučilišna knjižnica (ex Naučna biblioteka - Biblioteca scientifica) sagrađena je [[1887.]] g. za Školu za djevojke, po projektu [[arhitekt]]a [[Giacomo Zammattio|Giacoma Zammattia]]. Zgradu Srenje djevojačke škole Zammattio je zasnovao po uzorima na visoku [[Renesansa|renesansu]], nadahnjujući se plastičnim dekorom Sanmichelia i Palladia, osobito na drugom katu građevine. Svojim fondovima i djelovanjem Sveučilišna se knjižnica nadovezuje na knjižnicu [[Isusovci|isusovaca]] ([[1627.]]) i na fondove bivše Gradske biblioteke (''Biblioteca civica''). 
[[Datoteka:Antonio Milcenich house on Korso str in Rijeka.jpg|mini|Najuža kuća u gradu - kuća Antonio Mllcenich]]
Na prvom katu postavljena je stalna Izložba [[Glagoljica|glagoljice]]. Prikazan je evolucija staroslavenskog pisma glagoljice. Izložene su kopije kamenih natpisa ([[Bašćanska ploča]] i drugi), kopije rukopisa pravnih i crkvenih tekstova, knjige tiskane glagoljskim slovima u [[Kosinj]]u i u Rijeci, te crkvene knjige koje su bile u upotrebi i u XX. stoljeću. Bibliotečni fond sastoji se od zbirke "''Fluminensia''", zbirke rijetkosti (21 prvotisak - [[inkunabula]]), zbirke "Adriatica", grafičke zbirke i zbirke [[gramofon]]skih ploča. Fond knjižnice je velik: ima oko 300.000 svezaka knjiga, 53.000 svezaka časopisa, 14.000 svezaka novina i dr. Na cijelom drugom katu nalazio se [[Muzej moderne i suvremene umjetnosti]].

== Muzeji ==

=== Muzej moderne i suvremene umjetnosti ===
{{Glavni|Muzej moderne i suvremene umjetnosti}}
[[Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Rijeka)|Muzej moderne i suvremene umjetnosti]] smješten je u H-objektu [[Palača Zuccheriera|Zuccheriere]] - R. Benčić. Ta je [[muzej]]ska ustanova, osnovana na inicijativu akademika, akademskog [[slikar]]a [[Vilim Svečnjak|Vilima Svečnjaka]], za javnost otvorena [[2. maja]] [[1949.]] godine. U zgradi [[Radio Rijeka|Radio - Rijeke]] nalazi se izložbeni prostor - Mali salon. Svrha Muzeja je upoznati javnost s razvojem suvremene umjetnosti na tlu Hrvatske, te predočiti likovno stvaralaštvo u Rijeci i regiji od početka [[19. stoljeće|XIX. stoljeća]] do danas. Galerija organizira bijenalne izložbe; Biennale mladih i Međunarodnu izložbu orginalnog crteža; regionalne izložbe [[slikar]]a i [[kipar]]a; samostalne i kolektivne izložbe domaćih i stranih umjetnika.

=== Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja ===

{{Glavni|Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja}}

[[Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja]] (Trg Riccarda Zanelle 1) osnovan je [[1876.]] godine. Muzej prikazuje okvirni pogled povijesnog razvoja pomorstva (modeli brodova, slike [[jedrenjak]]a, portreti kapetana 19. i 20. stoljeća) i kulture Rijeke i riječke regije (arheološki i hidroarheološki nalazi, [[numizmatika]]); posjeduje zbirku [[Oružje|oružja]], umjetnog obrta, osobito namještaja iz [[17. stoljeće|17.]] do 19. stoljeća, zbirku slika i [[grafika]] (XVII. do XX. stoljeća), te arhivalije. Dio muzejskog postava ima ambijentalno uređene prostore [[Guvernerova palača u Rijeci|Guvernerove palače]] s kraja XIX. stoljeća. U muzeju je izložena vrijedna memorijalna zbirka dr. [[Franjo Kresnik|Franje Kresnika]] (1869.-1943.), poznatog graditelja gudačkih instrumenata. Iz fundusa etnografskog odjela prikazan je samo dio narodnih nošnji regije.

=== Muzej grada Rijeke ===

[[Datoteka:Muzej grada Rijeke.jpg|mini|Muzej grada Rijeke]]
{{Glavni|Muzej grada Rijeke}}

Muzej grada Rijeke (Trg [[Riccardo Zanella|Riccarda Zanelle]] 1) utemeljen je [[1961.]] godine kao '''Muzej narodne revolucije'''. Skupštuna općine Rijeka odlučila je [[1965.]] godine izgraditi suvremenu muzejsku zgradu u kojoj će se predstaviti povijesna građa grada, posebno građa iz NOB-a (1941-1945.) i to pripojenju Rijeke Hrvatskoj. Projekt je povjeren arhitektu [[Neven Šegvić|Nevenu Šegviću]] (nagrada "Borbe" 1977. godine) koji je, uz muzejske suradnike, likovno riješio muzejski prostor. Muzejska građa je u novu zgradu smještena [[1976.]] godine. Muzejski fundus tvore: zbirke [[fotografija]], predmet likovnih djela i [[Tisak|tiska]] Rijeke, te zbirke i dokumenti memoarske građe radničkog pokreta Rijeke i okolice. U godini [[1944.]] odlukom Gradskog vijeća Grada Rijeke Muzej proširuje svoje djelovanje na daljnje sistematsko sakupljanje, čuvanje, stručnu i znanstvenu obradu sveukupne kulturne, znanstvene baštine, te gospodarske starije i novije povijesti grada. Stoga i dobiva novo ime: Muzej grada Rijeke. U okviru [[Rijeka 2020 EPK|Rijeka 2020 epk]], dio postave Muzeja smješten je u baroknoj [[Palača Zuccheriera|palači Zuccherijere]] (R. Benčić). 

=== Prirodoslovni muzej ===

{{Glavni|Prirodoslovni muzej Rijeka}}

Prirodoslovni muzej (Šetalište Vladimira Nazora 3) sa zoološkim parkom otvoren je za javnost 1. maja 1946. g. na inicijativu ljubitelja prirode Maria Rossia odlukom NOO-a Rijeka. Prijedlog za osnivanje prirodoslovnog muzeja [[Liburnija|Liburnije]] dao je čuveni prirodoznanstvenik Josef Roman Lorenz von Liburnau [[1876.]] g. Museo civico (Gradski muzej u Rijeci) od te je godine otkupljivao privatne kolekcije i bogatio zbirku darovima, stvorivši fond koji je, uz brojne druge zbirke, postao temeljem novootvorenoga specijaliziranog regionalnog muzeja. U muzeju su prikazani paleontološki, mineraloški i petrografski izlošci kojima je protumačena geologija regije. Botanička zbirka u hodnicima izlaže herbarski materijal. U prizemlju su izloženi primjerci morske [[Fauna|faune]], a na prvome katu kralježnjaci riječke regije. 

== Sakralni objekti ==

=== Crkva svetog Jeronima ===
{{Glavni|Crkva Svetog Jeronima}}
Crkva Svetog Jeronima svojim elegantnim kasnobaroknim pročeljem definira istočno krilo Municipija i daje Trgu osobito nobilan ton. Crkva je građena zajedno sa sklopom Augustinskog samostana iz zaklade [[Feudalizam|feudalnih]] gospodara [[Rijeka (grad)|Rijeke]], grofova [[Devínska tvrđava|Devinskih]]. Gradnja je započeta [[1315.]] godine u vrijeme Ugona II., a završena je [[1408.]] godine, kada je Rijekom upravljao njegov unuk Ugon VI. Budući da je grad Rijeku svojom oporukom iz 1358. godine Ugon VI. ostavio svome zetu Raimbertu Walseeu, na tu je feudalnu obitelj prešlo patronatstvo nad samostanom i Crkvom Svetog Jerolima, u svetištu koje se nalaze obiteljske grobnice obje [[Feudalizam|feudalne]] dinastije.

=== Katedrala Svetog Vida ===
{{Glavni|Katedrala Svetog Vida (Rijeka)}}
[[Datoteka:Rijeka Saint Vitus cathedral front.jpg|mini|297x297piksel|Katedrala Svetog Vida]]
Crkva Svetog Vida, [[Isusovci|isusovačka]] rotonda (sada [[Katedrala]]) sagrađena je na mjestu srušene crkvice posvećene zaštitniku Rijeke [[Sveti Vid|svetom Vidu]]. Gotov projekt za gradnju, koja je počela [[15. 6.|15. VI.]] [[1638.]] godine, donijeli su jezuiti. Gradnja je s prekidima trajala stotinu godina. Kupolu i oratorije za redovnike na prvom katu izgradio je gotički arhitekt Bernardin Martnuzzi [[1727.]] godine. Ta reprezentativna građevina ima dodirnih točaka s [[venecija]]nskom crkvom Sta Maria della Salute, tj. sa mediteranskim barokom za razliku od provincijalnog kontinntalnog baroka crkve Trsatske Madone..

==== Riječka sinagoga ====
{{Glavni|Riječka sinagoga}}

Ortodoksna [[sinagoga]] izgrađena je [[1930.]] godine prema nacrtima inženjera G. Angyala i P. Fabra, kao objekt reduciranih ukrasa i simbola na pročelju, jednostavnih arhitektonskih linija koje slijede stil moderne s mediteranskim utjecajem. Unutrašnjost sinagoge podijeljena je na pretprostor i dio za obred u tri dijela, s tri prozora na bočnoj strani zgrade i uz balkon za žene s odvojenim ulazom. Nekada je u ondašnjoj Hrvatskoj postojalo 79 sinagoga od kojih su samo 23 bile namjenski građene. Sefarska sinagoga s kraja XIX. uništio je Gestapo 1944. tako da je danas riječka sinagoga jedna od triju u današnjoj Hrvatskoj - uz sinagoge u [[Dubrovnik]]u i [[Split]]u - sa sačuvanom originalnom funkcijom te predstavlja vrijedan spomenik kulture i tradicije [[Jevreji|Židova]] u [[Rijeka (grad)|Rijeci]].

== Zgrada kazališta ==

[[Datoteka:HNK Ivana Plemenitog Zajca 140807.jpg|mini|HNK Ivana plemenitog Zajca]]
{{Glavni|Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci}}

Nakon rušenja starog Adamichevog teatra grad je odlučio sagraditi novo moderno kazalište, za koje je 1883. projekt naručen u Bečkom ateljeru [[Biro Fellner & Helmer|Fellner i Helmer]], specijaliziranom za gradnju suvremenih srednjovjevropskih kazališta. Velebna kazališna kuća otvorena je 3. X. 1885. godine. Svojim harmoničnim volumenom dominira trgom; vanjski je plašt riješen odmjereno u stilu visoke renesanse, dok je unutrašnjost raskošan dekor preuzet iz visokobaroknog ornamentalnog repertoara. Pozlaćene štukature krase lože, prosencij i strop, na kojemu su slike Fr. Matscha i suradnika Gustava i Ernesta Klimta. Umjesto akroterija, na timpanonu je grb Rijeke, a na vijencu su alegorične kompozicije "Drama" i "Muzika", rad venecijanskog kipara Augusta Benvenuttia. Grupu "Apolon s ninfama", smještenu u zabatnom trokutu, izvela je Bečka kiparska zadruga Kauffungen i Fritsch. Svi su oni stalni suradnici bečkog ateljera. Kazališnu zgradu elektrificirala je bečka tvrtka Kremenczky, te je na dan generalne probe 1885. godine prvi put službeno zablistalo električno svjetlo u Rijeci. Zgrada je građena za potrebe sezonskog teatra. Nakon posljednje obnove, dovršene 1981. godine, zgrada je modernizirana i funkcionalno prilagođena potrebama stalnog [[Kazalište|kazališta]], dobila je pokretnu pozornicu i suvremene tehničke uređaje. Poznati slikar [[Oton Gliha]] izradio je novi zastor, na kojem su prikazane primorske gromače. Pred kazalištem u parku smješten je kip Riječanina, hrvatskog kompozitora [[Ivan Zajc|Ivana Zajca]], po kojemu kazalište nosi ime. 

== Gradski toranj ==
{{Glavni|Gradski toranj u Rijeci}}

== Izvori ==
*[http://www.rijeka.hr/Default.aspx?sec=781 Službene stranice Grada Rijeke] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131002085744/http://www.rijeka.hr/Default.aspx?sec=781 |date=2013-10-02 }}
*[http://www.rijeka.hr/Default.aspx?art=3728&sec=339 Službene stranice Grada Rijeke] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160917000129/http://www.rijeka.hr/Default.aspx?art=3728&sec=339 |date=2016-09-17 }}

== Reference ==
{{commonscat|Buildings in Rijeka}}


[[Kategorija:Građevine u Rijeci|*]]