Revision 40780173 of "Reformacija" on shwiki

{{Hrišćanstvo}}
'''Reformacija''' je vjerski i društveni pokret koji je nastao u [[Evropa|Evropi]] tijekom 16. stoljeća. Bio je to pokušaj unošenja duhovnih i strukturalnih promjena u [[Katolička crkva|Crkvu]] što je dovelo do uspostave reformiranog kršćanstva, odnosno [[Protestantizma]]♡

Ona se je sučelila s etabliranim eklezijalnim ustrojem Crkve te stavila pod upitnik primat [[Papa|Pape]], zahtijevala smanjenje sekularnog i materijalnog utjecaja Rimske kurije te povratak na ono što joj je i bila svrha - naviještanje Kristovog nauka, kojega je zapustila zbog svjetovnih briga.

Među prvima koji su počeli raspravu o pravovaljanosti Rimske crkve bili su valdežani, lolardi i [[husiti]]. Ono što nisu uspjeli konačno se je obistinilo po njemačkom svećeniku Martinu Lutheru, kako se čini zbog plemstva koje mu je dalo podršku, niječući političku vlast papinstva i plijeneći crkveno bogatstvo.

Važno je spomenuti da je želja za reformom također bila prisutna i u monarhijama. Neki dokumenti pokazuju želju za promjenom među engleskim i francuskim plemstvom. Dokumenti su poznati kao Provisors and Praemunire koje su pisali Englezi i Pragmatična sankcija građanstva koju su pisali Francuzi. Nakana ovih dokumenata je bila uspostava nacionalnih crkava s ciljem manje kontrole iz Rima i financija za kuriju. Kako je vrijeme teklo bilo je sve više protivljenja i negativnog stava prema političkom utjecaju i profanosti Rimske kurije. Bilo je čestih napada na rastrošnost papinstva i kurije, njihovu svjetovnost i umiješanost u dinastičku politiku Italije.

Kako mnoge promjene dolaze valjanim povodom tako je vjerska reforma započela buntom jednog svećenika, koji je bio toliko predan instituciji kojoj je pripadao da je smatrao da ju treba promijeniti na bolje. Tako je [[Martin Luther]] [[31. oktobra]] [[1517]]. odlučio započeti raspravu na tada uobičajen način i iznio svojih 95 teze na vrata župne zgrade u [[Wittenberg|Witenbergu]].

Nekako u isto vrijeme između [[1523]]. i [[1525]]., nadahnut Riječju Božjom, mudar, predan i bogobojzan svećenik [[Huldrych Zwingli]] je počeo razmišljati o promjenama koje su bile nužne za duhovni i društveni napredak. Njegove je zamisli podržalo gradsko vijeće koje mu je pomoglo staviti u praksu društvene i vjerske reforme, uglavnom u Zurichu, ali je to imalo velik utjecaj i na cijelu [[Švicarska|Švicarsku]] kao i na mnoga druga područja u Evropi. [[Jean Calvin]] je važan lik za razumijevanje reformacije jer je njegovo djelovanje oko [[1541]]. utemeljilo teokratsko društvo.S izuzetkom Izraelskog kraljevstva nijedno drugo društvo u povijesti nije imalo nakanu biti organizirano i upravljano po Božjim standardima kao [[Ženeva]] za vrijeme Calvinova života. Calvin je također imao značajan utjecaj na teologiju i djelo ''Institutio Christiane Religionis'' ([[1536]].) još uvijek je jedno od najboljih djela sustavne teologije. Njegove su ideje imale značajan utjecaj na vjerski i društveni aspekt mnogih društava: njemačkog, francuskog, nizozemskog, engleskog, škotskog, mađarskog i dr.

U Francuskoj reformacija je uzela velikog maha, ali kako je došla tako je i prošla, doduše više silom nego milom, ponajviše zbog istrebljivanja, zlostavljanja i ubijanja [[Hugenoti|Hugenota]], kako su nazivani reformirani kršćani. Nakon serije vjerskih sukoba koji nisu završili samo na usmenim nego i fizičkim okršajima Hugenoti izvukli deblji kraj, tako je [[kalvinizam]] u Francuskoj gotovo uništen, a poznata [[Bartolomejska noć]] u literaturi poznata kao pokolj kršćana reformacije ostala sinonim za ubojstvo i nasilje inspirirano vjerskom netrpeljivošću i mržnjom. Reformacija je uzela velikog zamaha u Nizozemskoj, a u [[Škotska|Škotskoj]] je [[John Knox]] uveo prezbiterijalni sustav, po uzor na Kalvinov eklezijalni ustroj u Ženevi, po kojemu su naveliko postale poznate [[Prezbiterijanska crkva|Prezbiterijanske crkve]].

Engleska je priča za sebe. Reformacija koja se tamo dogodila nije bila potaknuta duhovnim nego pragmatičnim i političkim potrebama. Naime kralj [[Henry VIII.]] nije mogao iz političkih razloga dobiti od Pape rastavu braka. Tako je Henry počeo promišljati i zaključio da je on glava monarhije, a Crkva koju plaća i koja ubire danak za biskupa u Rimu mogla bi služiti njemu, i novaca bi više ostalo kod kuće. Tako je donio Zakon o supremaciji 1534. te je ni više ni manje nego odbacio kontrolu pape, posebno onu političku, te uspostavio nacionalnu crkvu koju prozvaše [[Anglikanska crkva|anglikanskom]]. I tako glava te Crkve, barem što se tiče zemaljske, nije više bio biskup u Rimu nego kralj u Londonu. Iako potaknuta politikom reformacija u Engleskoj bila je pod utjecajem tzv. Kalvinističke teologije te je imala važan utjecaj na razvijanje teologije i prakse Anglikanske crkve.

U trenutku pojave i na njenim počecima reformatori slabo su se slagali iako je bilo pokušaja usaglašavanja stavova. Razjedinjenost je pomogla [[Protivreformacija|protivreformaciji]] da ubere više ploda te mnoge odbjegle vrati pod skute majke Crkve. Žalosna i sramotna epizoda je [[Tridesetogodišnji rat]] koji je donio mnogo tuge, devastirao Evropu uzduž i poprijeko, a kada je okončan 1648. donio je stabilnost te je od tog vremena zavladao mir i relativna snošljivost, a protestantizam je postao vrlo moćna i rasprostranjena vjera u Evropi. 

Reformacija je donijela mnogo značajnih promjena te utjecala na razvitak društvenih zajednica i kršćanstva općenito. Naglasak na pojedincu i njegovoj odgovornosti za život te potrebi obraćenja, slobodi i jednakosti neke su od vrijednosti koje su danas sastavni dio naših svjetonazora, a svoje začetke nalaze u reformacijskim idejama.

== Društveno okružje i poticaj za Reformaciju ==

Evropa 16. vijeka imala je mnogo društvenih i ne manji broj ekonomskih problema te su oni doveli do stvaranja klime nezadovoljstva i težnje za promjenama.

Manjina je bila je bila bogata, oni su bili plemići i institucionalna Crkva, a ni kleru nije bilo loše. Većina, uglavnom kmetovi, bili su siromašni a prehranjivali su imenovane skupine. Evropa je bila ujedinjena oko religije i kontrolom rimskog biskupa, od milja zvanog Papa. Bila je ujedinjena oko jezika i pisma – latinskog, te obrazovnog sustav koji je razvila Crkva.

Evropa 16. stoljeća nije bila gusto naseljena, a kuga je stoljeće i pol ranije usmrtila oko 30 % populacije. Oko 60 – 80 miliona ljudi je živjelo u Evropi na početku 16. vijeka, tek je početkom 17. vijeka broj stanovnika dosegao onaj prije «crne smrti», a između 85 i 100 milijuna. Većina stanovnika su bili poljodjelci koji su živjeli u selima, manjina je ljudi živjela u gradovima, a život je škodljiv i neugodan.

Ipak počinju i pozitivne promjene, tako dobivanje hrane postaje lakše, ali je i dalje bilo teško stvoriti profit uzgojem, a organizirani sustav proizvodnje se polako počinje razvijati u nekim regijama, fabricirana dobra su se uglavnom prodavala na tržnicama. Glavni je proizvod bio tekstil, ovaj proces je poznat kao predindustrijalizacija, počinje se razvijati konkurencija i te nastaju monopoli u industriji i trgovini. Renesansa je položila temelje za razvoj reformacije, a humanizam koji je bio pretežito kršćanski orijentiran je poticao ljude da razmišljaju o budućnosti i napretku. Tiskarstvo je razvijalo izdavačku industriju, a sveučilišta su rasla i širila se u Europi.

U [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] Rimo-katolička crkva je bila najveća politička i vjerska sila tog vremena. Utjecaj na društveni život je bio velik, pod njenim vodstvom došlo je do mnogih promjena u životu ljudi onoga vremena. Bilo je to vrijeme koje je donosilo odrađeni napredak vrijeme budući su se razvijali univerziteti i umjetnost, uglavnom pod patronatom Crkve, ali bilo je to i vrijeme mnogih kontaverzi u njoj. Rimska kurija je prerasla u veliku instituciju koja je imala ogroman politički, ekonomski i vojni utjecaj. Bilo je to vrijeme skolasticizma, gotičke arhitekture ali i križarskih vojni, šizme papinstva i nastanka nekoliko papa te mnoge amoralnosti u institucionaliziranoj Crkvi. Papinstvo je bilo u izrazito velikoj krizi tako je jedno vrijeme bilo dvoje, a kraće čak tri Pape, a Pape su stolovale u Avigonu 122 g. U papinstvu onog vremena, što ne znači nužno da su sve pape bili takvi, bilo je mnogo amoralnosti i srebroljublja. Tako je [[Inocent VII.]] (1484.-1492.) imao vanbračnu djecu, a [[Alexandar VI.]] (1492.-1503.) koje mu je bilo ime Rodrigo [[Borgia]] postao je poznat kao jedan od najraskalašenijih Papa tog vremena ali i uopće. Njegova skandaloznost očitovala se je i u činjenici da je tokom sukoba sa Francuzima u pomoć pozvao Turskog sultana što je pored svega dodalo «ulje na vatru» zbog činjenice da je za pomoć u sukobu sa kršćanskom braćom pozvao pozivao u pomoć «neznabošca». Ovakvi ali i primjeri [[Leon X.|Leona X.]] koji je imao slogan «Bog nam je dao papinstvo – uživajmo!» stvaralo je prostor ali i poticalo nezadovoljnike, iskrene vjernike, ali i razne hohštaplere da počnu razmišljati o mogućoj izmjeni do tada stoljetnog uvriježenog društvenog sustava. 

Među iskrenim vjernicima i intelektualcima onog vremena nesumnjivo treba izdvojiti [[John Wyclif|Johna Wyclifa]] († 1384.) kojega još nazivaju «Zvijezda koja je najavila Reformaciju», [[Jan Hus]] († 1415.), [[Girolamo Savonarola]] († 1498.), [[Erazmo Roterdamski|Desiderius Erasmus]] († 1536.) te mnoge druge. Wyclif je bio među prvima i ne jedini koji je progovorio o grijesima institucije kojoj je i sam pripadao, poglavito je naglašavao probleme povezane sa papinstvom. U to vrijeme Engleska, iako još uvijek pod upravom Rimskog Biskupa, je tada već bila prilično u ambivalentnim odnosima sa Primatom. Jedan od razloga je bio i taj što je Papa stolovao među toliko im omraženim susjedima. Wyclif je iznosio primjedbe glede redovnika i klera te fokusirao njihovu pasivnost i neprimjereno ćudoređe. On nije odbacio primat ali je smatrao da se uloga, značaj i vrhovništvo Pape treba smanjiti te da financijska korupcija treba prestati. Tako je počeo obrazovati tzv. «siromašne propovjednike» koji su trebali propovijedati ljudima na narodnom jeziku i načinu koji su oni mogli shvatiti i razumjeti. Ali kao i svi «heretici» tako je i on konačno rekao nešto što nije smio. Naime počeo je odbacivati nauk da se kruh i vino u činu Euharistije pretvaraju u Tijelo i Krv Kristovu još poznata kao trasupstanciju ili pretvorba, to je samo po sebi bilo dovoljno da završi na lomači, a izjave da je Papa antikrist osigurale su mu podeblju količinu panjeva za potpalu. Wyclif je zanimljiv i zbog činjenice da je preveo Bibliju na narodni jezik tj. engleski 1380. Na kraju je skončao u miru ali njegove kosti nisu tako završile jer mu odlukom Koncila u Konstaci presuđeno za hereze, tijelo, ili bolje ono što je ostalo, iskopano a njegovi ostaci spaljeni zajedno sa njegovim spisima za upozorenje i utjerivanja «straha u kosti» ostalima.

Desiderius Erasmus († 1536.) iako do smrti odan Rimu i neprihvativši ideje reformatora neslavno je završio. Nalik Wyclifu stigmatiziran kao heretik devet godina nakon svoje smrti označen na Koncilu u Tridentu (1545.-1547., 1551.-1552., 1562.-1563.). Njegova djela našla su se na popisu [[Index librorum prohibitorum]] (1559.) koji je ostao na snazi u Rimo-katoličkoj Crkvi sve do 1969. Heretičnost njegovih radova očitovala se u činjenici da je satirično opisivao ili bolje ismijavao kler i redovnike. Započeo je i biblijska istraživanja tiskao Grčki Novi zavjet 1516. iako prozvan vođom liberalnih reformi nikada nije otišao toliko daleko da bi zanijekao posluh Rimu.

Iako moćna, rimska institucija nije bila omiljena, a prevladavao je antiklerikalni stav. Lokalne vlasti su imale pravo postavljati svećenika na funkciju, kao posljedica dolazilo je do toga da su omiljeni vlastima dobivali pozicije, ali oni nisu nužno bili omiljeni stanovništvu, a mnogi uz to ni odveć radišni. Tako su uglavnom mislili o zemaljskoj plaći, dok im je nebeska bila ideal o kojemu su govorili uglavnom siromašnom puku, ilustracije poradi, kad se pojavila u Njemačkoj Reformacija je bila prigrlljena od mnogih kako i zbog činjenice da kler nije bio odveć omiljen, te da je bogatstvo i moć ovoga svijeta bila previše u rukama onih koji su propovijedali o neprolaznom blagu.

Renesansa je potakla da zapadna civilizacija iz srednjeg, neki vole reći mračnog, srednjeg vijeka napravi tranziciju ka modernim vremenima. Do tada stigmatizirana, odjednom prihvaćena i poticana postaje sloboda izražavanja pojedinca. Tako je svjetovno i prolazno postalo centar zanimanja, a umjetnost sve slobodnija, otvorenija, opuštenija i pomalo raskalašenija. Bilo je to vrijeme razvitka u svim područjima tako znanje i znanost počinju uzimati zamaha, a ne manje važna je i ekspanzija trgovine. Kako svako lice ima svoje naličje tako je i ovo doba počelo donositi i propagirati egocentrizam kao ideal, tako je čovjek postao mjerilo i centar svega, a njegov um predmet obožavanja.

Na žalost ili na sreću, zavisi kako se gleda, ove ideje su pomogle i Reformaciji, naime sada kada je čovjek postajao centar, Kurija to prestaje biti. Većina ljudi koji su teško dirinčili za svoj svakidašnjih kruh nije razmišljala o plemenitim i visokim idealima, zapravo nije imala vremena jer su od jutra do sutra kopali, orali, muzli i dvorili dvor i kler. Ipak se je činilo njima da bi manje rada za gazde moglo i njima dobro doći. Luther ili bolje pater jer je bio dio klera kao i mnogi mudri ljudi onoga vremena shvatio da u svojim reformama treba naglasiti važnost slobode ali odgovornosti pojedinca. Tako je u njegovoj teologiji osoba počela uzimati važno mjesto, a spasenje nije više bilo dio kolektiva nego pojedinca. Ta učenja pomalo novotarije razotkrivene iz Sv. Pisma ostavile su veliku utjecaj te potaknule ljude da preuzmu svoj dio odgovornosti.

Na kraju skrećem pozornost na još jednu teološku zanimljivost kršćanstva onoga vremena, a to je misticizam. Misticizam je poticao pojedinca, uglavnom su to bili redovnici, u direktan odnos sa Bogom, apsolutnim i unificirajućim principom života. Kontemplativan dio misticizma poticao je pojedinca na prolazak kroz pojedine etape u duhovnom rastu i uzrastanju u Bogu. Kontemplativan put vodio je kroz seriju ¨stepenica¨ do otkrivanja nadnaravnog i duhovnog, a različiti rituali ponekad i trapljenja pomagala su da se dođe do nadnaravne spoznaje, jezik koji su mistici rabili bio je pun simbola te uzornih biografija i autobiografija svetih ljudi čije proučavanje je pomagalo da se dođe do spoznaje.

== Jean Calvin i Kalvinizam ==

Jean Calvin - 1509. -'64. Francuz po nacionalnosti, jedan od najznačajnijih teologa Reformacije rođen u Noyonu, Pikardija. Tijekom studija teologije i prava 1533. je doživio obraćenje odnosno duhovni susret s Kristom, a onda igrom životnih okolnosti susreće sa naukom reformacije koje prihvaća. No kako je u to vrijeme bilo opasno slijediti taj nauk tako je i njegov život polako postajao pod pritiskom, a glava više «u torbi nego na ramenu» upravo je ta činjenica uvjetovala da pobjegne u Genevu tako su njegove aktivnosti u tom gradu započele 1536. Ispočetka su njegove ideje činile previše radikalne i rigidne, tako je zbog općeg neprihvaćanja morao pobjeći 1538. te je boravio u [[Basel]]u i [[Strassbourg]]u, ipak ono što nisu odmah razumjeli poslije su sve više počeli prihvaćati tako je ponovo pozvan da se vrati u Genevu i nastavi tamo gdje je počeo sa reformama. Svoja teološka razmišljanja je otpočeo sistematizirati u svojim (Christianae Religionis Institutio) Institucijama kršćanske religije 1536. Ono što ga je stavilo na listu nepoćudnih bila je činjenica da je u ključnim elementima otišao od doktrine Rima. Tako je odbacio vrhunski autoritet sv. Oca, te naglašavao spasenje po vjeri neovisno od dijela, ali je i reanimirao i pristao uz nauk temeljen na sv. Pismu poznat kao predestinacija. On je također vjerovao da je Biblija jedini izvor Božjeg zakona i teologije, a da vjernici trebaju inertpretirati ali i očuvati u njenom izvornom naučavanju, isto tako i svijet koji je Bog stvorio i uspostavio zakonitosti. Pokušao je nešto što je bilo nezamislivo u to vrijeme, on je uspostavio teokratsko društveno uređenje, kada se izuzme Izrael, onda je to jedino društvo koje je funkcioniralo po teokratskom principu. Zakoni koji su donošeni imali su izvorište i temelj na Sv. Pismu, ne znači da je tamo sve bilo u savršenom stanju ali kršćanstvo je imalo znakovit društveni utjecaj.

Njegovim naporima razvijena je tzv. kalvinistička teologija iako on nikada nije imao namjeru razvijati svoju teologiju i praksu unutar kršćanstva. Protivno svojoj volji postao je uzor mnogima, a njegov teološki sustav imao veliki utjecaj na Europsku misao te u kasnijim stoljećima proširio diljem cijelog svijeta poglavito u anglo-američkim i saksonskim zemljama. Kalvinizam je ima utjecaj na području teologije, ekonomije, društvenog i pravnog sustava. Termini kalvinizam se rabi u nekoliko različitih slučajeva, ono označava učenje Jean Calvina koji je razvio teološki sustav doktrine i prakse koji je pronašao načina da se razvije posebno u zemljama gdje je reformacija pustila svoje korijene; pr. [[Švicarska]], [[Njemačka]], [[Nizozemska]], [[Velika Britanija]], [[Skandinavija]], Srednja i Centralna Europa, [[SAD]], [[Kanada]], [[Novi Zeland]] i [[Australija]]. Taj sistem korespondirao je sa socijalnim, političkim, etičkim, ekonomskim napose teološkim aspektima života i ponudio odgovore i dao smjernice u tim područjima. U teologiji posebni naglasak stavlja se na dvije doktrinalne specifičnosti, a to je sakramentalnost Večere Gospodnje ili Euharistije u smislu mistične i duhovne nazočnosti Krista u činu, ali ne i elementima te biblijski nauk o predestinaciji ili predodređenju svetih za spasenje i vječni život s Bogom.

Teološki nauk o predestinaciji se uglavnom povezuje sa Jeanom Calvinom, često tumači kao da je on ¨stvorio¨ taj sustav. Ipak to nije u potpunosti točno jer je nauk vrlo jasno izražen u Bibliji, a [[Augustin|sv. Augustin]] je također izražavao slične stavove. Dakle to je teološki nauk koji naučava da Bog na temelju svog sveznanja (omnisciencia) i svemoći (omnipotencija), polazeći od mogućnosti da je predvidio sve unaprijed i voli ljude te im iskazuje milost i milosrđe, pojedine predodređuje (predestinira) za spasenje, a druge za vječnu propast. U tom nauku koji se podudara i sa rimokaličkim razumijevanju predestinacije pojavljuje se jedna različitost, a ta je da «kalvinistička» teologija slobodnu volju podređuje Božjem pozivu dok Rimokatolička naglašava da Božja surađuje sa ljudskom voljom. 

''Ako bi trebalo u nekoliko rečenica istaknuti ono što je Calvin naučavao onda biti mogli ovako formulirati: On je naglašavao suverenost Suverena – Boga, Biblija je Božja objava čovjeku, a sve knjige Sv. Pisma su nadahnute i Božja objava, Crkva je zajednica odabranih za vječno spasenje, a Objava vodi kršćanina u razvijanju osobnog karaktera. Društvo i Crkva su jedinstvene cjeline a država ne smije kontrolirati Crkvu, Krist je uspostavio dva sakramenta (krštenje i Večeru Gospodnju), a vjerska disciplina i crkveno vodstvo zajednice trebaju biti usmjeravani od prezbitera (staratelja ili starješina), edukacija je sastavni i važan dio crkvenog života, a predestinacija temelj spasenja i vječne utjehe''.

==Vidi još==
*[[Češka reformacija]]
== Lieratura ==
{{refbegin|2}}
* {{cite encyclopedia |author1= Atkinson, Benedict |author2= Fitzgerald, Brian |title=Printing, Reformation and Information Control |encyclopedia=A Short History of Copyright |date=2014 |pages= 15–22 }}
* {{cite book |editor =Bray, Gerald |title = Documents of the English Reformation |publisher = James Clarke }}
* {{cite book |author=Cameron, Euan |title=The European Reformation |date=2012 |edition=Second |publisher= Oxford University Press }}
* {{cite book |author= Cameron, Euan |title=The Reformation of the Heretics: The Waldenses of the Alps, 1480–1580 |publisher=Clarendon Press |date= 1984 }}
* {{cite journal |author= Church, Frederic C. |title=The Literature of the Italian Reformation |journal=Journal of Modern History |date=1931 |volume=3 |issue=3 |pages=457–473 |jstor=1874959 }}
* {{cite encyclopedia |editor= Cross, F. L.|title=Westphalia, Peace of |encyclopedia=The Oxford Dictionary of the Christian Church |location= New York |publisher= Oxford University Press |date= 2005}}
* {{cite encyclopedia |editor=Douglas, J. D. |title= Wycliffe, John |encyclopedia = The New International Dictionary of the Christian Church |publisher= Paternoster Press |date=1974 }}
* {{cite book |author= Edwards, Jr. |author2= Mark U.  |title=Printing, Propaganda, and Martin Luther |date=1994 }}
* {{cite book |author=Estep, William R |title=Renaissance & Reformation |location= Grand Rapids, MI |publisher= Eerdmans |date= 1986  |isbn= 0-8028-0050-5 }}
* {{cite encyclopedia |author= Firp, Massimo |title=The Italian Reformation |encyclopedia=A Companion to the Reformation World }} 
* {{cite book|last=Froom|first=LeRoy|authorlink= |title=The Prophetic Faith of our Fathers| volume= 2| date=1948|pages=243–244|ref=harv| url=http://docs.adventistarchives.org//doc_info.asp?DocID=43134|format= and PDF}}
* {{cite book|last=Froom|first=LeRoy|authorlink= |title=The Prophetic Faith of our Fathers| volume= 1| date=1950|ref=harv| url=http://docs.adventistarchives.org//doc_info.asp?DocID=42770|format= and PDF}}
* {{cite book |author= Jacob, Margaret C. |title=Living the Enlightenment: Freemasonry and Politics in Eighteenth-century Europe |publisher=Oxford University Press |date=1991 }}
* {{cite book |author=MacCulloch, Diarmaid |title=The Reformation |date=2005 }}
* {{cite book |author1=Oberman, Heiko Augustinus |author2= Walliser-Schwarzbart, Eileen |title= Luther: Man between God and the Devil |date=2006 |publisher=Yale University Press |isbn=0-300-10313-1 |origyear=1982 }}
* {{cite book |author=Patrick, James |title=Renaissance and Reformation |date=2007 |publisher= Marshall Cavendish |location=New York |isbn= 9780761476504 }}
* {{cite book |author=Pettegree, Andrew |title=The Reformation World |date=2000 |publisher=Routledge |isbn=9780203445273 }}
* {{cite journal |author1=Pettegree, Andrew |author2=Hall, Matthew |title=The Reformation and the Book: A Reconsideration |journal=The Historical Journal |date=December 2004 |volume=47 |issue=4 |doi=10.1017/S0018246X04003991|url=http://journals.cambridge.org/abstract_S0018246X04003991|accessdate=February 26, 2014}}
* {{cite book |author=Rublack, Ulinka |date=2010 |title=Dressing Up: Cultural Identity in Renaissance Europe  |publisher=Oxford University Press }}
* {{cite journal |author=Rubin, Jared |title= Printing and Protestants: An Empirical Test of the Role of Printing in the Reformation |journal=Review of Economics and Statistics |date=2014 |volume=96 |issue=2 |pages=270–286 }}
* {{cite book |author=Schofield, John |title=Martin Luther: A Concise History of His Life and Works |date=2011 |publisher=History Press Limited }}
* {{cite journal |author= Weimer, Christoph |title=Luther and Cranach on Justification in Word and Image |journal=Lutheran Quarterly |date=2004 |volume=18 |issue=4 |pages= 387–405 }}
* {{cite book |author= Whaley, Joachim|title=Germany and the Holy Roman Empire: Volume I: Maximilian I to the Peace of Westphalia, 1493-1648 (Oxford History of Early Modern Europe)|publisher=Oxford University Press|isbn=978-0198731016 |date= 2012|url=https://books.google.com/books?id=QXdPzWXCphkC&pg=PA220&dq=German+Peasants+War+100,000&hl=en&sa=X&ei=HGUEVa6gEsWegwS7o4LoBw&ved=0CC8Q6AEwAzgK#v=onepage&q=German%20Peasants%20War%20100%2C000&f=false}}
* {{cite book |author= Yarnell III, Malcolm B.|title=Royal Priesthood in the English Reformation|publisher=Oxford University Press|isbn=978-0199686254 |date= 2014|url=https://books.google.com/books?id=u3XqAgAAQBAJ&pg=PA95&dq=Luther+condemn+Peasants+War&hl=en&sa=X&ei=13EEVeycDsOZNu-3gLAI&ved=0CEgQ6AEwCA#v=onepage&q=Luther%20condemn%20Peasants%20War&f=false}}
{{refend}}

=== Ankete ===
{{refbegin|2}}
* Appold, Kenneth G. ''The Reformation: A Brief History'' (2011) [https://www.questia.com/library/120083934/the-reformation-a-brief-history online]
* {{cite book|last=Spalding|first=Martin|title=The History of the Protestant Reformation; In Germany and Switzerland, and in England, Ireland, Scotland, the Netherlands, France, and Northern Europe|date=2010|publisher=General Books LLC}}
{{refend}}

=== Naučni sekundarni izvori ===
{{refbegin|2}}
* Bagchi, David, and David C. Steinmetz, eds. ''The Cambridge Companion to Reformation Theology'' (2004)
* {{cite book |last=Bainton |first=Roland |authorlink= |title=The Reformation of the Sixteenth Century |date=1952 |publisher=The Beacon Press |location=Boston |isbn=0-8070-1301-3}}
* Balserak, Jon. ''John Calvin as Sixteenth-Century Prophet'' (Oxford University Press, 2014)
* Carl Braaten and Robert W. Jenson. ''The Catholicity of the Reformation''. Grand Rapids: Eerdmans, 1996. ISBN 0-8028-4220-8.
* Collinson, Patrick. ''The Reformation: A History'' (2006)
* Elton, Geoffrey R. and Andrew Pettegree, eds. ''Reformation Europe: 1517–1559'' (1999) [http://www.amazon.com/Reformation-Europe-1517-1559-Blackwell-Histories/dp/0631213848/ excerpt and text search]
* Hillerbrand, Hans J. ''The Protestant Reformation'' (2nd ed. 2009)
* Hsia, R. Po-chia, ed. ''A Companion to the Reformation World'' (2006)
* Lindberg, Carter. ''The European Reformations'' (2nd ed. 2009)
* {{cite book |last=Naphy |first=William G. |title=The Protestant Revolution: From Martin Luther to Martin Luther King Jr. |date=2007 |publisher=BBC Books |isbn=978-0-563-53920-9}}
* Payton Jr. James R. ''Getting the Reformation Wrong: Correcting Some Misunderstandings'' (IVP Academic, 2010)
* {{cite book |last=Pelikan |first=Jaroslav |authorlink= |title=Reformation of Church and Dogma (1300–1700)|date=1984|publisher=University of Chicago Press |location=Chicago |isbn=0-226-65377-3 }}
* Spitz, Lewis William. ''The Protestant Reformation: 1517–1559'' (2003)
{{refend}}

=== Primarni izvori ===
{{refbegin|2}}
* Fosdick, Harry Emerson, ed. ''Great Voices of the Reformation [and of other putative reformers before and after it]: an Anthology'', ed., with an introd. and commentaries, by Harry Emerson Fosdick. New York: Modern Library, 1952. xxx, 546 p.
* Janz, Denis, ed. ''A Reformation Reader: Primary Texts With Introductions'' (2008) [http://www.amazon.com/dp/0199231311 excerpt and text search]
* [[Martin Luther|Luther, Martin]] ''Luther's Correspondence and Other Contemporary Letters,'' 2 vols., tr. and ed. by Preserved Smith, Charles Michael Jacobs, The Lutheran Publication Society, Philadelphia, Pa. 1913, 1918. [http://books.google.com/books?vid=OCLC02338418&id=m4r3cwHjnvUC vol.2 (1521–1530)] from [[Google Books]]. Reprint of Vol.1, Wipf & Stock Publishers (March 2006). ISBN 1-59752-601-0.
* Spitz, Lewis W. ''The Protestant Reformation: Major Documents''. St. Louis: Concordia Publishing House, 1997. ISBN 0-570-04993-8
{{refend}}

=== Istorografija ===
{{refbegin|2}}
* Bates, Lucy. "The Limits of Possibility in England's Long Reformation," ''Historical Journal'' (2010) 53#4 pp 1049–1070.
* Bradshaw, Brendan. "The Reformation and the Counter-Reformation," ''History Today'' (1983) 33#11 pp 42–45.
* Brady, Jr., Thomas A. "People's Religions in Reformation Europe," ''The Historical Journal'' (1991) 24#1 pp173–82
* De Boer, Wietse. "An Uneasy Reunion The Catholic World in Reformation Studies," ''Archiv für Reformationsgeschichte'' (2009), Vol. 100, p366-387.
* Dickens, A. G. and John M. Tonkin, eds. ''The Reformation in Historical Thought'' (Harvard University Press, 1985)
* Dixon,  C. Scott. ''Contesting the Reformation'' (2012)
* Fritze, Ronald H. "The English Reformation: Obedience, Destruction and Cultural Adaptation," ''Journal of Ecclesiastical History'' (2005) 56#1 pp 107–15.
* Haigh, Christopher. "The recent historiography of the English Reformation." ''The Historical Journal'' (1982) 25#4 pp 995–1007.
* Haigh, Christopher. "The English Reformation: A Premature Birth, a Difficult Labour and a Sickly Child," ''The Historical Journal'' (1990) 33#2 pp 449–59
* Haigh, Christopher. "Catholicism in Early Modern England: Bossy and Beyond," "Catholicism in Early Modern England: Bossy and Beyond, " 45, no. 2 (2002): 481–94. (2002) 45#2 pp 481–94.
* Heininen, Simo / Czaika, Otfried: [http://nbn-resolving.de/urn:nbn:de:0159-2012080109 '' Wittenberg Influences on the Reformation in Scandinavia''], European History Online, Mainz: Institute of European History, 2010, retrieved: 17 December 2012.
* Hsia, Po-Chia, ed. '' A Companion to the Reformation World'' (2006)
* Hsia, R. Po-chia. "Reformation on the Continent: Approaches Old and New," ''Journal of Religious History'' (2004) 28#2 pp 162–170.
* Hsia, R. Po-Chia. "The Myth of the Commune: Recent Historiography on City and Reformation in Germany." ''Central European History'' (1987) 20#3 pp 203–215. [http://www.jstor.org/stable/4546103 in JSTOR]
* Karant-Nunn, Susan C. "Changing One's Mind: Transformations in Reformation History from a Germanist's Perspective," ''Renaissance Quarterly'' (2005) 58#2 pp 1101–1127. [http://www.jstor.org/stable/10.1353/ren.2008.0933 in JSTOR]
* MacCulloch, Diarmaid. "The Impact of the English Reformation," ''The Historical Journal'' (1995) 38#1 pp 151–53
* MacCulloch, Diarmaid; Laven, Mary; Duffy, Eamon. "Recent Trends in the Study of Christianity in Sixteenth-Century Europe," ''Renaissance Quarterly'' (2006) 59#3 pp 697–731. [http://www.jstor.org/stable/10.1353/ren.2008.0381 in JSTOR]
* Marnef, Guido. "Belgian and Dutch Post-war Historiography on the Protestant and Catholic Reformation in the Netherlands," ''Archiv für Reformationsgeschichte'' (2009) Vol. 100, pp 271–292.
* Marshall, Peter. "(Re)defining the English Reformation," ''Journal of British Studies'' (2009) 48#3 pp. 564–586 [http://www.jstor.org/stable/10.1086/600128 in JSTOR]
* Menchi, Silvana Seidel. "The Age of Reformation and Counter-Reformation in Italian Historiography, 1939–2009," ''Archiv für Reformationsgeschichte'' (2009) Vol. 100, pp 193–217.
* Nieden, Marcel: [http://nbn-resolving.de/urn:nbn:de:0159-2012072708 ''The Wittenberg Reformation as a Media Event''], European History Online, Mainz: Institute of European History, 2012, retrieved: 17 December 2012.
* Scott, Tom. "The Common People in the German Reformation," ''The Historical Journal'' (1991) 24#1 pp 183–92 [http://www.jstor.org/stable/2639714 in JSTOR]
* Scott, Tom. "The Reformation between Deconstruction and Reconstruction: Reflections on Recent Writings on the German Reformation," ''German History'' (2008) 26#3 pp 406–422
* Walsham, Alexandra. "The Reformation and 'The Disenchantment of the World' Reassessed." ''Historical Journal'' (2008) 51#2 pp 497–528
* Wiesner-Hanks, Merry. "Gender and the Reformation," ''Archiv für Reformationsgeschichte'' (2009), Vol. 100, pp 350–365.
{{refend}}

== Vanjske veze ==
{{commons category|Reformation}}
* [http://history.hanover.edu/early/prot.html Internet Archive of Related Texts and Documents]
* [http://www.tyndale.ca/seminary/mtsmodular/reading-rooms/history/16th-century 16th Century Reformation Reading Room]: Extensive online resources, Tyndale Seminary
* [http://www.loc.gov/rr/rarebook/coll/195.html The Reformation Collection] From the [http://www.loc.gov/rr/rarebook/ Rare Book and Special Collections Division] at the Library of Congress
* [http://www.vatican.va/roman_curia/pontifical_councils/chrstuni/lutheran-fed-docs/rc_pc_chrstuni_doc_2013_dal-conflitto-alla-comunione_en.html An ecumenical official valuation by Lutherans and Catholics 500 years later]


[[Kategorija:Protestantizam]]
[[Kategorija:Historija]]