Revision 93397 of "Kaj pripovedujejo v Podzemlju o kačah - 2. del" on slwikisource

{{naslov
| prejšnji= 
| naslednji= 
| naslov= [[Kaj pripovedujejo v Podzemlju o kačah - 2. del]]
| avtor= Janko Barle
| opombe= Objavljeno v [[Domoljub]] 1894, št. 14 (19. julija) v rubriki [[Listek (Leposlovje v Domoljubu)|Listek]] 
| obdelano=1
| spisano= Postavila Tina Habjan
| vir= [http://www.dlib.si/details/URN:NBN:SI:DOC-Y71STA4Z/?query=%27keywords%3ddomoljub%27&sortDir=ASC&sort=date&pageSize=100&page=2]
|licenca=javna last
}}

Na badnjak bas o polnoči sla je deklica k potoku po vodo. Ko je zajela a čebrico (škafom, vode, Mo je v cerkvi pr, polnočki bas povzdigovanje m voda pri menila ae j, je v vino. Domov prueds, povedala e u, svoj, sosedi. Soseda bil. ji j. nevoščljiva, ,ckl.7e hitm

k potoku, da tudi ona mesto vode čebrico vina domov prinese. Zajemala je dolgo zaman, voda ostala je voda. Jezilo je to ženskinjo, začela se je hudovati, zaklel« je prav grdo in zopet pokusila vodo. Ali ko ae je dotaknila z jezikom vode, vpičila jo jc kača, katero je v potoku zajela v jezik in kmalu potem je umrla.

Živela je skopa žena, katera js arnje (žito), katero bi morala deliti airomakom, spravljala v veliko skrinjo. Ko je napolnila Skrinjo, pozvala je mola, da mu pokaže in da se mu pohvali, koliko je prihrsnils. Ko sts pogledala z možem v Skrinjo, spremenilo se je vse zrnje v male kačioe. Kar migljalo je v skrinji, (oliko jih je bilo. Spoznala je žena. da ni pošteno delala, skesala se je in spovedala Za pokoro so ji dali, da se v ono skrinjo zapre. Ona je to storila in kačics so jo na drobne koSčeke raztrgale.

Velik grelnik skesal se je in odšel v Him k samemu papežu k spovedi. Papež odpuvtil je skesanemu grešniku grehe, vendar za pokoro mu je zapovedal. da mora poljubiti prvo žival, katero na potu areča. Sel je toraj proti domu in srečal je grdo, grdo kačo Ko jo je po ljubil, ovita se mu je kača okrng vratu Zavezal si je z rutico vrat in žalosten korakal proti domu. Domov prisedli. Sel je spat v svojo sobo Ker ga zjutraj ni bilo dolgo iz sobe, odprli ao njegovi domači sobo, iz katere je zletel bel golobček. O m 

Pasla je deklica živino in na paSi zaspala Ker je v spanju imela odprta usta. pr polzela js do nje kapica in ji zlezla akozi uMa v njen život, da ni deklica nu>ur za to znala. Kmalo potem se je vdala. Ljudje so se ji čudili, ker je vedno le mleko pila, a ona je tožila, da jo v žeiodcu vedno nekaj grize in mrzli. Cez leto dan rodila je deteSce. kateremu js bila ovita kača okrog vratu. Ljudje so se tuga jako preatraSili, neka žena je pa svetovala, da prinesejo skledico mleka, ko je kača mleko zapazila, odvila ae je od otročjega vrata, popila mleko in potem na proato odpolzela.

Paael je paatir, naalonjen na evojo palico ovce. K njemu je pripolzela velika kača in mu rekla: — »Pusti, da trikrat po tvoji palici pnlezem in ae tvoje roke dotaknem, arečen bodeS ti in rod tvojega rodu, jaz bodem pa rešena « — Pastir ji je to dovolil in ona je dvakrat prilezla po palici, in se dotaknila njegove roke. Ko j• prvikrat prilezla, postala je deklica do vratu, ko je pa tretjič po palici prilezla, zbal se je pastirček in jo s palice otresel. — »Nesrečnež, kaj si storil?« spregovorila je kača. »Jaz sem zakleta kneginjica, zaklela me je ®bj"jnat^ ker sem se česala na kvaterno nedeljo.'( Ko

'J >'a kvaterno nedeljo m ns aiu« iasati, kor j« lo vslik gtti. To potrjuj e tudi p*MBi:«, katero aem zapisal v Oradcu (vas pod"" »tljik. lopni;«), a glaai tsko-l«:

Blaitni Uma« j« it*I staliti. U«l aa goro k Dovu* Mariji, asd j« minilo a«d«a lat, lasi j« damah k majčio4, a aiajiioi ia as^rici. Kad jo on damuk prital. Ni mmM ljub, sestric«, ropraaa ml« aiajiic«:

bi me bil ti relil, postala ki sopet srečna in ti z menoj,

.Kj« i« Ijsba sostriaa Moja Mitrs AnjiioaV M d insii pravi, govori. _l kUla ata j« t rib« Na nedeljo kvaUrno, Gonila itn jo po vodo. Ni boula an« bogati. Volila m uaiati Na nedeljo kvaUrno." A Lovreno pravi, govori: .0 mila moja majica. Tutna ?w kletvica, bpaeu mani braiaioo. D« idam iakat sestrico Pvojo aailro Anjčioo." kad j« dotel v gora. Truden aa ja poJival. La>'-en a« je nahranil, /»jen aa ja napojil. 1'riplavaJa ja ribica : .Povej, povej ai ribica. Al ai ti pr*va nbiea. al al u moja aaatrica. Moja M»tra Anjtiea*-A ribi«« mu govorit .Ja niaeai prava ribic«. J« aem tvoia aaatrica. Tvoja »astra A a/-ira. .Hi I U tnogrl rediti" .Hodi. bodi na Traal, K Mariji Devici, Patri lam niaaujejo. Plaval Jim ta ma»* tri." Ked minija i«m Iri, lael je pa aattri««. Htoja »«»ir> Anj.V 

tako bodem morala pa Ae dolgo po kamenju plašiti in svojega odrelcnika čakati.« (Koaao prib.)

vaataa prvikrat to pasem slikali, la jo potem po avoj« sakroiili. Črni-čava p«aom. ksiars j« mnogo bolj pravilna ia v«4ja, sliva Uko:

Na poilenje užija." Onda vali Lovranao: .Draga moja mataioa, Peg ta mani braieno«, Da ja id«m po «»ita, likat avoj« s«»tno«, Po imenu Anic«." Projd« Lovrenc po svita, Cali avat j« obiaal, Vei j« proitl u gora, I k onomu stndsnca, Kuda ljudi na beda Vam tiiica lanbore Trudan ae ja poilnil I gladan se nabrantl, 21 dan aa j« napojil. Plavala J« Aniea, Kano mlada ribioa Trgna l.ovreno aabljieu Da i s riba poei&i. J oš te aveU Lovranac I opita ribiču: .Draga moja ribica. Kali mi aa aada li. Da ti glav« na gubim. J« si 1' prava ribica. Al ai moja e«atrica Po imenu Aniea. Di I' U mogai ismolit', Mila Bog« napro»ii', I t« muk« libavit?* Progovon sestro«: .Dragi bral« Lovrenac Na moreš me iuaotit', Mila Doga naprosit I te muke Itbavit*. Jer kaj majka stkane. To aa tmoUt na mor«, I do suda nikada. A po suda, kad Bog da."

Na lej pesmi ss tadi lep« vidi, da a« lieli Kraajci ia s««edaji HrvaU ptav lekko rsiumcjo.

Blaien aveti Lovrenac On j« proial a goni Stalit jenu goapoju. Slutil jo j« sedam lat Na oitaoga j«dan daa. Kad j« lata imiallo Onda vali Lovranac: .Draga moja gospoja, Ja bi iial do doma Svejoj ataroj mamici, Svojoj mladaj aastrici Po imenu Aniei." Kad je doaal do doma, Potdravio mamicu. I mamica I/> vrine« Kano avoga aineka. Pregovori mamica: .Dragi ainak Lovrenac, Sestrice ti doma ni. Stala sam jo po voda. Daš na miadu nadalju I joi k tomu kvaterna. Ni me štela alašati. Volila ae o«satl. Neg po vodo boditi, Stoju m»,ku alušatl. Onda sam jo taklela: Kad po v«po a tiba karajo,

[[Kategorija: Kratka zgodba]]
[[Kategorija: Domoljub]]
[[Kategorija: 19. stoletje]]