Difference between revisions 57701 and 57717 on bswikiquote

----

== Citati ==
{{ABC}}

==A==

*[[A. V. Dicey]]
**"Ustavno pravo, kako se termin koristi u Engleskoj, sačinjavaju sva pravila koja neposredno ili posredno utiču na raspodjelu ili vršenje suverene vlasti u državi. Stoga uključuje sva pravila koja definiraju članove suverene vlasti, sva pravila koja reguliraju odnose takvih članova međusobno, ili koja određuju način na koji suverena vlast, ili njeni članovi, vrše svoj autoritet [...] Jedan skup pravila su u najstrožijem smislu 'zakoni', jer(contracted; show full)ko objašnjenje suvereniteta koje izvire iz [[John Austin|Austinove]] ili Hartove teorije prava, neuspješno je kao objašenjenje ustavnog prava. / Takve teorije potkopavaju ideju ustavnog prava. One nam govore da je pravo u toj mjeri u kretanju i toliko otvoreno za plimu i oseku moći, da je samo razlikovanje između ustava i običnog prava ili razlikovanje između ustava i javnog mišljenja otvoreno za nedefinisanu i neformalnu promjenu." (''Power and Principle in Constitutional Law'')  
⏎
**"[[John Austin|Austin]], [[H. L. A. Hart|Hart]], [[Neil MacCormick|MacCormick]] i [[Martin Loughlin|Loughlin]] su pravni pozitivisti i efektivno pravni ''empiristi'' [...] [O]ni vide pravo kao rezultat neke činjenice autorstva ili druge relevantne činjenice. Ta je pretpostavka, koja je ključna teza pravnog pozitivizma, ono što stvara nekoherentnost u ustavnom pravu. Teorija sugeriše da neka relevantna činjenica čini pravo mogućim, stvara ga i određuje njegov sadržaj i značenje. To nije tek okidač za pravni poredak da postoji, već preduslov za postojanje svih pravnih pravila i standarda. Austin i Wadea predstavljaju suverenitet kao uzrok prava i izvor njegovog važenja. Zahtjevana konvergencija u mišljenju i vjerovanju je uzrok prava ili pravila priznanja za Harta i MacCormicka. Za Loughlina, 'ustanovljavajuća vlast' je uzrok ustava. Ali ako su suverenitet ili ustanovljavajuća vlast uzroci prava onda oni ostaju van prava. A ako su van prava, ustav nije određen pravom već nekim van-pravnim događajem. I ako je ustav stvoren lancem događaja, a ne pravnim testovima važenja, onda nije u cijelosti pravo. On ne uspijeva u svojoj tvrdnji sveohuhvatnosti: on određuje svo pravo osim sebe. Ustavno pravo postaje u tom opsegu nekoherentno jer ono istovremeno i jeste i nije temelj sveg prava. Pozitivistički teoretičari prihvataju to, te su spremni da žive s tom nestabilnošću. To, međutim, ne prihvataju sudije ili praktičari." (''Ibid.'')
**"Da bi bio legitiman ustav mora ispuniti svoje obećanje da tretira ljude jednako. On mora imati institucije učinkovite jurisdikcije, ili drugim riječima, institucije koje mogu odrediti zakone i izvršne odluke, i presuđivati prinudno provođenje. To su elementi legitimnog ustava. Ustav postoji ako su zadovoljeni testovi ustavne pravde i legitimnosti. Dokle god su zadovoljeni, ustav se održava." (''Ibid.'')

*[[Peter Lindseth]]
**"Nejednaka raspodjela resursa legitimnosti također dovodi do zahtijeva za „ustavnom tolerancijom“ između i prema različitim državama članicama (''per'' [[Joseph H. H. Weiler|Wailer]]) kao također i priznanje temeljnog „demoi-kratskog“ karaktera evropske integracije (''per'' [[Kalypso Nicolaidis|Nicolaidis]]). Ili, alternativno, kao što bih ja to istakao, budući da je ustavna legitimnost raspodjeljena između konstituisanih tijela Država čla(contracted; show full)**"Što je bolji ustav države, više zadiru javna pitanja na privatna u umovima građana. Privatna pitanja su od još manjeg značaja, jer ukupnost zajedničke sreće snabdijeva veću proporciju nego ta svakog pojedinca, tako da je može manje naći u pojedinačnim." (''[[Društveni ugovor]]'', III:15) 


== Također pogledajte ==

*[[Zakon]]
[[Kategorija:Tema]]
{{Wikipedia}}