Difference between revisions 56501 and 56881 on bswikiquote

----

==Citati==
{{ABC}}

==A==

*[[A. John Simmons]]
**"Legitimnost [...] je isključivo moralno pravo institucije da nametne nekoj grupi osoba obavezujuće dužnosti, da joj se te osobe pokoravaju, i da izvršava te dužnosti prinudom. Legitimnost je stoga logički korelat (pobojnoj) pojedinčanoj dužnosti pokoravanja zakonito nametnutim dužnostima koje slijede iz procesa legitimne institucije. Prikladni temelji za tvrdnje legitimnosti tiču se transakcijskih komponenti specifičnog odnosa između pojedinca i (contracted; show full)norme sistema regulišu; i moć ili utjecaj nad ponašanjem ljudskih bića prema kojima su norme usmjerene. Izvori i forme legitimnosti, moći i utjecaja su, naravno, karakteristično različite s obzirom na različite forme pravnih poredaka. U slučaju države, sa svojom pretenzijom u fizičkoj prisili, politička i vojna moć važne su u osiguranju državnih institucija i pokoravanju normama koje konstituišu ili su konstituisane tim institucijama." (''The Maastricht Urteil: Sovereignty Now'')


*[[Neil S. Siegel]]
**"[U]zajamna legitimacija [različiti sudovi se pozivaju jedni na druge na iterativan način] najvjerovatnije će nastati kada je kultura duboko podijeljena po pitanju kolektivnog ustavnog identiteta; Sud se svrstava na jednu stranu u sukobu, te tako riskira dio svoje javne legitimnosti. U takvoj situaciji Sud može odrediti da se njegovim institucionalnim interesima najbolje služi krečući se sporo, te tako neprinuđavajući druge federalne sudove. Namjeravana uzajamna legitimacija je tehnika koju će sud najvjerovatnije koristiti kada, suočavajući se sa takvom situacijom, on očekuje da će vjerovatno biti uspješan ako prvo pokuša da uvjeri druge federalne sudove da odluče pitanje na način koji preferira Vrhovni sud. Za razliku od cijeđenja [percolation], međutim, uzajamna legitimacija je proces u kojem je Vrhovni sud inicijalni pokretač i ohrabrivač, da li namjerno ili ne. Vrhovni sud govori na načine koji potencijalno mogu dati legitimitet kontroverznim odlukama drugih federalnih sudova koji proširuju opseg odluka Vrhovnog suda, i onda ti drugi sudovi govore na načine koji potencijalno daju legitimnost odluci Vrhovnog suda koja validira proširivanje [...] [U]zajamna legitimacija razvija se na iterativni, dijalektički način. Radije nego odražvajem odnosa odozgo-prema-dolje koji je karakterističan za hijerarhiju ili odnosa dolje-prema-gore koji je indikativan za sukob ili cijeđenje, Vrhovni sud i drugi federalni sudovi kreću se naprijed-nazad. Krečući se na taj način, štaviše, oni ne djeluju u različitim poduhvatima; suprotno tome, sam poduhvat sastoji se u njihovom odnosu i nuđenu međusobne podrške - njihovog nuženja uzajamne legitimacije." (''Reciprocal Legitimation in the Federal Courts System: Racial Segregation, Reapportionment, and Obergefell Appendix'')⏎
⏎
*[[Nurko Pobrić]]
**"Pravna država je, dakle, ona država koja je svoje javne i društvene ustanove postavila i tako ih ostvaruje (sistematska i socijalna integracija) da se princip legitimiteta i legaliteta kreće na stupnjevima društvene tolerancije, a ljudska prava su ostvarena u mjeri u kojoj to omogućuje svijest i savjest savremenog čovjeka. Pravna država je ona u kojoj se ostvaruje legalitet ljudskih prava, a taj legalitet se približava legitimitetu, u kojoj sudija, više nego drugi, primjenjuje prav(contracted; show full)pa i ljudima koji se ne slažu sa tim odlukama u suštini. Mi se često nečemo slagati sa zakonom bez da dođemo do argumenta o njegovoj nerazumnosti, na primjer jer vjerujemo da je temeljen na pogrešnim empirijskim premisama koje su predmet osporavanja u dobroj vjeri, ili jer vjerujemo da postiže pogrešnu ravnotežu između različitih vrijednosti od kojih su sve razumne po sebi." (''Legitimacy of Law in a Liberal State: The Contours of Public Reason'')

[[Kategorija:Tema]]
{{Wikipedia}}