Difference between revisions 57778 and 57862 on bswikiquote

----

==Citati==
{{ABC}}

==A==

*[[Aharon Barak]]
**"Tumačenje, pri čemu mislim na racionalnu aktivnost davanja značenja pravnom tekstu (ne bitno da li je testament, ugovor, zakon, ili ustav), jeste kako primarni zadatak i najvažniji alat suda. Tumačenje izvlači pravno značenje iz teksta. Drugim riječima, tumačenje sačinjava proces putem kojeg se pravno značenje teksta "crpi" iz semantičkog značenja. Tumač prevodi "ljudski" jezik u "pravni" jezik. On mijenja "statičk(contracted; show full) ustavnih prava proizilaze umjesto toga iz našeg odnosa prema samim pravima. Niko od nas ne vjeruje u apsolutna prava. Postoje situacije u kojima se dva ustavna prava sukobljavaju. Sukobi se ne mogu riješiti bez tretiranja barem jednog od njih kao manje od apsolutnog. Ta situacija nije, međutim, puka anomalija. Temeljni problem jeste da niko ne vjeruje da pojedinačna prava trebaju biti zaštićena ne bitno o šteti po ostatku nas koju bi takva zaštita prava zahtijevala." (''Ibid.'')


*[[Matthias Klatt]]
**"Naširoko je prihvaćeno danas da sudije ''stvaraju pravo''." (''[[Činiti pravo izričitim]]'')
**"Čim se primjena pravne norme ne može pomiriti sa njenim pisanim iskazom [''wording''], ta primjena nije tumačenje već radije dalji razvoj prava. Stoga, semantičke granice omogućavaju razdvajanje između tumačenja prava i daljeg razvoja prava. Svaka primjena zakona unutar opsega mogućeg značenja njenog pisanog iskaza jeste tumačenje. Svaka primjena van toga jeste razvoj prava [...] Svako tumačenje mijenja pravo i u tom smislu ga razvija. To je tumačenje u širem smislu, od kojeg moramo razlikovati razvoj u užem smislu. Karakteristika ovog drugog jeste da odluka nije unutar semantičkih granica tekstualnog iskaza zakona [...] [T]umačenja koja su nemoguća na temelju tekstualnog iskaza nisu nužno isključena. Radije, ona mogu biti dopuštena kao ‘dalji razvoj prava’ [...] [P]ojašnjavanje ''koncepta'' razvoja ima značajne implikacije za pojašnjavanje njenih ''granica''. Definiranje ulaza u razvoj kao pravnog metoda omogućava nam također pojašnjavanje izlaza. Ograničenja razvoja, i stoga ograničenja sudstva, zavise od jasnog koncepta razvoja [...] Sudski razvoj, onda, jeste nedostajući srednji pojam između tumačenja i sudskog zakonodavstva [...] Doktrina granica tekstualnog iskaza [''Wortlautgrenze''] funkcioniše kao način ograničavanja interpretativne moći sudstva, i reguliše raspodjelu zakonodavnog ovlaštenja u državi [...] Pravni sud se može prikladno ocijeniti samo ako se primjena prava kategoriše kao tumačenje ili kao razvoj." (''Ibid.'')
***"Analiza je pokazala da se semantičke granice mogu prekoračiti u dva slučaja. U prvom slučaju, pravilo za korištenje riječi za pravni pojam je pogrešno formulisano. U drugom slučaju, pravilo za korištenje riječi je ispravno formulisano, ali govornik je u krivu o podvođenju pod koncepte sadržane u pravilu za korištenje riječi. U oba slučaja, semantička greška se može odnositi kako na katalog semantičkih karakteristika M, tako i na pravni pojam T. Sematička greška koja nastaje u svakom slučaju jeste ili pogrešno potvrđivanje ili pogrešna negacija pravnog pojma. Kombinacija ove dvije mogućnosti vodi u sistem koji broji osam općih semantičkih ograničenja. Zavisno od toga da li semantičke greške rezultiraju u pogrešnom potvrđivanju ili negaciji pravnog pojma, opće semantičke granice mogu biti sažete pod opći pojam pozitivne opće semantičke granice i negativne opće semantičke granice." (''Ibid.'')
**"[S]amo veoma slaba teza pravne neodređenosti se može temeljiti na jezičko-filozofskim argumentima. Lingvističko značenje prava je samo pododređeno u teškim slučajevima, dok je u lakim slučajevima jasno. Čak i u teškim slučajevima moguće je raspravljati na temelju semantike. Drugo, potvrđeno je da je lingvističko značenje epistemički pristupno. Oblik ustanovljavanja lingvističkog značenja je diskurs jezičke analize. Ovo je dalje podijeljeno u dvije sasvim različite vrste, naime ustanovljavanje i pripisivanje značenja. Konačno, moguće je koristeći treću lingvističku dimenziju potvrditi tezu da su norme značenja općenito intersubjektivno valjane." (''Ibid.'')
**"[S]kepticizam objektivnosti pravnih odluka može biti razuman ako se zahtijeva od tekstualnog iskaza norme uzročno određenje odluke pravnih praktičara, i objektivno proglašenje da sve druge veze između tekstualnog iskaza norme i odluke nisu objektivne. Takva pozicija stavlja pretjerane zahtjeve na tezu objektivnosti [...] Ne postoje samo dva izbora, ili da postoji mogućnost podnošenja očitog i nespornog tumačenja prava ili da se sve smatra tumačenjem u proizvoljnom smislu [...] [O]va dilema previđa činjenicu da praksa može biti restriktivna na način koji podržava tezu objektivnosti tumačenja. Teorija značenja istaknuta ovdje, koja pretpostavlja intersubjektivno-valjanu implicitnu normativnost lingvističkog značenja, može se razumjeti kao ''objektivna koncepcija prakse'', kao što je Stavropoulos ispravno tvrdio protiv [[Joseph Raz|Raza]] kao treći izbor." (''Ibid.'') ⏎
⏎
*[[Michael S. Moore]]
**"Ustavno tumačenje [...] uključuje moralno rasuđivanje od strane sudija, dijelom jer se čini da Ustav SAD poziva na takvo rasuđivanje koristeći vrijednosno-impregnirane fraze [...] U svjetlu ovog spajanja ustavnog i moralnog rasuđivanja, moja teza je bila da je status kojeg pripisujemo moralnom rasuđivanju bitan. Ako je neko anti-realist po pitanju moralnosti [...] on će dopustiti samo dvija moguća statusa za moralno rasuđivanje: (1) vrstu moralnog konvencionalizma, gdje je sve (contracted; show full)ksta. Nije bila namjera našeg Ustava da očuva prethodno postojeće društvo, već da stvori novo, da postavi nove principe koje ranija politička zajednica nije dovoljno prepoznala. Stoga, na primjer, kada tumačimo amandmane nakon Građanskog rata [...] moramo zapamtiti da oni koji su ih postavili nisu imali želju da ustoliče status quo. Njihov cilj bio je da preobraze svoj svijet." (''The Constitution of the United States: Contemporary Ratification'')

[[Kategorija:Tema]]
{{Wikipedia}}